WEBSHOP

Širok asortiman proizvoda za samoliječenje

Veliki izbor kozmetike različitih brandova

Ovisno o potrebama i sezonalitetu, pretražite veliku ponudu dodataka prehrani

Prilagođena ponuda asortimana za mame i bebe

Širok izbor biljnih poreparata, čajeva i eteričnih ulja

Posebna ponuda proizvoda za zaštitu i dezinfekciju

Izbor medicinskih pomagala dostupan preko online ljekarne

Promocije

1- 30
lipanj/2024
BEURER CM100 i cm50 MASAŽER -15%
1- 30
lipanj/2024

omron m2, m2 s adapterom, omron complete 2u1 + ekg -10%
1- 30
lipanj/2024

Bivits cink - selen -25%
1- 30
lipanj/2024

herbafast lady -10%
1- 30
lipanj/2024

monDO d-manoza -15%
10- 15
LIPANJJ/2024

YASENKA SKINAGE LINIJA -30%
15- 21
LIPANJ/2024

APIVITA BEE SUN -20%

Novosti

ISKORISTITE POPUST!
ISKORISTITE POPUST Srijeda, 29 svibnja, 2024

OD 27.05. DO 09.06. NAŠA LJEKARNA VAM DARUJE 15% POPUSTA NA SVE PROIZVODE ZA ZAŠTITU KOŽE OD SUNCA!

Combusten sprej Srijeda, 8 svibnja, 2024

Combusten sprej brzo umiruje simptome iritirane kože, crvenilo i neugodu nastale uslijed neopreznog boravka na suncu i prekomjernog sunčanja. Instantno pruža osjećaj olakšanja i umirenja kože te ona odmah postaje regenerirana, nahranjena i hidratizirana.

VICHY CELL PROTECT NEVIDLJIVO ULJE SPF 50+pruža visoku UV zaštitu u kombinaciji s antioksidansima. Iznimno lagan osjećaj na koži, s neljepljivim finišem na koži. Od 8.5.-20.5.2024. u našoj ljekarni OSTVARITE -20% popusta na sve proizvode iz VICHY CAPITAL SOLEIL linije.

VICHY DERMABLEND Četvrtak, 25 travnja, 2024

VICHY DERMABLEND-TEKUĆI PUDER VISOKE MOĆI PREKRIVANJA I VISOKE TOLERANCIJE. Puder je primjeren za osjetljivu kožu, hipoalergen i nekomedogen.OSTVARITE ČAK -20% POPUSTA U NAŠOJ LJEKARNI NA SVE VICHY DERMABLEND PUDERE. AKCIJA VRIJEDI DO KRAJA TRAVNJA.

Štiti kožu od UVA i UVB zračenja te pomaže spriječiti nastanak oštećenja uzrokovanih infracrvenim-A zračenjem i onečišćenjem.Prikladno za kožu alergičnu na sunce.Od 15.4. do 30.4. ostvarite čak 25% popusta u našoj ljekarni na sve proizvode iz Anthelios kids/baby linije za zaštitu od sunca.

LONG LIFE Astaksantin 8 mg Četvrtak, 11 travnja, 2024

Antioksidativno djelovanje astaksantina predstavlja izvrstan potencijal kao oralni fotoprotektor kože, a djelotvoran je na suhu kožu, elastičnost, hrapavost, razinu vlažnosti i bore. Kao i svi karotenoidi, i astaksantin ima zaštitno djelovanje na očni, kardiovaskularni i imunološki sustav.

O nama

Ljekarna Barlović dio je ljekarničke ustanove ZU Ljekarne Mentapharm

Naša vizija

Ljekarnu smo uvijek vidjeli kao najdostupnije mjesto zdravstvene zaštite, a ljekarnika kao najdostupnijeg zdravstvenog djelatnika. Naša vizija ljekare je mjesto gdje nećete dobiti samo lijek nego ćete se prilikom svake posjete s punim povjerenjem moći obratiti svome ljekarniku, iznijeti mu svoje probleme te zatražiti savjete, a mi ćemo Vam svo naše znanje, iskustvo i trud staviti na raspolaganje. Sudeći po Vašoj vjernosti, u tome smo i uspjeli. Time smo se rukovodili od trenutka kada smo 1996. otvorili ljekarnu, time ćemo se rukovoditi i u budućnosti.

Tradicija

Kroz gotovo četvrt stoljeća tradicije ljekarna se profilirala kroz visoku razinu profesionalne i savjesne usluge, savjetovanja i poznavanja naših pacijenata te širok asortiman lijekova, medicinskih pomagala, dodataka prehrani i kozmetike. U svojoj djelatnosti u zadnjih 25 godina uvijek smo težili biti u samom vrhu po pitanju dostupnosti, asortimana i orijentiranosti prema pacijentu, a takva misija nam ostaje i za budućnost.

Ljekarna Barlović dio je Adiva programa

ADIVA

Već 12 godina dio smo ADIVA programa kroz koji, kako bi pacijentima pružili najbolje, ADIVA ljekarnici polaze tečajeve stručnog usavršavanja koji im omogućuju stjecanje najnovijih stručnih saznanja o raznim tegobama i bolestima te vještina u svrhu razvoja dodatnih ljekarničkih usluga. S ciljem veće sigurnosti pacijenata te čim većeg doprinosa prevenciji bolesti i ublažavanju niza simptoma i tegoba, ADIVA ljekarne provode savjetodavne kampanje za pacijente. Za vrijeme njihova trajanja, uz dodatno savjetovanje, u ADIVA ljekarnama nudimo vam informativne letke vezane uz temu aktualne kampanje, a više potražite na linku. Također, u sklopu programa vjernosti ADIVA ljekarni „Vjerni zdravlju“ nagrađujemo naše vjerne kupce. Partneri ADIVA programa vjernosti renomirane su farmaceutske tvrtke i pružatelji zdravstvenih usluga koji u sklopu programa nagrađuju pacijente proizvodima i popustima na svoje proizvode i usluge u zamjenu za sakupljene bodove pri kupnji u ADIVA ljekarnama. Provjerite više putem mobilne aplikacije.

Naručivanje lijekova

Osim naručivanja putem online ljekarne, možemo Vam ponuditi mogućnost naručivanja putem elektroničke pošte, na E- mail adresu: ljekarna.barlovic@gmail.com, kako bi Vas proizvodi već čekali prilikom dolaska u ljekarnu. Narudžbe primamo svakog radnog dana do 11 sati. O vremenu preuzimanja Vaše narudžbe, bit ćete obaviješteni elektroničkom poštom ili telefonom, a najduže u roku od 48 sati, jer je i naša opskrba prilično otežana u ovim uvjetima. Napominjemo da se sukladno propisima, narudžbe elektroničkim putem odnose na bezreceptni (OTC) dio asortimana, dodatke prehrani i kozmetiku. U nastavku priložena je tablica bezreceptnih lijekova, registriranih u RH. Klikom na naslov pojedinog lijeka pristupate potpunim informacijama o navedenom lijeku sa službene stranice HALMED-a.

Podaci o lijekovima

Najpotpunije informacije o lijekovima registriranim u Hrvatskoj, možete potražiti u Bazi lijekova, Hrvatske agencije za lijekove i medicinske proizvode – Halmed i to:

– lista lijekova koji se izdaju na recept
– bezreceptni (OTC) lijekovi
– tradicionalni biljni lijekovi
– homeopatski lijekovi
– lijekovi za liječenje rijetkih i teških bolesti. 

Detaljne podatke o pojedinom lijeku možete dobiti izborom s pojedine liste ili pretraživanjem po dodatnim kriterijima.

Vaša pitanja

U želji da poboljšamo razinu naše usluge i komunikacije s vama, rado ćemo primiti vaša pitanja, prijedloge, komentare i eventualne kritike koje nam možete uputiti e-mailom na ljekarna.barlovic@gmail.com (ovdje može ostati i onakva web forma za popunjavanje koja automatski šalje na ovaj e-mail)

Noćni grčevi u nogama: što ih uzrokuje i kako si možemo pomoći?

Grčevi u nogama su bolne, nevoljne kontrakcije mišića koje mogu trajati nekoliko sekundi ili minuta. Oni utječu na vaš san, rutinu vježbanja i opću kvalitetu života.
Vjerojatno je svatko od nas imao grčeve u nogama. I nismo se previše brinuli ako smo znali da je riječ o grčevima zbog napora ili zbog vrućine (što se vrlo često događa maratoncima, na primjer). Ali, što smo stariji, noćni grčevi nas sve više brinu, posebice ako su učestali i bude nas iz sna.

U američkoj literaturi, grčevi u nogama se zovu Charley Horse. Vjeruje se da taj izraz potječe iz 1880-ih kad su igrači bejzbola prozvali svoje bolne grčeve u nogama u čast hromog konja Charleyja, a koji je pomagao čuvarima terena na kojem su Chicago White Soxi igrali bejzbol.

Postoji niz uzroka noćnih grčeva, od onih koje možemo izbjeći promjenom životnih navika do onih čiji uzrok može biti ozbiljan.

Najčešći uzroci noćnih grčeva su:

Položaj tijela, osobito kod sjedenja ili ležanja kada su ograničene kretnje ili protok krvi u nogama. Najčešći položaj koji može izazvati grčeve je oslanjanje jedne noge na drugu ili sjedenje s prekriženim nogama.

Dugo stajanje tijekom dana toliko umori mišiće nogu da može izazvati noćne grčeve.
Što ste stariji, imate više šanse imati grčeve u nogama; čak 37% ljudi starijih od 60 godina imaju grčeve.

Trudnice često imaju grčeve, ali njihov uzrok se još uvijek ne zna sa sigurnošću. Pretpostavlja se da uzrok mogu biti nepodmirene prehrambene potrebe ili hormonske promjene u tijelu.
Uzrok može biti i neodgovarajuća prehrana, odnosno manjak minerala kao što su kalcij ili kalij, a moguće je i da ne unosite dovoljno tekućine u organizam.

Mnogi lijekovi mogu izazvati grčeve mišića kao nuspojavu. Najčešći lijekovi koji ih izazivaju (ne samo tijekom noći) su statini, odnosno lijekovi za snižavanje kolesterola.
Kronične bolesti i stanja mogu izazvati grčeve u nogama: kardiovaskularne bolesti, dijabetes, zatajenje bubrega i jetre, alkoholizam, bolesti kralježnice, ravna stopala, hipotireoza, hipertireoza, visok tlak, osteoartritis te oštećenja ili bolesti živaca.

Prije nego što pomislite da su grčevi uzrokovani bolešću ili nuspojavom lijeka, treba promisliti o dnevnim navikama vezano uz koštano-mišićni sustav. Ako promjena navika ne dovede do poboljšanja, potrebno je javiti se liječniku a za otkrivanje uzroka će najvjerojatnije trebati multidisciplinarni pristup.

Kakve su mogućnosti sprječavanja noćnih grčeva?

Prije svega, treba krenuti s preventivnim aktivnostima kao što su blage vježbe na kraju dana. Hodanje ili vožnja bicikla bi mogli biti od pomoći.
Povećajte i unos vode; tekućine pomažu u boljem protoku krvi kroz krvne žile te samim time doprinose transportu hranjivih tvari do mišića te odnošenju otpada iz njih („čišćenju“).
Obuća je jedan od važnijih čimbenika te je stoga bitno odabrati odgovarajuću udobnu obuću. Nekada je dobro (i potrebno) otići do prodavaonice ortopedskih pomagala i pokušati naći odgovarajuće cipele.
U trenucima kada vas uhvati grč, možete pokušati sljedeće: ispružite nogu i savijte stopalo prema licu,
masirajte mišić ledom,
hodajte ili tresite nogu. Istuširajte se vrućom vodom; usmjerite vodu na zgrčene mišiće ili se okupajte u toploj kupki.
Iz svega navedenog trebate sami pronaći postupak koji vam najbolje olakšava tegobe.

Zaključno
Postoje i lijekovi koji mogu umanjiti tegobe. U vrlo izraženim slučajevima mogu se koristiti verapamil i diltiazem, gabapentin, miorelaksansi (lijekovi za opuštanje mišića) ali samo ako je liječnik odredio takvu terapiju. U dogovoru s ljekarnikom ili liječnikom možete uzimati magnezij i vitamine B kompleksa.

Zaključno, noćni grčevi su vrlo neugodan simptom koji se vrlo često ne može izliječiti. Stoga je potrebno pronaći način života koji će ih svesti na najmanju moguću mjeru.

Zašto je ženama teže smršavjeti nego muškarcima i što se može učiniti?

Više je razloga zašto je mršavljenje veći izazov ženama u odnosu na muškarce. No svi mogu doći do svog cilja, važno je samo poznavati svoje tijelo i usvojiti nekoliko jednostavnih savjeta.

Važno je imati na umu da postoji dobar razlog zašto žene imaju više tjelesne masti od muškaraca. Riječ je o evolucijskoj prilagodbi jer višak može dobro doći tijekom trudnoće.

Također je vrijedno naglasiti da je građa tijela bitna. Muškarci i žene imaju različite strukture kostiju i skloni su pohranjivanju masti u različitim dijelovima tijela, pri čemu je skladištenje masti kod žena obično više rašireno. To znači da mnoge žene moraju izgubiti više kilograma da bi promjena u izgledu bila vidljiva.

Žene tijekom života prolaze kroz više različitih vrsta hormonskih fluktuacija. Osim puberteta koji svi doživljavaju iako na različite načine, žene prolaze i kroz menopauzu .Hormoni mnogih žena također fluktuiraju kao posljedica trudnoće. Kad žena ostane trudna, dobiva na težini i masnom tkivu, a višak ne nestaje uvijek po završetku trudnoće. Žene se tijekom menopauze debljaju ponajviše na području trbuha (za razliku od, primjerice, bokova ili bedara), zbog gubitka hormona i sporijeg metabolizma. Mišićna masa također se s godinama smanjuje, zbog čega je još teže održavati težinu koju ste imali prije menopauze, a posebno gubiti na težini.

Nije neuobičajeno da žene dožive neravnotežu hormona u različitim razdobljima svog života. Neke tegobe su privremene, ali druge, poput sindroma policističnih jajnika, mogu predstavljati doživotnu borbu.

To je stanje koje karakterizira hormonska neravnoteža koja otežava gubitak težine i uzrokuje nepravilne mjesečnice.

Ali sindrom policističnih jajnika nije jedino stanje koje uzrokuje debljanje povezano s hormonima. Cushingov sindrom, Hashimotova bolest i hipotireoza samo su neki od primjera stanja koja uzrokuju hormonsku neravnotežu koja dovodi do debljanja. Ova su stanja također mnogo češća kod žena.

Kako prevladati prepreke mršavljenju?
Unatoč izazovima koje biologija stvara ženama koje pokušavaju smršavjeti, uvijek je moguće poduzeti korake u pravom smjeru. Dr. Griebeler nudi tri prijedloga.

#1 Uključite trening s otporom i utezima
Izgradnja mišićne mase potiče metabolizam. Veća mišićna masa pomaže vam u sagorijevanju kalorija, čak i kada sjedite ili mirujete.

Mišiće možete održati vježbanjem otpora najmanje dva puta tjedno, 20 do 30 minuta po treningu. Dr. Griebeler naglašava da je to posebno važno kako starite; vaš metabolizam se prirodno usporava i gubite mišiće s godinama.

Postoji nekoliko načina za pristup treningu otpora. Možete:-koristiti sprave u teretani ili kod kuće,
koristiti utege ili elastične trake,
-sudjelovati u grupnom satu fitnessa, poput pilatesa,
koristiti svoje tijelo za otpor radeći sklekove, čučnjeve i iskorake.
Dr. Griebeler potiče žene da se naviknu na utege.

„Žene bi trebale vježbati s utezima kako bi imale koristi od izgradnje mišića, poput povećanja brzine metabolizma i prevencije osteoporoze“, kaže.

Vježbe s utezima nisu zdrave samo zato što su dobar trening ili čak zato što poboljšavaju vaš metabolizam. Sagorijevanje dodatnih kalorija također smanjuje otpornost na inzulin, što može pomoći u sprječavanju dijabetesa.

#2 Pronađite obrazac prehrane koji vam najbolje odgovara
Recimo da su i sredovječni muškarac i sredovječna žena zainteresirani za mršavljenje. Količina kalorija koja je muškarcu potrebna za mršavljenje je oko 1500 dnevno (ovisno o visini/težini/razini tjelesne aktivnosti), ali će ženske potrebe za kalorijama biti puno manje, obično oko 1200 kalorija dnevno.

Naravno, ako oboje redovito vježbaju, unos kalorija se može malo povećati. Za žene, održavanje gubitka težine dugoročno može značiti da jedu manje od muškaraca.

Dr. Griebeler često preporučuje uravnotežen plan prehrane, poput mediteranske dijete. Također podržava dijete s niskim udjelom ugljikohidrata i ketogenu dijetu, posebno za osobe sa sindromom policističnih jajnika ili dijabetesom koje možda ne podnose obroke s više ugljikohidrata.

„Istraživanje mršavljenja ne pokazuje da postoji jedan učinkovit obrazac prehrane“, pojašnjava dr. Griebeler. „Plan koji odaberete mora biti individualiziran prema vašim zdravstvenim potrebama i ponašanju“.

Bilo da slijedite plan prehrane s niskim udjelom masti, ugljikohidrata ili neki drugi plan, pobrinite se da vaši obroci budu uravnoteženi i hranjivi. To znači jesti: nemasne proteine,
zdrave masti, poput orašastih plodova, maslinovog ulja i avokada,
ograničeni unos jednostavnih ugljikohidrata (bez šećera, bijelog kruha, zaslađenih pića),
puno vitamina i minerala iz voća i povrća.
Ako ste stariji od 50 godina, dr. Griebeler također preporučuje unos mnogo kalcija i vitamina D, bilo iz hrane ili dodataka prehrani.

#3 Vježbajte i strpljenje
Kada je riječ o mršavljenju, jako je važno biti strpljiv. Muškarci obično brže mršave na početku, ali žene ih sustižu. To je neka vrsta situacije kornjače i zeca. Oboje ćete na kraju stići do cilja, ali najbolje je ne uspoređivati svoje rezultate. Netko će se pritom obeshrabriti, a to nikome ne treba.

I zapamtite: zdravo mršavljenje je postupno. Zapravo, američki CDC (Centri za kontrolu i prevenciju bolesti) kaže da ljudi koji gube samo jedan do dva kilograma tjedno imaju veću vjerojatnost da će zadržati težinu od onih koji brzo smršave. To je zato što je brza dijeta neodrživa. Polagano, ali ravnomjerno mršavljenje potiče šire (i zdravije) promjene načina života.

„Ako ne vidite rezultate, razgovarajte sa svojim liječnikom“, savjetuje dr. Griebeler. „Možda ćete morati isprobati drugačiji plan koji će bolje odgovarati vašem životnom stilu“.

Rak debelog crijeva: najučestalija zloćudna bolest; može li se spriječiti?

Ožujak je mjesec posvećen podizanju svjesnosti o raku debelog crijeva, najučestalijoj zloćudnoj bolesti u našoj zemlji. Otkrivanjem promjena u ranim stadijima moguća je pravovremena reakcija jer je za transformaciju dobroćudne u zloćudnu tvorbu potrebno čak 10 do 35 godina.

Pod pojmom rak debelog crijeva najčešće podrazumijevamo malignu bolest kolona, rektosigmoidnog dijela crijeva koja, kao i većina drugih malignih bolesti, nastaje nekontroliranim rastom promijenjenih ili oštećenih stanica u navedenim dijelovima crijeva.

Kako bi se naglasila važnost izazova s kojim se kao zdravstveni sustav i javnost susrećemo na ovu temu, ali kako bi se prije svega istaknule mogućnosti rane dijagnoze i prevencije, Hrvatski sabor je 11. veljače 2022. godine donio odluku o proglašenju ožujka Mjesecom svjesnosti o raku debelog crijeva. Nastavno na dostupne podatke o pojavnosti i smrtnosti u našoj zemlji, u 2021. godini bilježimo 3.764 novooboljele osobe oba spola te je samim tim ovo sijelo na prvom mjestu po pojavnosti raka u našoj zemlji. U 2022. godini zabilježeno je 2.056 umrlih osoba (7. mjesto na rang ljestvici ukupno umrlih osoba u 2022. godini u RH).

Čimbenici rizika
Najznačajnije čimbenike rizika nastanka raka debelog crijeva možemo podijeliti u dvije skupine:

Nepromjenjivi čimbenici rizika – dob i genetske predispozicije. Rizik nastanka raka debelog crijeva raste s dobi i to ponajviše iznad 40. godine života.
promjenjivi čimbenici rizika – povezani su s načinom života i navikama. Tu ubrajamo prehranu bogatu masnoćama, a siromašnu voćem i povrćem te niskim udjelom vlakana, prekomjernu tjelesnu težinu, smanjenu tjelesnu aktivnost i pušenje. Čimbenici rizika iz ove skupine ubrajaju se u skupinu tzv. preventabilnih čimbenika rizika, što znači da možemo utjecati na njihovu pojavnost i tako očuvati vlastito zdravlje.

Simptomi raka debelog crijeva
Simptomi ove bolesti u početku nisu specifični i relativno dugo vremena ostaju neprepoznati ili ih gotovo i nema. Nadalje, klinička slika ovisi o lokalizaciji, tipu te proširenosti tumora.

Neki od simptoma su:

krv u stolici,
tanka stolica,
osjećaj nepotpune ispražnjenosti crijeva,
grčevi i bolovi u crijevima bez jasnog razloga,
promjene u pražnjenju crijeva (izmjenjivanje proljeva i zatvora),
neželjeni gubitak tjelesne težine,
povećan umor te
slabokrvnost (osobito u muškaraca te žena u menopauzi).
Važnost otkrivanja polipa
Rak debelog crijeva najčešće se razvija iz polipa, izraslina u sluznici crijeva koje mogu biti na peteljci ili sa širom bazom. Smatra se da 1% polipa ima mogućnost maligne promjene. Prijelaz iz dobroćudne u zloćudnu tvorbu može trajati od 10 do 35 godina i upravo nam ta činjenica omogućava ranu, pravovremenu prevenciju, ali i intervenciju.

Otkrivanje promjena u ranijim stadijima povećava mogućnost izlječenja, preživljenja te omogućava bolju kvalitetu života oboljelih osoba.

Nacionalni program ranog otkrivanja raka debelog crijeva
Krajem 2007. godine započelo se je s provedbom Nacionalnog programa ranog otkrivanja raka debelog crijeva. Program je namijenjen osobama oba spola, u dobi od 50 do 74 godine života, a za testiranje se koristi test na skriveno krvarenje u stolici.

Osobe ciljne populacije, sukladno godištima, svake dvije godine na svoje kućne adrese dobivaju upit žele li se testirati te im po zaprimljenom povratnom odgovoru Zavodi za javno zdravstvo nadležne županije (u našem gradu to je Nastavni zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“), prosljeđuju testove. Osobe negativne na testu ponovno se poziva na testiranje po isteku dvije godine od negativnog nalaza, dok se osobe koje su pozitivne na testu upućuje na kolonoskopiju u sklopu programa.

Trenutno se provodi 6. ciklus pozivanja u Nacionalni program, ciljna populacija su osobe rođene u razdoblju od 1949. do 1973. godine. Odaziv ciljne populacije u dosadašnje cikluse bio je cca 33%. S obzirom na sve navedeno, ima prostora da i ovim akcijama potaknemo osobe na očuvanje i unaprjeđenje vlastitog zdravlja.

Počinje sezona ambrozije: Kako si mogu pomoći?

Proljetne alergije i alergija na ambroziju ispoljavaju se istim simptomima: svrbež nosa, kihanje (po 20-ak puta, na primjer, ujutro ako se ne uzimaju lijekovi), začepljen nos, curenje bistrog sadržaja iz nosa, svrbež očiju, osjećaj kao da je u očima ogromna količina pijeska, otok kapaka, osobito donjih i područja ispod njih, kašalj te, u najtežim slučajevima, pojava astme.

Nemaju svi ljudi sve simptome i jednakog intenziteta. Nije poznato zbog čega se to događa. Isto tako, ako imate alergiju na jednu biljku, imate šanse biti alergični i na druge biljke u različito doba godine, kao i alergiju na prašinu i druge alergene (tvari koje izazivaju alergiju).

Postoje ljudi koji, pored alergije koja se ispoljava na dišnim putevima, imaju i kožne alergijske reakcije.

Od lijekova koji nam stoje na raspolaganju su antihistaminici u obliku tableta. Postoji nekoliko vrsta i ne zna se zašto određeni antihistaminik dobro djeluje kod jedne osobe, a kod druge ne. Stoga ponekad nije loše iskušati nekoliko vrsta lijekova. Rijetko pomognu samo tablete, pa su ponekad potrebni i sprejevi za nos na bazi kortikosteroida, pa i antihistaminski sprejevi. Možda najneugodniji simptom – svrbež očiju – se najteže liječi i to kapima koje postoje na tržištu.

Tegobe najbolje prolaze uz kortikosteroidne kapi, ali one nisu bezazlene te je potrebna njihova pažljiva uporaba koliko god su učinkovite u uklanjanju simptoma.

U slučaju da postoje i problemi s disanjem, potrebno je napraviti spirometriju te eventualni pregled kod pulmologa koji će, po potrebi, odrediti terapiju za astmu. Po pitanju lokalne terapije kortikosteroida sprejevima za nos ona je gotovo potpuno bezopasna jer ne dolazi do resorpcije (upijanja) kortikosteroida u organizam.

Ako ovi lijekovi ne pomognu u dovoljnoj mjeri, potreban je pregled alergologa koji će se odlučiti za lijekove koji, pored svog dobrog djelovanja, imaju i niz nuspojava.

Što još možete učiniti?

  • Redovito pratite vremensku prognozu te stranice Zavoda za javno zdravstvo koje govore o koncentraciji peluda u zraku. Naime, koncentracija peluda se izuzetno povećava kada je vjetrovito ili pred kišu, a najmanja je poslije kiše. Praćenjem kalendara cvjetanja s velikom vjerojatnoćom možete ustanoviti na koju ste biljku alergični.
  • Dobro je nakon svakog ulaska u kuću skinuti odjeću sa sebe, istuširati se i oprati kosu (jer tako skidate alergene sa sebe). Od pomoći je i ispiranje nosne šupljine fiziološkom otopinom.
  • Za vrijeme alergija dobro je sušiti odjeću u zatvorenom prostoru da se pelud ne bi zadržavala na odjeći.
  • Imajte zatvorene prozore i, ako možete, priuštite si kvalitetnu klimu.
  • I vaši kućni ljubimci mogu biti nosioci alergena.
  • Izbjegavajte izlaske za vrijeme vjetra i pred kišu. Promjena podneblja nekada uvelike pomaže, ali ne zaboravite da postoje biljke na koje možete biti alergični i na moru. Stoga, ako se uvjerite da vam promjena sredine pomaže i ako si to možete dopustiti, planirajte godišnji odmor za vrijeme alergije.
  • Nažalost, kad ste alergičar morat ćete u velikoj mjeri izbjegavati neke drage aktivnosti kao što su duge šetnje, planinarenje, vožnja na biciklu ili motoru za vrijeme alergije. Ali ne zaboravite povesti računa o svom tijelu te vježbajte u zatvorenim prostorima koji imaju kvalitetne klima uređaje ili kod kuće, barem smo se na to navikli ovog proljeća.
  •  

to od najranije životne dobi. Za takve osobe kažemo da imaju atopijsku dijatezu te vrlo često imaju i vrlo suhu kožu i astmu.

Što sve možemo učiniti da rana brzo zaraste?

Ogrebotine, razderotine, posjekotine i ubodi su rane koje nastaju na koži i koje, bez obzira na njihovu veličinu, treba pravilno zbrinuti. Da ne bi došlo do infekcije, ranu treba što prije očistiti te potom i dezinficirati, a pomoć liječnika potrebno je potražiti u slučaju većih krvarenja i onečišćenja rana te ugriza životinja.

Ponekad i najmanja rana, primjerice, zanoktica, žulj koji pukne ili raščešani ubod insekta, može biti vrlo neugodna ako se inficira, odnosno ako u unutarnji sloj kože prodru bakterije.

Simptomi infekcije i upale su:

  • crvenilo,
  • oteklina,
  • toplina na dodir ozlijeđene kože i
  • bol koja može pulsirati, žariti ili biti tupa.

Pravilno čišćenje rane
Da bi se spriječilo inficiranje rane i omogućilo što brže zarastanje, ranu uvijek treba prvo dobro očistiti, najbolje čistom, hladnom, tekućom vodom. Ako rana samo blago krvari, bez straha pustite da malo krvi i sukrvice isteče jer se time rana sama čisti.

Dezinficiranje
Potom je treba dobro dezinficirati, nekim dezinficijensom u spreju ili prahu, koji valja obilno nanijeti na samu ranu i kožu oko nje. Današnji dezinficijensi ne peku i većina ih se može primijeniti i na koži i na sluznici odraslih i djece.

Antibiotik za kožu
Kada se dezinficijens dobro osuši, na ranu se može nanijeti antibiotik za primjenu na koži koji se može nabaviti u ljekarni bez recepta kako bi se spriječila naknadna infekcija, odnosno upala.

Kada staviti flaster?
Male rane mogu se zaštititi flasterom iako treba paziti da se rana ne vlaži jer to produljuje prirodni tijek zarastanja. Stoga, kad se osoba ne bavi nikakvom aktivnošću pri kojoj može dodatno produbiti ili inficirati ranu, najbolje je ničim ne pokrivati ranu, nego ostaviti da rana bude na zraku, ali prilikom bilo kakve aktivnosti, dok god je rana svježa, treba je prekrivati.

Kupanje u moru – da ili ne?
Ako je rana sasvim mala, kupanje u moru neće joj štetiti, međutim, ako je rana veća ili dublja, nije dobro previše je namakati morskom vodom jer morska sol dodatno nagriza i omekšava ranu pa će tijek zarastanja biti dulji. Iako je narodna mudrost da more „dobro čisti“ ranu, to vrijedi samo za male ogrebotine, a i more treba biti vrlo čisto, što nije slučaj na javnim plažama.

Gavez - ugled je ova biljka stekla po učinkovitosti u zacjeljivanju rana, no treba reći da se današnji preparati nanose isključivo na neoštećenu kožu, a ljekoviti su učinci brojni.

Obilnija krvarenja
Ako rana obilnije krvari, krvarenje treba zaustaviti pritiskajući je sterilnom gazom ili kompresom, a nakon zaustavljanja krvi, ranu također treba oprati i potom dobro dezinficirati.

Takvu, veću ranu treba dan do dva držati prekrivenu sterilnom gazom (koja se pričvrsti ljepljivom trakom) dok se na njenoj površini ne formira čvrsta krasta.
Nakon toga je također treba ostaviti nepokrivenu jer se tako omogućava njeno brže zarastanje.
Kod većih posjekotina može se koristiti „steri-strip“, tanke, sterilne i ljepljive trake koje, slično kirurškom koncu, spajaju ranu. Ako je osoba vična tom postupku i ima iskustva, a rana nije preduboka, nije potreban posjet liječniku.
Nakon nekoliko dana, kad počne povlačenje kraste, rana se može mazati biljnom masti koja sadrži neven i kamilicu ili s dekspantenolom da bi se ubrzalo cijeljenje kože.

Kada treba potražiti pomoć liječnika?
Svakako se javite liječniku:ako rana obilno krvari, ne prestaje krvariti ili je jako duboka ili široka
kad je jako zaprljana, zagađena ili je u rani ostao komadić, primjerice, stakla, šljunka ili drveta
kad je rana posljedica ugriza životinje ili čovjeka
kad je rana veća ili jako zaprljana, a osoba nije u posljednjih 10 godina primila cjepivo protiv tetanusa (antitetanus)
ako je rana veća, a ozlijeđena osoba je dijabetičar ili boluje od neke autoimune bolesti ili je imala transplantaciju nekog organa ili nedavni veći kirurški zahvat ili hospitalizaciju
ako se rana upali, zagnoji, topla je na dodir i uzrokuje bol

Blagdani su: kako alkohol utječe na endokrini sustav?

Smatra se da se umjerenost alkoholnog unosa, kojeg bismo mogli nazvati zdravim, odnosi na jedno piće dnevno za žene te dva pića za muškarce. Iznimke od navedenog su osobe mlađe od 21 godinu, trudnice, osobe s poremećajem zlouporabe alkohola, kao i istovremeno uzimanje nekih lijekova u kroničnoj terapiji.

No prekomjerna konzumacija alkohola do opijanja nosi višestruke zdravstvene rizike. Alkoholizam kao bolest ima svoje odrednice, od utjecaja na fizičko i psihičko zdravlje, pa do ozbiljnih socioekonomskih problema. Među najraširenijim je kroničnim bolestima današnjice, a među značajnijim izazovima u liječenju predstavlja dosta labava granica u percepciji kada povremena konzumacija alkohola prestane biti izvor radosti, opuštanja, veselja, a postane ovisnost.

Dodatni utjecaj predstavlja i nekritičnost prema konzumaciji alkohola, uz neminovni utjecaj navika, mentaliteta i drugih čimbenika.

Osnova za većinu patoloških učinaka alkohola na endokrini sustav je nepovoljan utjecaj na osovinu hipotalamus – hipofiza – periferne žlijezde (štitnjača, nadbubrežne i spolne žlijezde). Upravo ta osovina najosjetljivija je na utjecaj alkohola, pri čemu dolazi do različitih endokrinih poremećaja.

Poremećen je odgovor na stres, javlja se poremećaj spavanja, a ometa se i uredno funkcioniranje niza fizioloških funkcija, poput kardiovaskularnih, imunoloških i metaboličkih. Kronična izloženost alkoholu potiče pojačanu aktivnost proupalnih čimbenika upale – citokina.

Dodatni neizravni učinak poticanja upalnog odgovora je nepovoljni utjecaj alkohola na bakterijsku crijevnu floru.

Poremećaj osovine hipotalamus – hipofiza – nadbubrežna žlijezda dovodi do poremećaja u metabolizmu kortizola, čime se pogoršava tolerancija na stres, uz nepovoljne učinke na funkciju imunosnog sustava. Akutna izloženost alkoholu čak i povoljno utječe na osovinu pojačavajući stresni odgovor, ali kronična izloženost alkoholu čini suprotno. Pod utjecajem alkohola raste razina prolaktina, laktotropnog hormona koji, osim djelovanja na laktaciju, ima niz fizioloških učinaka na organizam. Akutna i kronična izloženost alkoholu nepovoljno utječe na metabolizam hormona rasta i njegovog ključnog metabolita inzulinu sličnog hormona rasta (eng. IGF-1) snižavajući njihovu koncentraciju.

Previše alkohola nepovoljno utječe na zdravlje štitnjače, gdje je prekomjeran unos alkohola povezan s usporenim radom štitnjače ili pogoršava već od ranije poznatu hipotireozu. Poznat je i učinak alkohola na smanjenje sveukupnog volumena štitnjače te razvoj ožiljnog tkiva (fibroza).

Akutna izloženost alkoholu nema klinički značajnih učinaka na osovinu hipofiza-štitnjača. Početni otklon u ravnoteži se očituje kroz oslabljen odgovor tireostimulacijskog hormona (TSH) na lučenje tireoliberina iz hipotalamusa – hormona koji potiče lučenje TSH. Uz odgovarajuću apstinenciju od alkohola, očekuje se potpun oporavak funkcionalnog stanja štitnjače. Ovaj tip poremećaja funkcije štitnjače ima laboratorijske kriterije sekundarne hipotireoze.

Brojne studije su pokazale višestruke štetne učinke na reproduktivni sustav žena i muškaraca. Kronična izloženost alkohola kod žena dovodi do smanjenja libida, poremećaja menstrualnih ciklusa, izostanka ovulacije, povećanog rizika spontanih pobačaja, neplodnosti pa do preuranjene menopauze.  Kod muškaraca, osim smanjenog libida, snižava se razina testosterona, javlja se erektilna disfunkcija, snižava se broj spermija, njihov motilitet te izgled. Dodatno, zbog jetrenog oštećenja alkoholom, smanjena je proizvodnja IGF-1, ključnog metabolita hormona rasta što također nepovoljno utječe na proizvodnju testosterona te na spermatogenezu. 

Kronični alkoholizam, kao neovisni rizični čimbenik, povezan je s većom stopom obolijevanja od šećerne bolesti tipa 2. Umjerena konzumacija alkohola čak se smatra protektivnim čimbenikom zbog poboljšanja inzulinske osjetljivosti ne periferiji njegova djelovanja. No u kombinaciji s djelovanjem alkohola na masno tkivo i jetru, prekomjerna konzumacija alkohola pogoršava inzulinsku rezistenciju, uz postupno slabljenje funkcije beta-stanica gušterače (proizvođača inzulina).

Masno tkivo se u određenoj mjeri ponaša kao endokrini organ. Ključni regulatori metabolizma masnog tkiva su adipokini – leptin i adiponektin.

Učinci unosa alkohola ovise o količini i duljini vremenskog trajanja. Prekomjerni unos alkohola donosi višestruku štetu za zdravlje endokrinog sustava. Dodatni izazov predstavlja manjak osobne kritičnosti u dostatnosti ili prekomjernosti konzumacije alkohola, a nepovoljni zdravstveni pokazatelji najčešće se jave kasnije.

Da apsurd bude veći, umjerena konzumacija alkohola nosi čak i višestruke povoljne učinke na zdravlje, čak u usporedbi s osobama koje uopće ne konzumiraju alkoholna pića.

Adiponektin ima dokazano antidijabetogeno i protuupalno djelovanje. Umjerena konzumacija alkohola djeluje na porast koncentracije adiponektina, što objašnjava već spomenuti protektivni učinak poboljšanju inzulinske osjetljivosti i sporijem razvoju šećerne bolesti tip 2.

Prekomjerni unos alkohola povezan je, naprotiv, s nižom koncentracijom adiponektina što posljedično dovodi do pogoršanja inzulinske rezistencije i/ili šećerne bolesti tip 2. Snižena koncentracija adiponektina, osobito u kombinaciji s povišenim citokinom TNFalfa (eng. tumor necrosis factor alfa) povezuje se s različitim stupnjevima jetrenog oštećenja.

Kako pobijediti jesensku iscrpljenost i stanje prekomjernog umora?

Mnogi stručnjaci savjetuju kako bi početkom jeseni trebali usporiti životni ritam kako bi zimu dočekali (i otpratili) zdravi, ali su rijetki oni koji si to mogu priuštiti zbog čega ljudi često pate od posljedica jesenskog umora. No, uravnotežena prehrana, zdrave životne navike i kvalitetni dodaci prehrani mogu nam pomoći kod vraćanja energije.

Nakon sezone godišnjih odmora i dana provedenih na suncu i moru, stigla je jesen, a s njom i novi izazovi. Jesen je doba koje mnogi povezuju s početkom novih poslovnih obveza te ono pruža osjećaj novog početka i nove godine. Upravo s jeseni kreću nove školske i akademske obaveze, a brojna poduzeća i profesije kreiraju svoj novi poslovni plan što donosi nove količine poslovnih obaveza i ubrzanje već ionako prebrzog tempa života kojeg nerijetko prati i velika doza stresa. Mnogi stručnjaci savjetuju kako bi početkom jeseni trebali usporiti životni ritam kako bi zimu dočekali (i otpratili) zdravi, ali su rijetki oni koji si to mogu priuštiti zbog čega ljudi često pate od posljedica jesenskog umora, odnosno opisuju simptome umora, slabosti i iscrpljenosti te posljedično niske koncentracije i produktivnosti.

Kofein – najčešća strategija za podizanje energije
Kofein je iznimno raširen i popularan stimulans koji je gotovo neizbježan u svakodnevnom životu. Osim u široko konzumiranim prehrambenim namirnicama poput kave, čajeva i bezalkoholnih pića, može se pronaći i u popularnim energetskim pićima i u čokoladi.

Nakon konzumacije, kofein se brzo apsorbira kroz gastrointestinalni sustav i koncentracija u krvi se povećava. Kofein djeluje na brojne sustave, ali smatra se da je jedno od primarnih mjesta učinka središnji živčani sustav.

Način djelovanja kofeina uključuje metilksantin koji stimulira antagonizam na razini receptora adenozina. Spojevi metilksantina, poput kofeina, mogu djelovati kao kompetitivni antagonisti protiv depresivnih učinaka adenozina. U mozgu, adenozin i adenozinski receptori reguliraju otpuštanje neurotransmitera i igraju važnu ulogu u regulaciji sna, uzbuđenja, kognicije, pamćenja i učenja. Kofein se veže na adenozinske receptore, koji zauzvrat blokiraju vezanje adenozina na njegov receptor. Blokada adenozinskih receptora neizravno utječe na oslobađanje neurotransmitera kao što su norepinefrin, dopamin, acetilkolin, serotonin, glutamat i gama-aminomaslačna kiselina (GABA). Priljev ovih neurotransmitera mijenja raspoloženje, pamćenje, budnost i kognitivne funkcije.

Vitamin C – čuvar imuniteta
Kako paralelno s jeseni kreće i sezona prehlada i gripe, mnogi ljudi u ovom periodu posežu za vitaminom C kako bi očuvali svoj imunitet. Vitamin C uključen je u čitav niz biokemijskih procesa u ljudskom organizmu te doprinosi normalnom funkcioniranju imunosnog sustava jer sudjeluje u odgovoru urođenog i adaptivnog imunosnog sustava.

Vitamin B12 – esencijalni vitamin za naše tijelo
Još jedan od nutrijenata uključenih u brojne biokemijske reakcije u ljudskom organizmu jest vitamin B12 koji sudjeluje u brojnim procesima kao kofaktor određenih enzima te doprinosi normalnom funkcioniranju živčanog sustava.4 Nutritivni status vitamina B12 uglavnom je u granicama normale, međutim osobe koje se hrane vegetarijanskom prehranom, koje pate od malnutricije ili imaju povećan unos alkohola te starije osobe ponekad trebaju nadoknadu vitamina B12.

Elektroliti
Elektroliti su pozitivno i negativno nabijeni ioni koji su u adekvatnoj količini potrebni organizmu u svrhu održavanja zdravlja. Neki od najvažnijih elektrolita za naš organizam jesu natrij (Na+), kalij (K+), magnezij (Mg+) i kloridi (Cl-).

Magnezij sudjeluje u preko 300 enzimskih reakcija u organizmu. Djeluje opuštajuće i smirujuće, smanjuje lučenje adrenalina te doprinosi normalnoj funkciji mišića zbog čega može pružiti benefite osobama koje moraju savladati brojne jesenske izazove. Također, doprinosi normalnom funkcioniranju živčanog sustava te normalnoj psihološkoj funkciji što je važno u kontekstu produktivnosti za vrijeme jesenskog umora. Uz to, doprinosi normalnoj sintezi bjelančevina, ima ulogu u procesu dijeljenja stanica, doprinosi normalnom metabolizmu stvaranja energije te sudjeluje u održavanju zdravlja koštanog sustava.

Vitamin C, B12 i magnezij doprinose normalnom metabolizmu stvaranje energije i smanjenju umora i iscrpljenosti. Magnezij doprinosi ravnoteži elektrolita. Magnezij, kalij i kalcij doprinose normalnoj funkciji mišića. Vitamin B12 doprinosi normalnom metabolizmu stvaranja energije i normalnom funkcioniranju živčanog sustava. Magnezij doprinosi normalnom funkcioniranju živčanog sustava i normalnoj psihološkoj funkciji. Magnezij ima ulogu u procesu dijeljenja stanica i doprinosi normalnoj sintezi proteina. Magnezij doprinosi održavanju normalnih kostiju.

Što prehranjuje i štiti naš mozak?

Za rad mozga potrebna je energija, odnosno glukoza te se preporučuju namirnice s niskim glikemijskim indeksom kao što su cjelovite žitarice, koje sporo otpuštaju šećer i omogućuju mu da dođe do moždanih stanica.

Druga važna tvar je lecitin. On je sastavni element velikog dijela mozga, moždanih ovojnica te ovojnica leđne moždine i živaca. Njegov nedostatak uzrokuje pojavu raznih neuroloških poremećaja. Lecitin je i izvor kolina, spoja sličnog vitaminu koji se ugrađuje u neurotransmitor acetilkolin.

Kolin u mozgu ima ulogu u procesima učenja i pamćenja te održavanja svijesti, a na periferiji izaziva kontrakciju mišića, usporava rad srca, sužava zjenice, pojačava lučenje žlijezda slinovnica i znojnica.

Lecitin se nalazi u mnogim životinjskim i biljnim namirnicama: žumanjku, soji, cvjetači, naranči, kikirikiju, hladno prešanom biljnom ulju, orašastim plodovima. Izvori kolina su jaja, piletina, leća, grah.

Omega-3 masne kiseline druga su neophodna hrana za mozak za očuvanje kognitivnih funkcija, odnosno za mišljenje, pamćenje, učenje i opažanje. Posebno su važne u prvim godinama života za razvoj kognitivnih sposobnosti, a brojne studije su dokazale povoljan učinak kod djece s ADHD-om i sličnim poremećajima pažnje.

Omega-3 se nalaze u plavoj ribi, maslinovom i bučinom ulju, lanenim sjemenkama i orašastim plodovima.

Mozgu je potrebna i hrana bogata antioksidansima jer se, zbog velike potrošnje energije, stvaraju slobodni radikali. Oni se nalaze u obojenom voću i povrću (rajčica, borovnice, brokula) zelenom čaju, tamnoj čokoladi i sličnom.

No, mozgu su potrebni i mikronutrijenti, odnosno vitamini i minerali. Ponajprije govorimo o vitaminima B skupine i to B1, B6 i B12. Ovi vitamini su upravo i otkriveni kad su se u prošlosti istraživale brojne neurodegenerativne bolesti kod kojih je ustanovljen manjak tvari, kasnije identificiranih kao pojedini vitamini.

U većini neuroloških bolesti određuje se status ovih vitamina, koji se potom često propisuju u terapiji. Većina starijih pacijenata ili osoba koje boluju od mišićnih ili degenerativnih bolesti trebaju uzimati kompleks B1, B6 i B12. Relativno su novija saznanja da naš mozak treba i vitamin C te da ga troši više nego ijedan drugi organ. Najzad, tu su vitamin D, E i magnezij, selen, bakar i cink.

Posljednjih godina značajno se istražuju i probiotici kao nužna pomoć za mozak. Studije zasad ukazuju vjerojatnu povezanost s bolestima iz spektra autizma, ADHD-om, ali i ranijom pojavom raznih oblika demencija.

Probiotici i prebiotici se nalaze u fermentiranoj hrani: jogurtu, kiselom mlijeku, kefiru, kiselom kupusu. Zadaća im je da održavaju normalnu crijevnu floru (mikrobiotu) i tako utječu na pravilnu apsorpciju hranjivih tvari i na naš imunosni sustav koji pak složenim mehanizmima potiče čak i razne neurološke funkcije.

Na tržištu se mogu pronaći razni dodaci prehrani namijenjeni upravo prehrani mozga za sve one koji se nepravilno hrane, iako se uvijek preporučuje ponajprije pravilna prehrana. Ovakvi proizvodi najčešće sadrže omegu-3, lecitin, komplekse vitamina B te vrlo važan koenzim-10. On je važan antioksidans i molekula koja sudjeluje u izgradnji ATP, odnosno molekula koja daje energiju našim stanicama, stručno služi za stanično disanje.

Postoje i lijekovi koji se zovu nootropici, a čija je zadaća da poboljšavaju pamćenje i sposobnost učenja, štite mozak od oštećenja štetnim tvarima te dodatno prehranjuju mozak. Uglavnom su u fazi istraživanja, no znanstvenici se nadaju da bi u budućnosti ovi lijekovi mogli znatno pomoći u liječenju demencija i Alzheimerove bolesti.

Addisonova bolest: što je to i kako se liječi?

Adrenalna insuficijencija, poznatija pod nazivom Addisonova bolest, rijetka je te se odnosi na smanjenu funkciju nadbubrežnih žlijezda. Iznimno je važno ovu bolest pravovremeno prepoznati, kontrolirati i liječiti kako bi se izbjeglo po život opasno stanje, adrenalna kriza.
Adrenalna insuficijencija, ili još češćeg naziva Addisonova bolest, odnosi se na smanjenu funkciju kore nadbubrežnih žlijezda. Ime je dobila po britanskom liječniku Thomasu Addisonu, koji je 1885. godine prvi opisao.
Adrenalna insuficijencija se obično javlja između 30. i 50. godine života s podjednakom raspodjelom među spolovima.

Najčešće je riječ o rijetkom autoimunom poremećaju koji dovodi do smanjenog stvaranja i lučenja svih hormona kore nadbubrežne žlijezde. Ostali, rjeđi uzroci, povezuju se s malignim bolestima, infekcijama (HIV-a, tuberkuloza, gljivične infekcije), sarkoidozom, bolestima nakupljanja (amiloidoza, hemokromatoza, Wilsonova bolest), ionizacijskim zračenjem te s uzimanjem nekih lijekova poput ketokonazola, busulfana i metadona. Najrjeđi uzroci povezani su s mutacijama gena uključenih u tijek sinteze hormona kore nadbubrežne žlijezde.

Tijek bolesti je najčešće kroničan, a do simptomatske kliničke slike dolazi kod značajnog oštećenja tkiva nadbubrežne žlijezde (preko 90%), uz dodatni poticaj bilo kojeg oblika stresne reakcije.

Simptomi su izravno povezani s manjkom neophodnih hormona:

Nedostatno lučenje aldosterona dovodi do manjka natrija (hiponatrijemija) te viška kalija (hiperkalijemija), što se povezuje s mišićnom slabosti, sklonosti srčanim aritmijama, dehidracijom i sniženim krvnim tlakom (arterijska hipotenzija).
Nedostatna koncentracija kortizola dovodi do sniženih vrijednosti glukoze u krvi (hipoglikemije), opće slabosti, umora, gubitka na tjelesnoj težini i nejasnih bolova u trbuhu, nerijetko praćenih mučninom i povraćanjem.
Zbog manjka kortizola smanjena je otpornost na infekcije i stres.
Od ostalih kliničkih znakova u počecima može biti dominantna opća slabost i umor uz pojavu vrtoglavica nakon sjedenja ili ležanja.
Mehanizmom negativne povratne sprege pojačava se aktivnost hipofize s posljedičnim lučenjem kortikotropina i manifestacijom tamnije boje kože zbog pojačane stimulacije proizvodnje melanina.
Manjak spolnih hormona kod žena se očituje gubitkom dlakavosti, poremećajima do potpunog prestanka menstruacija, a kod muškaraca je dominantno izraženo smanjenje libida i smetnje potencije.
S obzirom na to da se Addisonova bolest javlja i u sklopu drugih, češćih autoimunih bolesti (Hashimotov tireoiditis, šećerna bolest tipa 1, reumatoidni artritis, multipla skleroza) mogu istovremeno biti prisutni u većoj ili manjoj mjeri i znakovi spomenutih bolesti.
Kod sumnje na Addisonovu bolest, od laboratorijskih pokazatelja značajni su razina glukoze, elektroliti, razina bazalnog kortizola, kao i spolnih hormona. S ciljem potpunije laboratorijske dijagnostičke obrade, najpouzdanija metoda za procjenu suficijentnosti (dostatnosti) funkcije nadbubrežnih žlijezda je Synactenski test.

Osnova je liječenja adrenalne insuficijencije nadoknada hormona koji nedostaju. Nužna je istovremena nadoknada i glukokortikoida i mineralokortikoida. Lijekovi izbora su hidrokortizon i fludrokortizon.

Kod nastupa adrenalne krize, liječenje se provodi u Jedinicama intenzivne skrbi i osim nadomjesne hormonske terapije, provodi se ciljano i potporno liječenje podležećih stanja koja su i dovela do adrenalne krize.

Hidrokortizon je zbog metabolizma vrlo pogodan jer uzimanjem lijeka ujutro i poslijepodne, najbliže imitiramo prirodni tijek lučenja kortizola.

Tijekom povremenih interkurentnih bolesti (gripa, sepsa) i u sklopu planiranih operativnih zahvata, nužno je povećati dozu hidrokortizona (ne i fludrokortizona) dok traje neka od navedenih situacija.

Što nas zapravo boli u grlu: ždrijelo, krajnici ili grkljan i glasnice?

 

Grlobolja je jedan od najčešćih razloga posjeta liječniku i ljekarniku. Vrlo često je riječ o bezopasnim upalama ždrijela koje prolaze bez liječenja, ali pacijenti mogu imati i velike smetnje, nekada čak i po život opasna stanja. 

Virusne infekcije mogu uzrokovati stvaranje afti u usnoj šupljini, na krajnicima i mogu uzrokovati zaista jake bolove. Upaljeni krajnici otečeni su, crveni, mogu biti prekriveni gnojnim naslagama. Gnojne naslage su tipične za bakterijske infekcije, ali i virusne infekcije mogu uzrokovati sličnu kliničku sliku.

Grkljan također može biti zahvaćen virusnom infekcijom, što je i najčešći uzrok promuklosti.

Uz bolove, promuklost te pojačano slinjenje, javlja se i otežano gutanje.

Bakterijske infekcije obično uzrokuju veće simptome, ali nema pravila. S obzirom na to da bakterijske infekcije ždrijela i tonzila mogu uzrokovati (rijetko) komplikacije, bolesti srca, bubrega i slično, preporučuje se da se, u slučaju postojanja dileme o kakvoj se upali radi, učine laboratorijske pretrage, brisevi ždrijela i nosa itd.

Upale nosa i sinusa vrlo često uzrokuju pojačano stvaranje sekreta koji se slijeva u ždrijelo. Pacijenti se žale na osjećaj stranog tijela u grlu, nadraženost ždrijela. Slične smetnje mogu uzrokovati i alergije.

Refluks može uzrokovati upalu ždrijela, grkljana, takozvani refluksni faringitis i laringitis.

Suhoća grla je čest uzrok grlobolje. Suhoću grla najčešće uzrokuje stalno disanje na usta, tj. začepljen nos zbog deformirane nosne pregrade, nosnih polipa, otečenosti nosne sluznice radi alergije itd.

Vanjski faktori kao što je pušenje, pijenje alkohola, gaziranih pića, izloženost dimu, isparavanjima, fizikalnim i kemijskim agensima na poslu također mogu uzrokovati grlobolju.

Najozbiljniji uzrok grlobolje su zloćudne bolesti ždrijela, krajnika i grkljana. Češće se javljaju kod pušača, alkoholičara, ali sve više vidimo tumore i kod mlađih ljudi bez spomenutih čimbenika rizika. Stanovitu ulogu u nastanku tumora u području glave i vrata ima i infekcija HPV virusom (koja se inače može vrlo lako prevenirati cijepljenjem).

Mogli bi reći da  grlobolja može biti naglo nastala (akutna, traje do tri tjedna) i dugotrajna (kronična, traje dulje od tri tjedna). Češći uzrok grlobolje nastaje u usnoj šupljini, ždrijelu i krajnicima. Najčešće je riječ o virusnim infekcijama, suhoći usta uzrokovanoj začepljenošću nosa, alergijama i sličnom.

Grlobolja koja nastaje nakon posjeta nekom koncertu, svadbi, na mjestima gdje osoba puno i glasno govori, češće će biti uzrokovana promjenama na glasnicama.

Zbog kompleksne anatomije i isprepletenosti inervacije u području glave i vrata nekada ne možemo odmah reći gdje je uzrok grlobolje. Pacijent nekada dođe zbog bolova u uhu, a možemo mu otkriti tumor grkljana koji refleksno uzrokuje uhobolju. Dijagnostika nije uvijek jednostavna.

Što je zapravo hijaluronska kiselina?

Hijaluronska kiselina (HK) je prirodni sastojak tekućina u očima i zglobovima. Ponaša se kao „jastuk“ ili lubrikant zglobova i drugih tkiva. Različiti oblici hijaluronske kiseline koriste se u kozmetici, ali i u estetskoj medicini. Smanjuje otekline prilikom ozljede i u tome je nezamjenjiva.

Postoje tri osnovna tipa HK:

hijaluronska kiselina,
hidrolizirana HK i
hijaluronske kiselinske soli.
Zbog svoje visoke molekularne mase, hijaluronska kiselina ima mogućnost privlačenja vode i stvaranja novog regenerativnog tkiva, kolagena i elastina. Ostali tipovi imaju jednako djelovanje, no oni su drugačijom tehnologijom pohranjeni i prerađeni.

Djelovanje hijaluronske kiseline na kožu

Hijaluronska kiselina pomaže koži u istezanju i savijanju te pritom sprečava stvaranje bora. Dokazano je da ubrzava zarastanje rana i smanjuje stvaranje ožiljaka.

Ako primijetite fine, sitne bore ili samo želite spriječiti preuranjeno starenje, HK je sjajan sastojak za primjenu u vašoj dnevnoj njezi kože. Doista snažno djeluje na hidrataciju, zatezanje i njegovanje kože, održavajući je pritom zdravom.

Koliko često koristiti hijaluronsku kiselinu
Hijaluronsku kiselinu preporučuje se nanositi na kožu dva puta dnevno, stoga nemojte zaboraviti koristiti vašu kremu s hijaluronskim djelovanjem ujutro i uvečer.

Možete otići i korak dalje u brizi o vašoj koži primjenjujući HK kao dermalni filer. On se unosi u sloj neposredno ispod kože, otprilike jedan milimetar u dubinu, pa do pet milimetara, a pomaže u podizanju tkiva koje je utonulo i izgleda staro. Takozvani „plitki“ fileri do jednog milimetra ispod kože zovu se „boosteri“. Oni će kožu istinski obnoviti i vratiti joj nekadašnji sjaj.

Usporedi li se koliko trošimo na kreme, a koliko bismo uložili u filer poznatog brenda, trajnost i rezultati definitivno idu filerima u korist.

Kremu nanosite uvijek na vlažnu kožu, nikad suhu jer bi hijaluronska kiselina kao „magnet za vlagu” mogla imati suprotan učinak.

Može li se HK prirodno obnoviti?
Do perimenopauze, kada je hormonalni status uredan, HK se prirodno obnavlja u našem organizmu bez potrebnog poticaja izvana. No, u perimenopauzi i kasnije se to više ne događa i upravo zato koža tada naglo dobiva bore, lice gubi volumen, a izgled se počinje mijenjati. Pa ipak, danas je sve moguće, tako i vratiti izgubljeni sjaj i volumen lica.

Fileri se sami po sebi izgube unutar šest do 12 mjeseci, ovisno o brandu i individualnom statusu koji uključuje fizičku aktivnost, uzimanje lijekova, prehranu i pušenje.

Preporučuje se redovito korištenje hijaluronske kiseline u obliku kreme, a može se i jednom ili dva puta godišnje primijeniti filer u obliku boostera. Kada u tome budete redoviti, vaša će koža procvjetati i učiniti da se osjećate zadovoljno “u vlastitoj koži”.

Zašto nas može boljeti ključna kost?

Bol u ključnoj kosti može biti uzrokovana prijelomom, artritisom, infekcijom kostiju ili drugim stanjem povezanim s položajem vaše ključne kosti. A možda samo morate promijeniti položaj u kojem spavate.

Vaša ključna kost (lat. clavicula) je kost koja povezuje prsnu kost (lat. sternum) s ramenom. Prilično je čvrsta te je blagog S-oblika. S jedne je strane hrskavicom povezana s dijelom lopatice poznatim kao akromion, a spoj se naziva akromioklavikularni (AC) zglob. Drugi se kraj ključne kosti pak spaja s prsnom kosti u sternoklavikularnom (SC) zglobu.

Prijelom ključne kosti najčešći je uzrok bolova. Zbog svog položaja u tijelu, ključna kost je osjetljiva na lomljenje uslijed djelovanja jake sile na rame. To je jedna od najčešće slomljenih kostiju u ljudskom tijelu. Ako ružno padnete na jedno rame ili padnete velikom snagom na ispruženu ruku, riskirate prijelom ključne kosti. Ostali uobičajeni uzroci slomljene ključne kosti uključuju sportske ozljede poput izravnog udarca u rame u nogometu, automobilske nesreće i traume pri porodu.

Najočitiji simptom prijeloma ključne kosti je iznenadna, intenzivna bol na mjestu prijeloma koja se obično pojačava s pomicanjem ramena. Također možete čuti ili osjetiti škripanje pri bilo kojem pokretu ramena. Od ostalih simptoma tu su i oteklina, modrice, osjetljivost te ukočenost zahvaćene ruke. Novorođenčad sa slomljenom ključnom kosti možda neće pomicati ozlijeđenu ruku nekoliko dana nakon rođenja.

Liječenje se sastoji od imobilizacije ili operativnog zahvata, već ovisno o odluci liječnika.

Osteoartritis
Istrošenost AC ili SC zgloba može dovesti do razvoja osteoartritisa u jednom ili oba zgloba. Artritis može nastati kao posljedica stare ozljede ili naprosto zbog starenja jer se zglobovi troše uslijed njihova svakodnevnog „korištenja“ tijekom godina.

Simptomi osteoartritisa uključuju bol i ukočenost u zahvaćenom zglobu. Razvijaju se polako i progresivno se pogoršavaju tijekom vremena. Nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAID) mogu pomoći u smanjenju boli i upale povezane s osteoartritisom. Tu su i injekcije kortikosteroida koje također mogu pomoći u ublažavanju upale i boli tijekom duljeg perioda. Možda biste trebali izbjegavati aktivnosti koje izazivaju bol i ukočenost. U rijetkim slučajevima vaš liječnik može preporučiti i operaciju.

Svakako treba spomenuti i ortobiološke metode liječenja kod prisutnih tegoba mišićno-zglobnog sustava. Ortobiološke metode su regenerativne metode u ortopediji i uključuju primjenu autologne plazme (PRP), matičnih stanica i hijaluronske kiseline u obnavljanju i liječenju zglobne hrskavice, tetiva i ligamenata.

Sindrom torakalnog otvora
Torakalni otvor je prostor između ključne kosti i vašeg najvišeg rebra ispunjen krvnim žilama, živcima i mišićima. Slabi mišići ramena mogu dopustiti da ključna kost „sklizne“ prema dolje, stvarajući pritisak na živce i krvne žile u torakalnom otvoru. Stoga može nastati bol u ključnoj kosti, iako sama kost nije ozlijeđena.

Uzroci sindroma torakalnog otvora uključuju ozljede ramena, loše držanje, ponavljajući stres (poput višekratnih podizanja teških tereta ili natjecateljskog plivanja), pretilost, koja vrši pritisak na sve vaše zglobove te urođeni nedostatak, kao što je rođenje s jednim rebrom viška.

Simptomi sindroma torakalnog otvora se razlikuju ovisno o tome koji su živci ili krvne žile zahvaćene pomaknutom ključnom kosti. Neki od njih uključuju:
bol u ključnoj kosti, ramenu, vratu ili šaci,
gubitak mišića u mesnatom dijelu palca,
trnce ili obamrlost u ruci ili prstima,
oslabljeni stisak,
bol ili oticanje ruke (ukazuje na krvni ugrušak),
promjenu boje vaše ruke ili prstiju,
slabost ruke ili vrata,
bolnu kvržicu na ključnoj kosti.
Prva linija liječenja sindroma torakalnog izlaza je fizikalna terapija, a u ozbiljnijim slučajevima i operacija.

Ozljeda zgloba
Vaše rame može biti ozlijeđeno, a da nijedna kost nije slomljena. Jedna od ozljeda koja može uzrokovati značajnu bol u ključnoj kosti jest ozljeda AC zgloba pri kojoj su pokidani ligamenti koji stabiliziraju zglob i pomažu da kosti ostanu na mjestu.

Ozljede AC zgloba obično su uzrokovane padom ili izravnim udarcem u rame. Blago odvajanje može uzrokovati bol, dok ozbiljnije puknuće ligamenta može dovesti do poremećaja položaja ključne kosti. Osim boli i osjetljivosti područja oko ključne kosti, može se razviti izbočina iznad ramena.

Mogućnosti liječenja uključuju odmor i držanje leda na ramenu, nošenje steznika koji pomaže stabilizirati zglob, a u teškim slučajevima i kirurški zahvat.

Položaj u kojem spavamo
Spavanje na boku i neuobičajen pritisak na jednu ključnu kost, također može rezultirati bolovima. Ta će nelagoda obično spontano nestati. Takvu situaciju biste mogli potpuno izbjeći ako steknete naviku spavanja na leđima ili na drugom boku.

Manje uobičajeni uzroci bola u ključnoj kosti
Bol u ključnoj kosti može biti potaknuta i nekim potencijalno ozbiljnim uzrocima koji nisu povezani s prijelomima ili promjenama u položaju vaše ključne kosti ili ramenog zgloba. To mogu biti osteomijelitis (infekcija kostiju) ili karcinom.

Hitnu medicinsku pomoć svakako treba potražiti pri pojavi iznenadne boli nakon nesreće, sportske ozlijede ili neke druge traume. Primijetite li tupu bol u jednoj od vaših ključnih kostiju, dogovorite pregled kod svog liječnika. Posebno je nemojte ignorirati ako ne prolazi ili se ponavlja.

 

Koji alergeni su najčešći krivci za alergije

Alergen je strana tvar koja izaziva reakciju preosjetljivosti organizma, budući da ga imunološki sustav registrira kao opasnost te potiče stvaranje IgE protutijela za obranu. Reakcija preosjetljivosti, tj. alergijska reakcija očituje se kao začepljenost i curenje nosa, kihanje, kašljanje, suzenje očiju, kožni osipi, crvenilo i dr. Teži oblik alergije naziva se anafilaksija te predstavlja po život opasno stanje.

Rizični čimbenici za razvoj alergije su:

-pozitivna obiteljska anamneza – osobe čiji -lanovi obitelji boluju od alergije su sklonije povećanoj proizvodnji IgE protutijela (tzv. atopija),
-pasivno pušenje u djetinjstvu,
-djeca čije su majke pušile u trudnoći,
-djeca s nižom tjelesnom masom pri rođenju,
-iracionalno korištenje antibiotika

Anafilaksija je najteži oblik alergijske reakcije. Predstavlja po život opasno stanje te se obično javlja vrlo brzo nakon izlaganja alergenu (najčešće alergeni iz hrane, lijekovi, ubodi insekata i lateks). Tipični simptomi i znakovi kojima se anafilaksija prezentira su:

-nagli pad krvnog tlaka,
-ubrzani puls,
-gušenje,
-oticanje jezika,
-osip po koži,
-mučnina i povraćanje.

Osobama koje su ranije imale anafilaksiju ili imaju povećan rizik za njezin nastanak se preporučuje uvijek imati EpiPen uz sebe. EpiPen je mali uređaj s lijekom epinefrinom (adrenalinom) koji se injicira u vanjski dio natkoljeničnog mišića. Bilo bi dobro da sve bližnje osobe budu upoznate s time.

Važno je što prije pozvati hitnu pomoć (194).

Najčešći alergeni u hrani
Alergija se može javiti na bilo koju namirnicu, ali ipak najčešće alergene predstavljaju:

Kravlje mlijeko – Alergija na proteine kravljeg mlijeka se najčešće javlja kod beba ili u dječjoj dobi. 90% djece prevlada preosjetljivost do odrasle dobi, stoga se ovaj tip alergije rjeđe javlja kod odraslih. Osobama koje su alergične na proteine kravljeg mlijeka preporučuje se izbjegavati konzumaciju mlijeka, ali i mliječnih proizvoda. Alergija se obično očituje probavnim smetnjama.
Jaja – Osobe alergične na jaja obično su osjetljive samo na proteine žumanjka ili samo one iz bjelanjka, budući da ovi dijelovi jajeta sadrže različite bjelančevine. Češća je alergijska reakcija na bjelanjak. Zbog učestalosti javljanja alergijske reakcije na ovu namirnicu, preporučuje se postepeno uvođenje jajeta u prehranu djece. Najčešći simptomi kojima se ovaj tip alergije prezentira su: bolovi u trbuhu, osip, otežano disanje i dr.
Orašasti plodovi – Najčešći orašasti plodovi koji uzrokuju reakcije preosjetljivosti su: bademi, orasi, pistacije, indijski oraščići i sl. Orašasti plodovi se često nalaze u tragovima u hrani, stoga je važno pažljivo čitati popis sastojaka. U slučaju alergije na jednu vrstu orašastih plodova, osoba mora izbjegavati i druge, budući da postoji mogućnost razvoja nove alergije.
Kikiriki – Kikiriki je vrlo čest alergen. Osobe koje su alergične na kikiriki su često alergične i na orašaste plodove. Smatra se da postoji povezanost obiteljskog nasljeđivanja i ove alergije.
Pšenica – Alergija na pšenicu se često mijenja za celijakiju. Celijakija je abnormalna imunološka reakcija na gluten (protein u mnogim žitaricama) i ne predstavlja po život opasno stanje, za razliku od alergije na pšenicu koja je uzrokovana reakcijom na jedan od mnogih proteina u pšenici. Osobe alergične na pšenicu moraju izbjegavati samo nju, dok oni koji boluju od celijakije ne smiju jesti većinu žitarica.
Riba i plodovi mora – Alergija na ribu se najčešće javlja tek u odrasloj dobi. Simptomi ove alergije su povraćanje, proljev, a rijetko i anafilaksija. Alergija na ribu i plodove mora se često zamijeni za bakterijsku/virusnu crijevnu virozu koja može biti uzrokovana unosom mikroorganizama putem navedenih namirnica.
Najčešći inhalacijski alergeni
Inhalacijski alergeni su tvari koje se u organizam unose udisanjem te uzrokuju alergijsku reakciju. Među najčešće od njih spadaju pelud drveća i trava, grinje, pseća i mačja dlaka.

Kako bi predvidjeli kada će početi proizvodnja peludi određene biljke, preporučuje se praćenje peludnog kalendara. Peludni kalendar različit je svake godine te se razlikuje za svaki pojedini grad/područje. On omogućuje pravovremeno reagiranje i početak primjene odgovarajuće terapije na vrijeme.

Respiratorne alergije se najčešće prezentiraju alergijskim rinokonjunktivitisom (upalom sluznice nosa i očiju) – curenjem nosa, suzenjem i crvenilom očiju, kihanjem te svrbežom vjeđa i nosa.

Kronični oblik takve upalne alergijske reakcije u dišnim putevima naziva se alergijska astma. Ona se očituje kašljem, otežanim disanjem, čestim infekcijama i iskašljavanjem. Astma zahtijeva redovitu uporabu inhalatora (tzv. pumpica).

Kako dokazati alergiju?
Kako bi dokazali postojanje alergije, važno je otići na liječnički pregled. Pregled obuhvaća uzimanje detaljne anamneze o simptomima, trajanju alergije, okolišnim čimbenicima, lijekovima i hrani koju ste konzumirali. Nakon anamneze slijedi fizikalni pregled, a povremeno se dodatno pristupa testovima plućne funkcije (spirometriji) i RTG-u pluća.

Kako bi utvrdili koji točno alergen uzrokuje reakciju preosjetljivosti, provodi se testiranje na nutritivne i inhalacijske alergene.

Postoje dva tipa testiranja:

a) Kožni prick-test – kapljica alergena se kapne na kožu ispitanika te se navedeno mjesto lagano zagrebe iglicom. Ako je osoba alergična na primijenjeni alergen, na tom mjestu će nastati reakcija (crvenilo, plik ili svrbež).

b) Intradermalni kožni test – testiranje se provodi ubrizgavanjem male količine alergena u površinski sloj kože.

Kako željezo utječe na naše mentalno zdravlje?

Još od doba starih Egipćana prepoznato je da mineral željeza ima posebnu ulogu u zdravlju i bolesti ljudi. Željezu pripada glavna uloga u stvaranju hemoglobina, pigmenta unutar crvenih krvnih stanica koji je bitan za prijenos kisika iz pluća u krv, no jednako je važno i za enzimske procese u sintezi nukleinskih kiselina (DNA) te stanične procese proizvodnje energije.
Slijedom toga, narušena homeostaza željeza utjecat će na većinu organskih sustava i primarno se gleda kao tjelesna bolest, primjerice, anemija uslijed nedostatka željeza. Mozak je posebno osjetljiv na takve promjene što se potom odražava i na mentalno zdravlje.

 

Od fizičkih do psihičkih simptoma

Na razini tkiva, manjak željeza dovodi do simptoma koji su vezani uz njegovu ulogu u prijenosu kisika (anemijom uzrokovana centralna hipoksija) te ulogu u staničnim procesima stvaranja energije.


Zato su prvi simptomi najčešće:

umor,
glavobolja,
vrtoglavica,
apatija te
teškoće u koncentraciji i pamćenju.

Na razini stanice, željezo je ključni element u raznim staničnim procesima te je nužno za uredno funkcioniranje neurona. Sudjeluje u sintezi neurotransmitera serotonina, noradrenalina i dopamina te u samim neurokemijskim procesima.

Unutar mozga, željezo je najviše koncentrirano u bazalnim ganglijima; područje u kojem glavnu ulogu imaju neurotransmiteri dopamin i GABA, uključeni u regulaciju raspoloženja i anksioznosti, pamćenje, učenje, ponašanje i san.

Manjak željeza najčešće se povezuje sa:

depresivnim simptomima,
poremećajima pažnje i pamćenja te
općenito sporijim kognitivnim procesiranjem.
U osoba sa psihozom, manjak željeza može dodatno utjecati na razvoj negativnih simptoma. Slično tome, istraživanja rizičnih skupina povezala su postpartalnu (postporođajnu) anemiju s većim rizikom za razvoj postpartalne depresije i poremećaja prosuđivanja. Utjecaj na san vidljiv je kroz promjene u strukturi sna (udio REM faze) i sindrom nemirnih nogu.

Dugoročne posljedice manjka željeza
U odrasloj dobi normalizacija razine željeza u krvi pomaže povlačenju simptoma, no može biti drugačije ako je deficit postojao tijekom neonatalnog i dojenačkog razdoblja. U tom razdoblju manjak željeza može poremetiti proces mijelinizacije i metabolizam neurotransmitera, a tako i trajno poremetiti funkcioniranje mozga.

Simptomatski se to može odraziti kroz sporiji razvoj djeteta, poremećaj psihomotorike, oklijevanje, oslabljen afekt, poremećaj pažnje, uz povišenu stopu razvoja anksioznosti i depresije, sindrom nemirnih nogu te trajni kognitivni deficit.

Pritom je važno naglasiti da se u trudnoći povećava potreba za željezom zbog povećanja volumena krvi i prijenosa željeza fetusu. Dodatno, kod trudnica izloženih stresu nađeni su povišeni proupalni faktori koji mogu smanjiti apsorpciju željeza, a kroz druge mehanizme može biti smanjen i prijenos željeza kroz placentu. Trudnice su stoga na različite načine rizična skupina za manjak željeza, pa se preporučuje nadoknada kroz različite dijetalne preparate.

ZAKLJUČNO
Dosadašnja istraživanja pokazala su da je željezo neophodan element za gotovo sva živa bića i brojne stanične procese, pa tako i regulaciju fizičkog i mentalnog zdravlja. Sideropenija može imati podlogu u smanjenom unosu hranom, malapsorpciji, povećanoj fiziološkoj potrebi (rast, trudnoća) i različitim krvarenjima. Najvažnije je otkriti uzrok njegovog nastanka i djelovati na njega, uz nadoknadu željeza.

Jesu li specijalne rukavice za artritis doista učinkovite?

Rukavice koje se često preporučuju (a u Velikoj Britaniji i propisuju) za ublažavanje bolova i ukočenosti šaka koji prate artritis, bile su pod oštrim povećalom znanstvenika, a rezultati studije objavljene 2021. godine opovrgnuli su njihovu veću učinkovitost u odnosu na cjenovno povoljnije alternative, piše britanski Nacionalni institut za zdravstvena istraživanja (NIHR).

Kada su istraživači pregledali dostupna istraživanja, pronašli su malo dokaza za učinkovitost rukavica u smanjenju boli i ukočenosti ruku te su pokrenuli veliko ispitivanje. Glavna prednost rukavica bila je toplina, a obične rukavice u grijanju ruku mogu biti jednako učinkovite. Rezultati ispitivanja upućuju na to da pri ublažavanju tegoba mogu poslužiti obične rukavice bez prstiju.

U čemu je problem?

Reumatoidni artritis uzrokuje bol i upalu u zglobovima te može ograničiti kretanje. Oko 400.000 ljudi u Velikoj Britaniji živi s tim stanjem. Većina je starijih od 40 godina, ali djeca i mladi također mogu imati reumatoidni artritis.

Nediferencirani artritis je izraz za artritis koji ne odgovara specifičnoj dijagnozi, često zato što se nedavno razvio kod pacijenta. Kod mnogih ljudi simptomi nestaju bez liječenja, ali jedna od tri osobe obolijeva od reumatoidnog artritisa.

Liječenje (u članku se specifično piše o Velikoj Britaniji) obično uključuje lijekove, fizioterapiju, radnu terapiju i operaciju. Osim toga, od 1980-ih se ondje naširoko propisuju terapijske rukavice za reumatoidni artritis i druge uobičajene vrste artritisa. Vjeruje se da djeluju pritiskom (kompresijom) te tako pomažu u smanjenju oteklina. Smatra se da se time smanjuju bol i ukočenost. Rukavice su propisane za nošenje danju zbog poboljšanja funkcije šaka, a noću s ciljem poboljšanja sna. Britanska Nacionalna zdravstvena služba (NHS) obično pacijentima daje samo jedan par rukavica kojeg se treba zamijeniti nakon četiri do šest mjeseci, pa mnogi moraju kupiti još jedan par, ali tada je i njihova cijena viša.

No, unatoč njihovoj širokoj upotrebi, malo je dokaza koji upućuju na učinkovitost rukavica. Jedno malo istraživanje pokazalo je da se ljudima općenito sviđaju njihova udobnost, toplina i nježna potpora. Zabilježena su neka mala poboljšanja vezano uz bolove u rukama, ukočenost i funkciju. Međutim, u tom istraživanju nije bilo kontrolne skupine za usporedbu, stoga nije bilo načina da se kaže jesu li do poboljšanja doista dovele rukavice ili drugi aspekti njege.

Rezultati novije studije

Istraživanje iz 2021. godine je uključilo 163 osobe s reumatoidnim artritisom ili nediferenciranim artritisom. Bili su u prosjeku stari 59 godina i liječeni na 16 NHS lokacija u Engleskoj i Škotskoj.

Svi ispitanici dobili su rukavice koje ostavljaju slobodne prste. Jedna je skupina dobila terapijske rukavice za artritis koje vrše pritisak, a druga labavije alternative. Obje su vrste rukavica održavale ruke toplima i obje su namjestili radni terapeuti.

Sudionici su ispunili anketu prije nego što su dobili rukavice i ponovno 12 tjedana kasnije. Ocjenjivali su bol u svojoj dominantnoj ruci tijekom aktivnosti kao što su kućanski poslovi, hobiji (DIY) i vrtlarstvo. Svoje su mišljenje dali i o rukavicama.

Osobe u obje skupine prijavile su slična, ali samo mala poboljšanja bolova u šakama. Većina ispitanika (73%) u obje grupe smatralo je da su rukavice korisne.

Sudionici studije izjavili su sljedeće:

  • rukavice pružaju toplinu (74% u skupini s terapijskim rukavicama, 80% u skupini s alternativnim rukavicama),
  • rukavice pružaju udobnost (85% onih s rukavicama za artritis, 75% s alternativama) i
  • rukavice poboljšavaju san (41% ljudi u obje skupine).

Obje skupine imale su slične stavove o rukavicama. Jedan od sudionika s labavijim rukavicama je napisao: „Bile su sjajne. Zapravo su mi zagrijale zglobove i… čim vam se zglobovi malo zagriju, bol zapravo popušta”. Većina osoba (72%) u obje skupine rekla je da bi ih nastavila nositi.

Najčešći problem u obje skupine bio je poremećaj spavanja kada su ruke bile vruće i svrbjele od rukavica. U skupini osoba s terapijskim rukavicama bilo je više onih koji su prijavili nedostatke u odnosu na grupu s alternativnim rukavicama (51% u usporedbi s 36% s alternativama). Ljudi koji su nosili terapijske rukavice imali su i veću vjerojatnost da će osjećati trnce ili utrnulost šaka.

Sličan broj u obje skupine prestao je koristiti rukavice (6% osoba s terapijskim rukavicama i 7% onih koji su koristili alternativne rukavice).

Općenito, ispitivanje je pokazalo da terapijske rukavice za artritis nisu ništa učinkovitije od labavijih alternativa koje su imale slične prednosti. Znanstvenici vjeruju da bi se slični rezultati pokazali i u slučaju pacijenata s drugim vrstama artritisa, no potrebna su dodatna istraživanja.

Zašto nas muče grčevi u mišićima?

Grčevi u mišićima obično su bezopasni i ne zahtijevaju liječničku pomoć. Ako su intenzivni, ne poboljšavaju se istezanjem ili traju dugo, potrebno je napraviti dijagnostičku obradu.

Grč je iznenadna, kratka, nehotična i obično bolna kontrakcija mišića ili skupine mišića. Grčevi u mišićima imaju niz uzroka, ali mogu biti i simptom poremećaja živčanog sustava. Najčešći oblik grčeva u mišićima su dobroćudni grčevi u nogama koji se javljaju bez poznatog razloga, obično noću.

Grčevi u mišićima mogu biti i povezani s vježbom, tijekom ili neposredno nakon vježbanja. Često se javljaju u zdravih ljudi, obično u sredovječnih i starijih ljudi, ali ponekad i u mlađih osoba. Gotovo svi u jednom trenutku imaju grčeve u mišićima, ali određeni uvjeti povećavaju rizik i težinu grčeva.

Kako se grčevi manifestiraju?
Većina grčeva u mišićima razvija se u mišićima nogu, posebno u potkoljenicama. Osim iznenadne, oštre boli, može se osjetiti ili vidjeti tvrda nakupina mišićnog tkiva ispod kože.

  • Rizični čimbenici za pojavu grčeva :
    dehidracija,
    snižena razina elektrolita u krvi (poput kalija, magnezija ili kalcija) – niska razina elektrolita može biti posljedica upotrebe nekih lijekova (diuretika), alkoholizma, određenih hormonalnih poremećaja, nedostatka vitamina D ili stanja koja uzrokuju gubitak tekućine te time i elektrolita. Razine elektrolita mogu postati niske u trudnoći.
    poremećaj živca – kompresija živaca u kralježnici (lumbalna stenoza) također može stvoriti grč poput boli u nogama.
    poremećaj rada štitnjače (hipotireoza),
    uzimanje određenih lijekova.
    Dijagnoza
    Grčevi u mišićima obično su bezopasni i ne zahtijevaju liječničku pomoć. Ako su intenzivni, ne poboljšavaju se istezanjem ili traju dugo, potrebno je napraviti dijagnostičku obradu.

Prvi korak je fizikalni pregled te potom testovi krvi za provjeru razine kalija i kalcija u krvi, kao i funkcije bubrega i štitnjače. Također se može napraviti test na trudnoću. Elektromiografija (EMG) je test kojim se mjeri mišićna aktivnost i koji se radi kad se sumnja na poremećaj živaca i mišića. Slikanje leđne moždine (MR) također može biti indicirano ako se jave simptomi koji mogu biti znakovi živčanog poremećaja poput slabosti, boli ili gubitka osjećaja.

Liječenje grčeva
Mišićni grčevi najčešće prolaze sami od sebe, ali ako to nije slučaj, vježbe istezanja mogu pomoći. Zgrčene mišiće treba istegnuti i lagano trljati kako bi se opustili.

Alternativno, masiranje zgrčenog mišića ledom može ublažiti bol, ali je također bitna i dobra hidratacija. Kod ponavljajućih grčeva koji remete san, propisuju se lijekovi za opuštanje mišića.

ZAŠTO NAM JE VAŽAN SELEN?

Nedostatak selena u ljudskom organizmu može dovesti do ozbiljnih bolesti različitih sustava: kardiovaskularnog, endokrinog, imunološkog, koštano-mišićnog, živčanog i reproduktivnog sustava.
Esencijalni mikronutrijent selen otkriven je prije 200 godina, a možemo ga naći u tlu, vodi te u namirnicama biljnog i životinjskog podrijetla. Istraživanja biološke uloge selena započela su u drugoj polovini prošlog stoljeća, a traju i danas.

Selen, kao i vitamini A, C, E i beta karoten, pripadaju skupini vitamina i minerala koji štite organizam od štetnog utjecaja slobodnih radikala, a nazivamo ih antioksidansima. Oštećenja stanica izazvana slobodnim radikalima značajna su u razvoju kardiovaskularnih i malignih oboljenja.

Zdravstvene blagodati selena
Rezultati kliničkih studija unazad tridesetak godina dokazuju vezu između unosa antioksidansa i manje smrtnosti od kardiovaskularnih bolesti, pa su danas antioksidansi u središtu zanimanja i istraživanja upravo u prevenciji tih bolesti. Selen je dio više enzima, od kojih je najvažniji glutation peroksidaza, enzim odgovoran za antioksidativni učinak.

Selen smanjuje i rizik od kardiovaskularnih bolesti, sudjeluje u očuvanju elastičnosti tkiva i smanjenju simptoma artritisa.

Odgađa makularnu degeneraciju boreći se protiv slobodnih radikala koji mogu oštetiti leću oka i makule u središtu mrežnice.

Posebno se ističe važnost selena kod autoimunih bolesti štitnjače te kod upalnih bolesti.

Dobro je poznata i uloga selena u očuvanju reproduktivnog zdravlja, posebice u muškaraca, jer je esencijalan za biosintezu testosterona te stvaranje i razvoj muških spolnih stanica. Rezultati istraživanja pokazuju da unos selena putem dodataka prehrani doprinosi normalnoj spermatogenezi što može povoljno djelovati na povećanje plodnosti.

Selen također doprinosi i održavanju zdravlja kože, kose i noktiju.

Prirodni izvori selena
Prehrambeni izvori selena su:

meso i mesne prerađevine,
riba i plodovi mora (losos, tuna, bakalar, školjke..),
cjelovite žitarice (zob, smeđa riža, sjemenke suncokreta, ječam..),
a najveći sadržaj selena pronađen je u brazilskim oraščićima.
Uravnoteženom prehranom unosi se dnevno 70 – 100 mcg tj. μg (milicentigram=mikrogram) selena, a klinički ustanovljeni nedostatak selena u ljudi je izuzetno rijedak. Organizmu je selen potreban u malim količinama; preporučeni dnevni unos tj. RDA (Recommended Daily Allowances) za odraslu osobu je oko 55 mcg dnevno, iako mnogi liječnici preporučuju i više.

Trovanje selenom
Kod suplementacije selenom važno je znati da prekomjerna količina može ostaviti štetne posljedice, a više od 400 mcg dnevno može biti toksično. Simptomi toksičnosti su:

-gubitak kose
-promjene na noktima
-zamor
-povraćanje
-mučnina
Do trovanja može doći isključivo kao posljedica uzimanja dodataka prehrani jer se ta količina vrlo teško može unijeti hranom.

Nedostatak selena i dodaci prehrani!!!
Nedostatak selena u ljudskom organizmu može dovesti do ozbiljnih bolesti različitih sustava: kardiovaskularnog, endokrinog, imunološkog, koštano-mišićnog, živčanog i reproduktivnog sustava.

Kod suplementacije dodacima prehrani važno je pripaziti na dozu, a preporučuje se uzimati ga u kombinaciji s vitaminom E jer se pojačava antioksidativno djelovanje. Često se kombinira i s cinkom, mineralom kojem se također pripisuju antioksidativna svojstva te pozitivan utjecaj na imunosni sustav.

Dodaci prehrani koji se nalaze na tržištu uglavnom sadrže selen u dozama 50 do 100 mcg. Nedostatak selena slabi i otpornost na infekcije kao rezultat smanjene funkcije bijelih krvnih zrnaca i prsne žlijezde, pa se dodatni unos selena (200 mcg dnevno) preporučuje za jačanje funkcije imunosnog sustava.

Kako Biobran djeluje na imunitet?

BioBran MGN-3 je dodatak prehrani koji se proizvodi jedinstvenim patentiranim postupkom derivacije rižinih mekinja uz pomoć enzima shitake gljiva. Glavna djelatna tvar, arabinoksilan, uz pomoć ostalih prirodnih sastojaka, sinergijski djeluju kao potentno sredstvo za podršku dobrom stanju organizma. Brojna i dugogodišnja klinička istraživanja dokazuju da je BioBran iznimno djelotvoran te ga stoga preporučuju liječnici i zdravstveni djelatnici diljem svijeta.

BioBran je lako probavljiv i potpuno neotrovan. Konačan proizvod ni u tragovima ne sadrži gljive što znači da ga mogu uzimati i osobe alergične na gljive.

Arabinoksilan (jedan od derivata rižinih mekinja koji djeluje kao jak imunostimulator) već za nekoliko dana osjetno podiže imunitet osobe koja ga uzima. Za nekoliko tjedana pomaže imunološkom sustavu organizma doseći 90 posto svoje pune snage.

Arabinoksilan je u svijetu najviše cijenjen i poznat među liječnicima koji se bave terapijom karcinoma i imunoterapijom. Arabinoksilan ima sposobnost vezivanja za stijenke imunosnih stanica i tako snažno povećava njihovu učinkovitost. Terapija arabinoksilanom im značajno povećava kvalitetu života.
Pacijenti koji prolaze kemoterapiju preporučuje se imunoterapiju temeljenu na arabinoksilanu, s obzirom na to da je biljnog porijekla i da nema popratnih nuspojava te da farmakološki ne kontraindicira s ostalim lijekovima ni s drugim terapijama.

Arabinoksilan ima utjecaj na jačanje regresije tumora koju je izazvalo zračenje, jer potencira apoptozu i minimalizira toksičnosti povezane sa zračenjem. Također, dokazano je da istovremeno održava i štiti tjelesnu masu, održava postojanom težinu organa, kao i razinu enzima u jetri. Rezultati istraživanja sugeriraju da arabinoksilan može biti koristan kod tretiranja bolesnika s karcinomom koji su bili podvrgnuti radioterapiji.

Korisna uloga arabinoksilana dodatno je potvrđena u kliničkim ispitivanjima bolesnika s hepatocelularnim karcinomom. Ona pokazuju da se uz arabinoksilan smanjuje stopa recidiva i produžuje životni vijek nakon kemoterapije.Ranija istraživanja pokazala su da je arabinoksilan moćan modifikator biološkog odgovora za koji se zna da aktivira dendritičke stanice,pojačava NK staničnu aktivnost.

Što je to CRP?

CRP, odnosno C-reaktivni protein je tvar koju, pojednostavljeno objašnjeno, proizvodi jetra kao odgovor na upalu u tijelu. Može biti riječ o bilo kakvoj upali, on je samo signal da se nešto zbiva te da treba reagirati. Laboratorijski test može pomoći u dijagnosticiranju akutnih i kroničnih stanja koja uzrokuju upalu.

Širok je raspon upalnih stanja koja mogu dovesti do povišenja razina CRP-a u krvi uključujući:

autoimune bolesti (reumatoidni artritis, lupus, određene upalne bolesti crijeva poput Crohnove bolesti i ulceroznog kolitisa),

perikarditis, odnosno upala osrčja (tanke „vrećice“ koja okružuje srce),

infarkt

razne infekcije,

ozljede organa i tkiva,

karcinomi,

pretilost.

Značajno više vrijednosti CRP-a, veće od 100 mg po litri (mg/L), gotovo uvijek su znak ozbiljnog zdravstvenog stanja. Najčešći uzrok takvih povišenja su ozbiljne infekcije, ali i loše kontrolirane autoimune bolesti ili ozbiljne ozljede tkiva.

U posljednje se vrijeme često moglo čuti o povišenju CRP-a u slučaju bolesti COVID-19. Naime, porast upalnih markera, uključujući CRP, prati infekciju virusom SARS-CoV-2 zbog reakcije imunološkog sustava na prodor virusa. S napredovanjem COVID-19 bolesti oslobađaju se i citokini, odnosno polipeptidi ili glikopeptidi koji prenose informacije među stanicama i važni su medijatori upalnih bolesti. Razina CRP-a značajno se povećava, pa tako postoji i povezanost između povišene razine CRP-a i težine bolesti.

Normalna vrijednost CRP i povišene vrijednosti

Trenutno ne postoje čvrsti standardi koji određuju razne CRP u krvi, pa smjernice variraju. Pa ipak prihvaćena je općenita klasifikacija vrijednosti:

razine između 3 i 10 mg/L govore o blagom povišenju te su uobičajeno rezultat kroničnih stanja poput dijabetesa, hipertenzije ili nezdravih životnih navika poput pušenja i sjedilačkog načina života. Napomena: u nalazima naših laboratorija u rubrici referentnih vrijednosti nerijetko se navodi razina manja od 5 mg/L te se kao takva smatra „najvišom normalnom“, a vrijednosti iznad toga su povišene.

razine između 10 mg/L i 100 mg/L smatraju se umjerenim povišenjem, no iza kojeg stoje ozbiljnije upale izazvane virusnim infekcijama ili nezaraznim bolestima i stanjima.

razine iznad 100 mg/L govore o ozbiljnom povišenju CRP-a te su gotovo uvijek znak ozbiljne bakterijske infekcije.

Recimo i to da razine CRP-a ne ovise o životnoj dobi ili spolu kao što je to slučaj s nekim drugim laboratorijskim pokazateljima.

Što sve još može utjecati na razine CRP-a?

Navedimo samo nekoliko razloga koji mogu utjecati na CRP vrijednosti i zbog kojih s tumačenjem rezultata treba biti na oprezu:

Lijekovi: Lijekovi koji ublažavaju upalu u tijelu, poput nekih lijekova koji snižavaju kolesterol (statini) i nesteroidnih protuupalnih lijekova, mogu smanjiti razinu CRP-a.

Lakše ozljede ili infekcije: ovi uvjeti mogu privremeno povećati razinu CRP-a te prikriti druga potencijalna stanja poput dijabetesa ili sindroma iritabilnog crijeva.

Kronična stanja: stanja koja uzrokuju trajnu upalu, uključujući autoimune bolesti, mogu prikriti druge moguće uzroke povišenog CRP-a, poput manje infekcije.

Razine estrogena: lijekovi na bazi estrogena, poput kontracepcijskih pilula i lijekova koji zamjenjuju hormone, mogu povećati razinu CRP-a.

Trudnoća: trudnoća može povisiti razinu CRP-a, posebno tijekom kasnijih faza.

Također, negativan nalaz CRP-a ne isključuje postojanje blažih upala ili nekih kroničnih bolesti. Ukratko, važno je biti u tijeku, no konačno tumačenje laboratorijskih nalaza svakako treba prepustiti liječniku koji ima uvid u vaše ukupno zdravstveno stanje.

Znate li što je to – fotostarenje kože?

Starenje organizma pokreće proces oksidacije kojim upravljaju slobodni radikali, visoko reaktivni kisikovi spojevi (ROS). Oksidacijski procesi dio su ljudskog metabilizma i osnova pretvorbe energije (glikoliza).

Međutim, pod utjecajem brojnih vanjski čimbenika kao što su: pušenje, izloženost UV zrakama te zagađenom zraku dolazi do značajnog porasta slobodnih radikala u ljudskom tijelu. Reaktivne molekule napadaju najbližu stabilnu molekulu, kradu joj elektrone i time uzrokuju oštećenja.

Navedene reakcije osobito su izražene u koži tijekom ljetnih mjeseci. Uz njih je vezan pojam fotostarenje, a odnosi se na ubrzano starenje kože. Za razliku od kronološkog starenja koje je predodređeno fiziološkom predispozicijom pojedinca, fotostarenje prvenstveno ovisi o djelovanja vanjskih čimbenika [1].

Istraženi su različiti modeli za objašnjenje molekularne osnove starenja kože, uključujući teoriju starenja stanica, sposobnosti popravljanja stanične DNK, točkaste mutacije, oksidativni stres, kromosomske abnormalnosti, jednogene mutacije, kronične upale i tako dalje. Dio znanstvenika zagovara tvrdnju da većinu vidljivih znakova starenja uzrokuju upravo vanjski faktori, a samo 3% čimbenika starenja ima unutrašnju pozadinu [2].
Fotostarenje prvenstveno ovisi o stupnju ultraljubičastog zračenja (UVR) i količini melanina u koži (fototip kože). UVR dovodi do raspada kolagena i obustave njegove sinteze. Drugim riječima, kolagen se usporeno stvara i ubrzano razgrađuje. Istraživanja navode da dermalni raspad kolagena prati nesavršen popravak. Time dolazi do nepravilnosti u strukturnoj cjelovitosti kože, stvaranja solarnog ožiljaka, te u konačnici klinički vidljive atrofije kože i bora. Ostali vidljivi znakovi fotostarenja su: smanjenje elastičnosti kože, pojava dubokih bora, hiperpigmentacija, rak kože i staračke pjege [1].
Antioksidansi svojim djelovanjem mogu značajno umanjiti štetno djelovanje slobodnih radikala nastalih pod utjecajem UV zračenja i time reducirati pojavu znakova fotostarenja kože. Beta-karoten snažan je antioksidans koji može predati elektrone iz vanjske ljuske pri čemu i dalje ostaje stabilan. Time neutralizira djelovanje štetnih slobodnih radikala i prekida lančanu reakciju krađe elektrona.


Preventivna zaštita kože
Ovisi i o količini melanina u koži. Što je više melanina, to je dublja preplanulost. Proizvodnju melanina (melanogenezu) pokreće izlaganje UV zračenju koje uzrokuje da koža vidno potamni. Melanin se nakuplja u gornjem sloju kože, prekriva stanice epidermisa i tako štiti kožu od zračenja. Beta-karoten potiče razvoj prijeko potrebnog pigmenta melanin čak i prije izlaganja UV zračenju. Karoteni ujedno apsorbiraju svjetlosno zračenje u vidljivom i ultraljubičastom dijelu spektra i time dodatno doprinose prirodnoj zaštiti kože od sunčeva zračenja.
Za održavanje zdrave kože često se ističe i antioksidans vitamin A. Koristi se u tretmanima akni i psorijaze, međutim kod nekih osoba može uzrokovati iritacije, crvenilo i perutanje kože. Konzumacijom u prehrani, potencijalnu opasnost predstavlja i predoziranje (vitaminoza). Vitamin A nalazi se u dva primarna oblika: aktivan vitamin A i provitamin A. Aktivan vitamin A zove se retinol i životinjskog je podrijetla. Provitamin A je biljni pigment beta karoten koji tijelo može pretvoriti u aktivan oblik retinol. Beta-karoten, kao izvor vitamina A ne predstavlja opasnost od iritacija i vitaminoze budući da se ova supstanca u tijelu pretvara u vitamin A kada i koliko je potreban organizmu. Višak beta karotena skladišti se upravo u koži formirajući zaštitni sloj epiderme i prvu liniju obrane od sunčeva zračenja [5].
Konverzija beta karotena u vitamin A događa se najvećim dijelom u jetri. Kako bi se povećala apsorpcija u organizam, beta-karoten se često uzima kao dodatak prehrani. Međutim, provedena istraživanja potvrdila su postojanje konverzije beta-karotena u koži [5]. Koža kao najveći organ ljudskog tijela, površine 1.5-2 m², te oko 15% ukupne tjelesne težine odrasle osobe predstavlja značajnu površinu apsorpcije i konverzije.
Lipofilnost je svojstvo nekih molekula da se lako otapaju u ulju ili masti. Za lipofilne molekule je najvažniji prodor kroz vanjski rožnati sloj (dio epidermisa); što je tvar lipofilnija to će se brže i u većem omjeru upiti kroz kožu. Ulje bogato masnoćama odličan je nosioc lipofilnog beta-karotena [6]. Važno je napomenuti da su vitamini esencijalni nutrijenti koje čovjek ne može samostalno proizvesti već se u organizam moraju unositi iz okoline.

Kada jod pomaže, a kada ne?

Tablete kalijevog jodida izdaju se samo na recept, a neki drugi proizvod koji sadrži jod u nekom drugom obliku nema nikakvog učinka na zaštitu od radioaktivnog joda, već može štetno djelovati na organizam.

Jod je kemijski element kojeg u prirodi uglavnom nalazimo u obliku soli, jodida i jodata i najviše ih je otopljeno u morskoj vodi. U ljudskom organizmu jod je mikroelement, potreban za normalan rad štitnjače i sudjeluje u metabolizmu hormona štitnjače: tiroksina (T4 ili tetrajodtironina) i trijodtironina (T3).
Hipotireoza je bolest u kojoj je smanjena proizvodnja i izlučivanje hormona štitnjače i zbog njihova nedostatka nema ni dostatnog učinka, a hipertireoza je bolest koju obilježava prekomjerna proizvodnja hormona štitnjače koji pak prekomjerno utječu na naš organizam. U osnovi, hipotireoza se liječi unošenjem sintetskog levotiroksina, a doza se prilagođava za svakog bolesnika ponaosob. Hipertireoza se liječi lijekovima koji blokiraju hormone štitnjače, a zovu se tireostatici ili beta blokatori, a u težim oblicima kirurškim zahvatom i radioaktivnim jodom. Postoji još cijeli niz bolesti povezanih sa štitnjačom, uključujući i razne tumore.
Zašto su važne dovoljne količine joda
Kako hormoni štitnjače utječu na sve organske sustave i neophodni su za normalan rast, razvoj i funkciju ljudskog tijela, važno je da ljudski organizam dobiva dostatne količine joda. Namirnice koje su dobar izvor joda su morska riba, alge, školjke, jaja, soja, češnjak, blitva, tikvica i špinat. Namirnice koje ometaju unos i funkciju joda su kelj, brokula i cvjetača.

Nedostatan unos joda hranom prisutan je u cijelom svijetu te se prema preporuci Svjetske zdravstvene organizacije jodira kuhinjska sol. U Hrvatskoj se jodiranje soli provodi još od 1953. godine dodatkom kalijevog jodida i kalijevog jodata te jedan kilogram soli treba sadržavati od 15 – 23 mg joda.
Oprezno s uzimanjem suplemenata
Zbog važne metaboličke funkcije, jod je neopravdano vrlo popularan u alternativnim metodama liječenja. Preporučuje se za poboljšavanje funkcije mozga, prevenciju nastanka ateroskleroze, srčanog i moždanog udara, nastanka dijabetesa, čak i Parkinsonove i Alzheimerove bolesti, za uklanjanje teških metala iz organizma i time zaštite od nastanka autoimunih bolesti. No, ne postoje znanstveni dokazi o povoljnom učinku uzimanja suplemenata joda.

Do nedostatka joda u organizmu dolazi ako je unos manji od 20 µg/dan, a doze veće od 1,1 mg/dan su otrovne. Ujedno, bolesti štitnjače su vrlo česte i prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije od njih boluje preko 250 milijuna ljudi u svijetu te je stoga potreban veliki oprez pri unosu različitih suplemenata joda.
Nuklearne havarije i primjena joda
Pri nekontroliranoj nuklearnoj reakciji, kakva se događa nakon nuklearne nesreće ili aktivacije oružja, oslobađaju se velike količine radioaktivnih čestica, između ostalog i radioaktivnog joda (131I). Posljedice izlaganja ljudi ovom radioaktivnom izotopu primijećene su nakon Černobilske katastrofe, jer je dijagnosticiran znatan broj slučajeva raka štitnjače kod djece do 15. godine života. Kako bi se u budućnosti spriječili takvi ishodi, Svjetska zdravstvena organizacija je izdala preporuke o primjeni stabilne molekule joda, kakav je kalijev jodid, kao moguće zaštite od radioaktivnog izotopa joda. Stabilna molekula joda „zasiti“ štitnjaču te se ne može vezati radioaktivni jod. No, da bi ovakva profilaksa imala smisla te da unos joda ne izazove štetne učinke, odnosno da su njihovi rizici manji od rizika nastanka karcinoma štitnjače, treba slijediti pravila.
Kako se provodi profilaksa jodom
Profilaksa jodom provodi se s tabletama kalijeva jodida u dozi ovisnoj o dobi osobe, a tablete treba uzeti neposredno prije izlaganja ili sat do dva po izlaganju radioaktivnom jodu. Uzimanje tableta joda znatno prije izlaganja, kao i nekoliko sati po izlaganju nema učinka. Uzima se u pravilu samo jedna doza, jer zaštitni učinak traje 24 sata, a u tom vremenu radioaktivni oblak prođe. No, kada treba uzeti tablete joda, odredit će stručnjaci mjereći vrijeme prolaska radioaktivnog oblaka. Za starije od 40 godina profilaksa se ne provodi, jer je za njih rizik nastanka karcinoma štitnjače zbog izloženosti radijaciji minimalan.
Dakle, bude li potrebno, nadležne službe u državi obavijestit će o potrebi uzimanja tableta, odredit će tko treba uzeti i koju dozu te, što je najvažnije, kada je treba uzeti. Tablete kalijevog jodida izdaju se na recept, pa se ni ne mogu kupiti u slobodnoj prodaji, a neki drugi proizvod koji sadrži jod u nekom drugom obliku nema nikakvog učinka na zaštitu od radioaktivnog joda, već može naštetiti organizmu. Najzad, profilaksa kalijevim jodidom štiti samo od radioaktivnog joda, a ne štiti od drugih radioaktivnih čestica, niti od drugih učinaka nuklearne reakcije.

CELLFOOD Vitamin C +

Nedostatak vitamina C + može uzrokovati simptome kao što su otekline i krvarenja zubnog mesa , oteklina ili bol u zglobovima , sporo zacijeljivanje rana i lomova , modrica, krvarenja , krhkost kožnih kapilara, anemije i loše probave .

CELLFOOD Vitamin C + sadrži prirodne sastojke.

Vitamin C CELLFOOD pruža visoku koncentraciju vitamina C kroz najnapredniji distribucijski sustav dostupan danas.

Pomaže u sljedećim slučajevima :

-U svim slučajevima nedostatka vitamina C.
-Ako je veća količina vitamina C potrebna , kao u sportu ili kod oporavka.
-Ako je osoba pod fizičkim ili psihičkim stresom.
-U slučaju akutnog trovanja.

Muški obračun s aknama: što muškarci trebaju znati o aknama

Tko god je bio tinejdžer vjerojatno je u određenom trenutku imao akne. No kod nekih ljudi one se zadrže i dulje razdoblje života. Na akne, dakako, nisu imuni ni muškarci, a što jači spol o njima treba znati donose provjereni savjeti dermatologa.

Stručnjaci poznatog zdravstvenog web portala WebMD.com donijeli su niz savjeta kako se nositi s aknama ako ste muškarac i ako vas one muče kroz dulji period.

Koji su uzroci nastanka akni?
Kod većine ljudi promjene u hormonskom sustavu snažan su okidač za nastanak akni. Naši hormoni, naime, proizvode masnoće koje mogu začepiti pore kože te time omogućiti bakterijama da se ondje razmnožavaju. Upravo zbog toga dolazi do izbijanja akni.

Muškarci čiji su očevi imali problema s aknama najvjerojatnije će ih imati i sami. A neki medikamenti kao što su litij (koristi se kod tretmana bipolarnog poremećaja) te kortikosteroidi kao prednizon mogu također uzrokovati nastanak akni.
Na kojim mjestima najčešće izbijaju akne kod muškaraca?
Muškarci često dobivaju akne po licu te na leđima. A znojenje može znatno pogoršati stvar.

Akne na leđima obično izbijaju u toplijim ljetnim mjesecima ili nakon tjelovježbe. Njih je teže staviti pod kontrolu od akni koje izbijaju na licu. No dobro je to što su manje vidljive drugim ljudima od onih na licu.

Nekim muškarcima redovito izbijaju prištići nakon brijanja (podsjećaju na akne), no od njih su veći problem urasle dlačice ili posjekotine od nepažljivog brijanja.

Što možete učiniti?
Brinite o vlastitoj higijeni, održavajte kožu čistom. Na tržištu je danas dostupan velik broj sredstava za čišćenje. U načelu izbjegavajte sredstva s abrazivnim zrncima jer bi ona mogla iziritirati vašu kožu. Umivajte lice ili se perite dvaput dnevno.

Vaše lice
Koristite čist ručnik koji nježno posušuje kožu nakon svakog umivanja ili brijanja.

Kada se brijete upotrebljavajte samo čistu britvicu. Od krema za suzbijanje akni potražite one koje sadrže benzoil peroksid, retinol ili salicilnu kiselinu. Vaš vam liječnik može prepisati antibiotičku kremu koju možete umiješati u vašu kremu za brijanje te time spriječiti dodatno izbijanje akni.

Ako primijetite da vam britvice gotovo po pravilu uzrokuju prištiće, probajte sreću s električnim brijačem, ali pazite da se ne brijete preblizu koži.
Vaša leđa
Kada se tuširate upotrebljavajte četku za pranje s drškom s kojom ćete lakše dosegnuti teže dostupna područja na vašim leđima. A za tretman akni na njima također je dobro koristiti neko dermatološko sredstvo s benzoil peroksidom ili salicilnom kiselinom. Za njih vam neće trebati liječnički recept, no pažljivo ih primjenjujte jer imaju tendenciju isušivanja kože.

A kada je u pitanju odjeća, bijela pamučna majica osigurat će vam najnježniji dodir za vašu problematičnu kožu na leđima.

Što učiniti kada vas muče uporne akne?
Ako ste se podvrgnuli kućnom tretmanu akni u razdoblju od 4 do 8 tjedana i nikako ih ne uspijevate ukloniti, vrijeme je da posjetite dermatologa.

Kod dermatološkog pregleda, liječnik će vam pregledati kožu i preporučiti vam plan tretmana akni. Možda će vam prepisati antibiotike, preparate s povećanom dozom benzoil peroksida ili salicilne kiseline, a možda ćete dobiti i preporuku za korištenje retinoida.
Ako su vam se akne baš jako raširile i vrlo su upaljene, dermatolog će vam možda prepisati isotretinoin, tj. 13-cis retinoičnu kiselinu. Žene koje planiraju trudnoću trebaju izbjegavati ovaj lijek jer može dovesti do defekta pri porođaju. No muškarci ga mogu slobodno koristiti bez bojazni da će utjecati na trudnoću njihovih partnerica.

Uz sve nabrojano, postoje i high tech rješenja. Jedno od njih je tretman laserom. A uz laser možete koristiti i izlaganje kože plavom i crvenom svjetlu koje se može kombinirati s vakuumskom terapijom. Ovi tretmani su nešto skuplji pa dobro razmislite prije donošenja odluke.

Što je osteoporoza?

Osteoporoza je bolest kod koje se mijenja sastav i građa kostiju. Kosti postaju krhkije i sklonije prijelomima. Češća je kod žene i to nakon ulaska u menopauzu (najčešće nakon 50-te godine života).

 


Ova bolest se ispoljava kada je već uzeta maha. Širom svijeta jedna od tri žene i jedan od pet muškaraca starijih od 50 godina doživjela će pad zbog prijeloma kosti izazvanog osteoporozom.
Kost izgrađuje koštano tkivo koje se sastoji od koštanih stanica (osteociti), osnovne tvari i koleganih vlakana (koji zajedno čine osteoid), vezivne tvari i različite soli (najvažnije soli su kalcijev fosfat, kalcijev karbonat i magnezijev fosfat). Prema izgledu dijeli se na spužvastii (spongiozni) i čvrsti (kortikalni) dio. Spužvasti dio sastoji se od mreže koštanih gredica (tzv. Trabekula), gradi oko 20% kostura i veće dio strukture kralješaka. Kortikalni dio je vanjski omotač kostiju, daje joj čvrstoću i čini 80% koštane mase.
Kost je živ sustav koji se tijekom cijelog života trajno izgrađuje (djelovanjem koštanih stanica osteoblasta iz kojih se razvija osteociti stanice koje ocjene kost) i razgrađuje (djelovanjem koštanih stanica osteoklasta). Ovaj proces je pod utjecajem parathormona - PTH (hormona paratireoidne žlijezde), kalcitonina (hormona koji proizvodi žlijezda štitnjača), estrogena, vitamina D (neophodnog za poticanje mineralizacije kostiju ugradnjom kalcija i fosfata u kost) citokina i drugih lokalnih čimbenika kao što su prostaglandini.
Glavna koštana masa u tijelu stvara se do 20-te godine života, zbog čega je iznimno važno unositi odgovarajuće količine kalcija i ostalih minerala u organizaciju, ali i izlagati kost naprezanju (npr. Nošenje tereta) što je potrebno za njezin rast. U mladosti postupci izgradnje prevladavaju nad procesima razgradnje kostiju, dok u starijoj dobi, proces osteogeneze ide prema gubitku koštane mase.
Osteoporoza se razvija kao primarna u 95% slučajeva i dijeli se na:
idiopatsku (nepoznatog uzroka) - rijetka je i javlja se kod djece i mladih osoba s urednim funkcijama spolnih žlijezda,
postmenopauzalnu (osteoporoza tip I) - javlja se između 51. i 75. godine života. Uslijed pada razine estrogena kod žena (i testosterona kod muškaraca) podiže se razina citokina koji potiču aktivnost osteoklasta i resorpciju kostiju.
involucijsku ili senilnu (osteoporoza tipa II) - posljedica normalnog procesa starenja i smanjenja broja i aktivnosti osteoblasta. Javlja se iznad 60-te godine života i dva puta je učestalija u ženi.
Sekundarna osteoporoza javlja se u 5% slučajeva i uzrokovana je raznim stanjima i bolestima: endokrinopatija (npr. Suvišak glukokortikoida, PTH, hormoni štitnjače, manjak testosterona, pojačano lučenje prolaktine, dijabetes), poremećaji jetre, povećana količina A vitamina, dugotrajno nekretanje (imobilizacija ), kronična opstruktivna plućna bolest (KOPB), kronično zatajenje bubrega, lijekovi (npr. barbiturati, fenitoin, heparin, kortikosteroidi), nedovoljan unos hranjivih tvari u krvotok uslijed poremećaja probave, apsorpcije ili transport, zloćudne bolesti, produženo bestežinsko stanje (bolest) ronioci koji rade na dubinama, astronauti).
Rizični čimbenici vezani za razvoj osteoporoze su:
dugotrajana tjelesna neaktivnost (sjedalački način života, dugotrajna imobilizacija uslijed prijeloma kosti)
mršavljenje
nedovoljan unos kalcija, fosfora i vitamin D, visokoproteinsko dijete
pušenje i prekomjerna konzumacija kave ili alkohola
dugotrajno neizlaganje sunčevim zrakama potrebnim za sintezu D vitamina u koži.
Prvi znakovi bolesti su značajan gubitak u tjelesnoj visini i pogrbljeno držanje , bol u leđima , sklonost prijelomima (u području kuka, ručnog zgloba i kralješnice).
Najbolji način prevencije ove bolesti je bavljenje tjelesnom aktivnošću i odgovarajući unos kalcija kojima obiluju mliječni prehrambeni proizvodi, te druge prehrambene namirnice u čijem sastavu se nalaze tvari i elementi potrebni za normalnu izgradnju kostiju.
Kako u Hrvatskoj ne postoji registar koji bi pratio kretanje ovih bolesti, a podaci prikupljeni iz godišnjih izvješća primarne zdravstvene zaštite, osteoporoze i osteomalacije bilježe se kao zajedničke bolesti, ne može se sa sigurnošću utvrditi kakvo je pravo stanje.

Djeluje li vitamin C iz prirodnog izvora bolje od sintetičkog?

Odgovor je ne. Kemijski naziv za vitamin C je askorbinska kiselina. Za djelovanje vitamina u tijelu sasvim je svejedno je li askorbinska kiselina proizvedena u laboratoriju ili je biljnoga podrijetla jer su prirodni i sintetički vitamini jednaki po kemijskoj strukturi i funkcijama.

Ako dobijemo i izoliramo vitamin C iz limuna, ne možemo ga razlikovati od umjetno proizvedenog vitamina. Uzmemo li u obzir djelovanje vitamina, sintetički su vitamini ponekad bolji od onih koje konzumiramo s hranom jer su u hrani često prisutni čimbenici koji sprječavaju njihovu učinkovitost.
Funkcije vitamina C:

Vitamin C poznat je kao L-askorbinska kiselina i askorbat. Naše tijelo ne može samo proizvoditi vitamin C, stoga njegov unos moramo stalno osiguravati pravilnim odabirom prehrane. Poboljšanje apsorpcije željeza u probavnom sustavu, zaštita od slobodnih radikala u organizmu, smanjenje oksidativnih oštećenja DNK i smanjenje oksidacije LDL-kolesterola samo su neke od mnogih funkcija vitamina C koje ukazuju na njegovu važnu ulogu u našem tijelu. Europska agencija za sigurnost hrane, EFSA, odobrila je sljedeće zdravstvene tvrdnje za upotrebu namirnica koje su izvor vitamina C:

Vitamin C doprinosi održavanju normalne funkcije imunološkog sustava za vrijeme i nakon intenzivne tjelesne aktivnosti.

Vitamin C doprinosi normalnom stvaranju kolagena za normalnu funkciju krvnih žila.

Vitamin C doprinosi normalnom stvaranju kolagena za normalnu funkciju kostiju.


Vitamin C doprinosi normalnom stvaranju kolagena za normalnu funkciju hrskavice.


Vitamin C doprinosi normalnom stvaranju kolagena za normalnu funkciju desni.


Vitamin C doprinosi normalnom stvaranju kolagena za normalnu funkciju kože.


Vitamin C doprinosi normalnom stvaranju kolagena za normalnu funkciju zubi.


Vitamin C doprinosi normalnom metabolizmu stvaranja energije.


Vitamin C doprinosi normalnom funkcioniranju živčanog sustava.


Vitamin C doprinosi normalnoj psihološkoj funkciji.


Vitamin C doprinosi normalnoj funkciji imunološkog sustava.


Vitamin C doprinosi zaštiti stanica od oksidativnog stresa.


Vitamin C doprinosi smanjenju umora i iscrpljenosti.


Vitamin C doprinosi regeneraciji reducirane forme vitamina E.


Vitamin C povećava apsorpciju željeza.

Apsorpcija vitamina C

Apsorpcija vitamina C odvija se u tankom crijevu.

Male doze vitamina C apsorbiraju se gotovo u cijelosti, a apsorpcija vitamina C u dozama većim od 200 mg može biti i manja od 20 %. Vitamin C apsorbira se u organizam u roku od tri sata nakon konzumacije. Gotovo sav vitamin C izlučuje se urinom, stoga je važna njegova redovita konzumacija.

Uzrok kroničnog umora mogao bi biti u crijevima?
Dvije nove znanstvene studije pokazuju vezu između crijevnog mikrobioma i sindroma kroničnog umora. Istraživači vjeruju da ovi rezultati mogu pomoći u razvoju novih tretmana i dijagnostičkih alata za bolest.
KOJE SUPLEMENTE ODABRATI ZA DIZANJE IMUNITETA

PREHRANA I JAČANJE IMUNITETA
Stvaranje imuniteta je sposobnost organizma da se obrani od raznih bolesti, infekcija i zaraza. Iako svatko od nas ima određeni imunitet, netko jači, netko slabiji, važno ga je dodatno pojačati, odnosno povremeno aktivirati, pogotovo u određenom godišnjem dobu.

Jačanje imuniteta putem antioksidansa
Uz pomoć određenih zdravih namirnica u kojima se nalazi što više antioksidansa se može ojačati imunitet. Antioksidansi su tvari ili nutrijenti koji se nalaze u hrani, a koji mogu spriječiti ili usporiti oksidativnu štetu na tijelu. Antioksidansi su iznimno važni za naše tijelo jer jačanju naš imunološki sustav i u našem tijelu djeluju kao čistači slobodnih radikala čime sprječavaju ili popravljaju već nanesenu štetu tako što blokiraju put slobodnim radikalima. Oni su dio vitamina, minerala i drugih nutritivno hranjivih tvari, a nalazimo ih u raznim prehrambenim namirnicama.

Vitamine i minerale najbolje je uzimati u prirodnom obliku, konzumirajući što raznovrsniju prehranu, međutim zbog stila i tempa života ponekad to nije moguće pa stoga mnogi posežu za dodatnim suplementima.

U antioksidanse ubrajamo vitamine C i E, selen i cink, koenzim Q10, karotenoide (beta-karoten, likopen, lutein, astaksantin), polifenole…

Vitamin C jak je antioksidans koji sudjeluje u stvaranju kolagena, omogućava bolju apsorpciju željeza, a jako je važan za povećanje otpornosti organizma kod infekcija jer sudjeluje u imunološkoj aktivnosti leukocita. Vitamina C ima i u šipku, višnjama, kupinama, paprici, malinama, naranči i peršinu, a ima ga u ribljim uljima, jetricama, mrkvi i svim drugim narančastim namirnicama, tamnozelenom povrću i jajima.

Vitamin C nije jedini naš saveznik u borbi s infekcijama i u jačanju imuniteta, u sinergiji s vitaminom E djeluje izvrsno i pri smanjivanju umora koji se najčešće javlja na prijelazu godišnjih doba. Najviše vitamina E pronaći ćemo u namirnicama kao što su losos, sve vrste sjemenki, orašastim plodovima i biljnim uljima.

Selen je vrlo važan mineral za jačanje imuniteta . Ljudski organizam ne proizvodi selen pa ga je potrebno unijeti pravilnom prehranom . Do njega je najteže doći u prirodnom obliku. Ima ga u crvenom mesu, plodovima mora, ribi (tuna), jaja, nekim grahoricama i cjelovitim žitaricama. Najviše selena ima u brazilskim oraščićima .

Cink je sastavni dio mnogih enzima u našem tijelu te ih može aktivirati ili inhibirati i potreban je svakoj stanici našeg tijela. Prirodni su izvori govedina, rakovi, puretina, tuna, iznutrice, pivski kvasac, soja, sjemenke bundeve, sir, grašak.

Koenzim Q10 jak je antioksidant glavna uloga mu je proizvodnja energije u svakoj stanici našeg tijela. Ima mnoga ljekovita svojstva za tijelo, pomaže boljoj cirkulaciji, stimulira rad imunološkog sustava te ima velik utjecaj u borbi protiv starenja. Naš organizam sam sintetizira koenzim Q10, ali može ga se naći i u hrani, posebno životinjskog podrijetla. Bogati izvori koenzima Q10 su meso perad (srce, jetra i bubrezi), te riba (haringa, pastrva, skuša i sardine) , sojino i repičino ulje te orašasti plodovi. Od povrća najbogatiji izvori su peršin, brokula, kelj i špinat.

Beta glukan potpomaže djelovanje imunološkog sustava čime pridonosi bržem i učinkovitijem otklanjanju bakterijskih i virusnih infekcija, te bržem oporavku nakon teških i iscrpljujućih bolesti. Riječ je o polisaharidu dugog lanca, prirodnoj supstanci koja se dobiva izolacijom iz stijenke kvasca Saccharomyces cerevisiae. Izuzetan je upravo zbog toga jer na potpuno prirodan i siguran način aktivira pojedine komponente imunološkog sustava, čime uzrokuje niz kaskadnih reakcija u organizmu, a imunološkom sustavu daje dodatnu snagu aktivacijom makrofaga. Njihova je osnovna zadaća borba protiv stranih, nepoželjnih i otpadnih tvari u organizmu. Beta glukan u prirodi ćemo pronaći u žitaricama i gljivama, a najčešće se dobiva iz kvasca, slada, zobi i ječma. Svaka od navedenih namirnica- gljive ili žitarice, sadrže različitu količinu beta glukana , on je nepročišćen i nalazi se u namirnici uz mnogo drugih spojeva.

Naša crijeva nisu samo probavni organ, nego i najvažniji obrambeni organ koji jača naš imuniteta. Dobre bakterija ili probiotici u crijevima štite naš organizam od štetnih vrsta bakterija i virusa, te nam je upravo i zbog toga jako važna uravnotežena crijevna mikroflora za preventivno djelovanje na zdravlje našeg organizma. Najpoznatiji su izvori probiotičkih bakterija odnosno probiotika fermentirani mliječni proizvodi kao jogurt i kefir – probiotičke bakterije različite vrste roda Bifidobacterium (bifidobakterije) i Lactobacillus (laktobacili) , fermentirani proizvodi od soje i često zanemarivani kiseli kupus.

Zdrav imunološki sustav važan je za zaštitu organizma i prevenciju bolesti.

KAKO UPOZNATI SVOJ IMUNOSNI SUSTAV???

Pojam imunost označava sposobnost organizma da se obrani od zaraznih bolesti uzrokovanih mikrobima i njihovim toksinima. Osoba s dobrim imunitetom ima sposobnost uspješno se obraniti od određenih bolesti.

Ovom prilikom upoznat ćemo vas s „anatomijom“ imunosnog sustava te pojednostavljeno prikazati njegovo djelovanje.

Leukociti (bijele krvne stanice)
Glavne stanice imunosnog sustava su bijele krvne stanice (leukociti). Vrste bijelih krvnih stanica su makrofazi, neutrofili i limfociti.

Topljive tvari.
Topljive tvari su molekule koje se ne nalaze unutar stanica, već su otopljene u tekućini, kao što je plazma. Najvažnije topljive tvari su protutijela, bjelančevine komplementa i citokini. Neke topljive tvari služe kao glasnici, kako bi privukli i aktivirali ostale stanice.

Limfatički sustav.
Limfatički sustav je niz limfnih čvorova povezanih limfnim žilama. Limfni čvorovi sadrže mrežu tkiva unutar koje su gusto zbijeni limfociti. Ta mreža limfocita zadržava, napada i uništava štetne organizme koji uzrokuju infekcije. Limfni čvorovi su često nagomilani u područjima u kojima se limfne žile granaju, kao što je to na vratu, u pazušnim jamama ispod ruku i u preponama.

Limfa, tekućina bogata bijelim krvnim stanicama teče kroz limfne žile. Limfa pomaže pri vraćanju vode, bjelančevina i drugih tvari iz tjelesnih tekućina u krvotok. Sve tvari sakupljene limfom prolaze kroz barem jedan limfni čvor i njegovu propusnu mrežu limfocita.

Ostali tjelesni organi i tkiva timus, jetra, slezena, apendiks (crvuljak tj. slijepo crijevo), koštana srž (moždina) i sitne nakupine limfnog tkiva poput tonzila u grlu i Peyerovih ploča u stijenci tankog crijeva također su dio limfatičkog sustava. I oni pomažu tijelu u borbi protiv infekcije. U prvim se godinama života imunosni sustav tek razvija. Tada je aktivan timus. On proizvodi velike količine bijelih krvnih stanica. Tijekom puberteta, pod utjecajem spolnih hormona, funkcija timusa slabi te na kraju prestaje sa svojim djelovanjem.

Kako djeluje obrana?
Bijele krvne stanice predstavljaju obranu tijela od zaraznih organizama i stranih tvari. Da bi na zadovoljavajući način obranili tijelo, dovoljan broj bijelih krvnih stanica mora poticati (stimulirati) prave odgovore (reakcije), doći tamo gdje su potrebni i tada ubiti te probaviti štetne organizme i tvari.

Citokini djeluju kao glasnici imunosnog sustava. Izlučuju ih stanice imunosnog sustava kao odgovor na podražaj. Citokini pojačavaju (ili potpomažu) neke dijelove imunosnog sustava i sprječavaju (ili stišavaju) druge. Pronađeni su mnogi citokini, a njihov popis sve je dulji.

Neki citokini mogu se unijeti injekcijom, pri liječenju određenih bolesti. Na primjer, interferon alfa je učinkovit u liječenju određenih vrsta raka, poput leukemije vlasastih stanica. Drugi citokin, interferon beta, može pomoći u liječenju multiple skleroze. Treći citokin, interleukin2, može potpomoći liječenje malignog melanoma i raka bubrega, premda njegovo korištenje ima i nepovoljne učinke. Još jedan od citokina, čimbenik koji stimulira stvaranje kolonija granulocita, a koji potiče stvaranje neutrofila, može se davati bolesnicima koji boluju od raka, čiji je broj neutrofila smanjen zbog kemoterapije.Mikroorganizmi na površini svojih stanica imaju bjelančevine koje se nazivaju antigeni. U dodiru sa svojim srodnim antigenom limfociti se aktiviraju, proliferiraju i uništavaju mikroorganizme koji su napali tijelo. Kada obrane organizam, većina limfocita umire. Ostaju memorijski limfociti koji će puno brže proliferirati ako isti antigen napadne ponovo.

Nastanak memorijskih stanica moguće je potaknuti cijepljenjem, i upravo je to razlog zašto se cijepimo. Imunosni sustav neprestano brani naše tijelo i čisti ga od mikroorganizama.

Kako mi može pomoći CELLFOOD® Oxygen Gel?

Izvanredna formula gela za regeneraciju i revitalizaciju svih tipova kože, te također, nježne površine suznice spolovila djece, mladeži ili odraslih.
Uz osnovnu zaštićenu Cellfood® formulu, Cellfood Oxygen Gel sadrži ekstrakte aloa vere i kamilice.


Osnovna zadaća Oxygen Gela je usklađivanje i učinkovitost djelovanja osnovnih procesa u stanicama kože i sluznice, te brine za uravnoteženu količinu energije u obliku molekula ATP, vode, hranjivih tvari prirodnog porijekla – od minerala, elektrolita i aminokiselina do enzima.
Pri pravilnoj uporabi na koži ili sluznici već u prvim satima po oštećenju
• smanjuje ili u potpunosti odstranjuje neprijatan osjećaj pečenja i svrbeža,
• omogućuje brzo cijeljenje,
• osjetljiva i nježna koža ili sluznica brzo se obnavlja bez vidljivih posljedica i poteškoća.
CELLFOOD Oxygen Gel primjenjiv je kod:
• manjih i većih poderotina, rana kože ili sluznice
• suhe sluznice spolovila
• reakcije na ubode, ugrize insekata ili opekotine žarnjaka na koži ili sluznici
• mikrobnih zagađenja kože ili sluznice
• cijeljenja šavova, rana kože ili sluznice spolovila po porodu ili kirurškim zahvatima
• cijeljenja opekotina od sunčanja na suncu ili solariju
• pojave akni, zamašćenja ili crvenila kože
Primjena : CELLFOOD Oxygen Gel zahvatimo u veličini zrna graha. Količina dostaje za nanošenje na lice i vrat. Dostaje za 60 dana uporabe.

Kako se riješiti viška kilograma??

Rješenje često nije željeni broj na vagi ili samo proizvod za mršavljenje. Ono što je ključno je promjena načina života, a upravo to ti Herbafast želi dati.

Herbafast je više od mršavljenja, on je podrška na putu prema zdravom životu. Herbafast pomaže u stvaranju dobrih navika. Smanjuje ti želju za grickalicama, pojačava sitost koju osjećaš i olakšava zdraviji život u skladu s tvojim tempom.

Uz njega ćete i izgubiti na težini, ali s Herbafastom ćete također naučiti živjeti zdravo i izgledati baš lijepo.

U nastavku ćemo Vam predstaviti proizvode koji će Vam pomoći kod mršavljenja i promjene prehrambenih navika.

HERBAFAST DETOX!!!!!

Kao preduvjet zdravog mršavljenja, pročistite svoj organizam Herbafast detoxom i oslobodite se viška tekućine, nagomilanih toksina i napokon eliminirajte dosadni celulit.

Započnite svoj put prema idealnoj liniji Herbafast detox-om, nastavite tretman Herbafast kapsulama i Herbafast Fiber-om-om.

HERBAFAST FIBER!!!

Koliko se često dogodi da poslije večere ili ručka, uvijek imate potrebu za još nečim slatkim? Jedan tanjur vam nije često dovoljan?
Ne očajavajte, Herbafast Fiber sadrži najveću količinu biljnih vlakana. Kada se popije Herbafast Fiber, vlakna upijaju vodu i zauzimaju prostor u želucu, sprječavajući unos viška hrane. Želudac šalje signal mozgu da je pun, a tu informaciju mozak doživljava kao sitost. Na taj način, više niste gladni.Na putu kroz tijelo, Herbafast Fiber pomaže da se masnoće ne vežu i sprječava stvaranje masnih naslaga. Vlakna u crijevima djeluju poput spužve. Upiju vodu i zarobe ugljikohidrate i masti. Brzim prolaskom kroz crijeva sprječavaju iskorištavanje kalorija i taloženje na bokovima.Vlakna iz Herbafast Fibera upijaju štetne materije i toksine te ih izbacuje iz organizma. Kompleks vitamina i minerala u kombinaciji s vlaknima jača imunitet i pomaže zdravlju dok se mršavi. Uz osvježavajući okus jagode i limuna te praktično pakiranje, samo jedna vrećica dnevno.

HERBAFAST LADY!!!

Herbafast lady kapsule sadrže posebno patentiranu kombinaciju probiotskog kvasca i snažnog antioksidansa (Saccharomyces boulardii + superoksid dismutaza (SOD)). Kroz niz istraživanja i praksu potvrđeno je kako ova patentirana formula napada pretilost na staničnoj razini. Inovativna kombinacija suzbija glad i želju za slatkišima i brzom hranom, pritom smanjujući tjelesnu težinu. Superoksid dismutaza (SOD) predstavlja prvu liniju obrane tijela od najštetnijih slobodnih radikala koje utječu na pojavu pretilosti. SOD ima moć neutralizirati milijune molekula slobodnih radikala, što ga čini značajno snažnijim i od koenzima Q10, vitamina E i vitamina A. SOD se stoga s pravom naziva “enzim života“. Posebna prednost superoksid dismutaze iz Herbafast lady kapsula je, što je tehnološkim postupkom dobivena iz prirodnog izvora maksimalne koncentracije.
Moćna kombinacija dva prirodna sagorjevača masti iz Herbafast lady kapsula (ekstrakt kapsaicina i piperina) potiče snažan termogeni učinak. Zahvaljujući ovom učinku, masno tkivo se brže troši oslobađajući toplinu.

Na taj način nagomilane masne naslage se eliminiraju posebno na kritičnim područjima, kao što su trbuh, struk i bokovi. Prirodni sagorjevači masti potiču oslobađanje energije, stvarajući dostruki učinak: mršavimo, a istovremeno imamo više energije.Suhi ekstrakt lista koprive iz Herbafast lady kapsula pojačava izbacivanje viška vode koja se nalazi zarobljena u masnim naslagama i celulitu. Na ovaj način se omogućava i ubrzava lipoliza, proces razgradnje masnih naslaga i ubrzava eliminacija toksina iz organizma. Detoksikacijom se gubi potkožno masno tkivo, eliminira celulit i postiže bolji i mlađi izgled kože. Dodatno, ekstrakt koprive stimulira rad jetre čime je čišćenje organizma još intenzivnije.Tijekom procesa mršavljenja jako je važno zadržati tonus i izgleda zategnuto i sjajno. Cink je neophodan za izgradnju proteina kolagena u finim strukturama kože koji joj daju elastičnost i čvrstinu. Zahvaljujući cinku sprječava se opuštanje kože i stvaranje strija– važa koža postaje i ostaje elastična i zdrava.

Što točno znači zaštitni faktor i kako odabrati najbolji?

Na brojnim pakiranjima kozmetičkih proizvoda nailazite na izraz – SPF, ali niste sigurni što on točno znači? Popularan akronim SPF dolazi iz engleskog jezika i predstavlja – sun protection factor ili u prijevodu zaštitni faktor.

Zaštitni faktor je oznaka kojom se obilježava koliko možemo produžiti svoj boravak na suncu bez izlaganja kože oštećenjima. Što je zaštitni faktor viši, njegovo je zaštitno djelovanje od UV zraka veće.

Na primjer, ako nanesete proizvod sa zaštitnim faktorom 20, to znači da se možete izlagati suncu 20 puta duže nego što biste to mogli bez ikakve zaštite.
Kako odabrati odgovarajući SPF faktor?

Važno je dobro poznavati obilježja svoje kože te njezinu reakciju na sunce. Zaštitna sredstva razlikujemo po fotostabilnosti i zaštitnom faktoru.

Koji je najbolji zaštitni faktor ili koji je faktor za moju kožu– česta su pitanja?

Koža svakog od nas ima drugačija svojstva i pripada određenom fototipu. Prema osjetljivosti kože na djelovanje sunčevih zraka razlikujemo 6 fototipova kože.

Fototip kože i obilježja

Fototip 1 – Izrazito svijetla koža i jako osjetljiva na sunce. Koža sklona pjegicama, crvena ili plava kosa te zelene ili plave oči. Ovaj tip kože ne može potamniti i uvijek izgori na suncu.

Zbog smanjene pigmentacije razina otpornosti na opekline izrazito je niska pa koža počinje reagirati jakim crvenilom već nakon desetak minuta nakon izlaganja suncu. Za zaštitu od sunca potrebna je primjena proizvoda s vrlo visokim zaštitnim faktorom – SPF 50. Ovom fototipu kože preporuča se posjet dermatologu i detaljan pregled madeža minimalno jednom godišnje.

Fototip 2 – Odnosi se na svijetlu put sklonu nastanku pjega sa plavom ili svijetlo smeđom kosom te zelenim ili plavim očima. Koža vrlo teško potamni i često izgori pri izlaganju suncu. Za zaštitu je potrebno koristiti kremu za sunčanje s visokim zaštitnim faktorom – SPF 50.

Fototip 3 – Označava tamniju maslinastu put s tamnom kosom te smeđim ili sivim očima. Koža brzo tamni na suncu, ali je potrebno koristiti proizvode sa srednjim zaštitnim faktorom – SPF 30.

Fototip 4 – Odnosi se na tamnu put, tamnu kosu te tamnosmeđe ili crne oči. Koža jako tamni na suncu i izrazito rijetko pocrveni. Potrebno je koristiti proizvode za zaštitu sa srednjim i niskim zaštitnim faktorom – SPF 15-30.

Fototip 5 i 6 – Označava osobe tamnije rase i mediteranskog tipa kože. Potrebna je zaštita s niskim zaštitnim faktorom – SPF 10-15.

Zaštitni učinak proizvoda za sunčanje ovisi o UV filterima. Oni reflektiraju ili odbijaju najveći dio UV zraka i tako produljuju vrijeme prirodne zaštite kože.

U preparatima koji nas štite od sunca razlikujemo dvije vrste filtera – fizičke tj. mineralne i kemijske.

Mineralni filteri baziraju se na fizičkom blokiranju i odbijanju štetnih UV zraka te raspršivanju sunčeve svjetlosti. Njihove formule sadrže titanijev dioksid i cinkov oksid koji su zaslužni za reflekciju zraka i snažniju zaštitu kože.

Zbog svoje gušće teksture, proizvodi s mineralnim SPF-om teže se upijaju u kožu, ali njihova zaštita je dugotrajnija. Ova vrsta proizvoda za sunčanje najbolje odgovara osobama svijetle i osjetljive puti.

Kemijski filteri se, za razliku od mineralnih upijaju u kožu gdje se apsorbiraju i pretvaraju u toplinsku energiju koju otpuštaju iz kože. Iza kemijskog zaštitnog faktora nalazi se više od 30 različitih sastojaka oko kojih se često vode polemike jesu li štetni ili ne.

Dermatološki stručnjaci tvrde da kemijski filteri nemaju štetno djelovanje. No u slučaju dječje kože sklone alergijama, trudnicama i dojiljama preporuča se mineralna zaštitu zbog manjeg udjela kemijskih sastojaka u samom proizvodu.

Kako se zaštiti od insekata?

Repelenti su sredstva koja pripadaju pesticidima, a jedna od tih skupina su repelenti insekata. Odbijajući insekte oni smanjuju mogućnost njihova ugriza ili uboda a time i vjerojatnost prijenosa bolesti koje prenose npr.komarci, krepelji, muhe…

Komarci mogu biti prijenosnici malarije, žute groznice, dengue vrućice, virusa zapadnog Nila, bolesti koje nisu karakteristične za naše podneblje, a komarci-nevidi mogu uzrokovati lišmaniozu, karakterističnu za tropska i suptropska područja; kod nas u srednjoj i južnoj Dalmaciji. Bolesti koje mogu prenositi krpelji su Lajmska borelioza, krpeljni meningoencefalitis, rikecioze, erlihioza, babezioza, tularemija, krimsko-kongoanska hemoragijska vrućica, pa i na području Hrvatske.

Izbor pravog repelenta ponekad je otežan zbog mnoštva faktora, npr. putovanje u stranu zemlju, trudnoća i dojenje, dječja dob, osjetljivost kože… Repelenti su sredstva koja nanosimo na kožu, odjeću, koristimo ih u okruženju u kojem boravimo, unutrašnjem i vanjskom. Zato se osvrćemo na sastavnice proizvoda za topikalnu primjenu.

Prema američkoj klasifikaciji postoje dvije skupine repelenata, oni konvencionalni (sintetski) i biopesticidi.

Konvencionalni repelenti insekata
1. DEET
Po IUPAC (International Union of Pure and Applied Chemistry) klasifikaciji: N,N-Diethyl-3-methylbenzamide je standard među repelentima. Odbija komarce, muhe, buhe i krpelje, i to krpelje koji su prenosnici lajmske borelioze te komarce prenosnike malarije i virusa zapadnog Nila. To je bezbojna tekućina, slabog mirisa koja se vodom ne ispire lako. Ulazi u sastav tekućina, losiona, sprejeva, stikova i impregniranih narukvica. Za primjenu na ljudskoj koži nalazi se u postotku od 4-100%.

Nakon što ga je američka vojska otkrila 1948. za zaštitu svojih vojnika u insektima zasićenim područjima, postao je registriran i korišten za šire pučanstvo 1957.godine.

Reevaluacija EPA (Enviromental Protection Agency) u vidu sigurnosti primjene dovršena je 1998. godine, a njome je potvrđeno da ne predstavlja opasnost za šire pučanstvo ukoliko se korisnik pridržava uputa proizvođača, poduzme mjere za sigurno korištenje i ne koristi proizvod dugoročno. Toksičnost je zabilježena prilikom neadekvatne i dugotrajne primjene, a zabilježene su kožne iritacije i encefalopatija te konvulzije i tremor. Repelentni mehanizam djelovanja zasniva se na izazivanju toksičnosti olfaktornog sustava insekata koji tada vjerojatno ne mogu prepoznati CO2 i laktatnu kiselinu, ali i utjecaju na živčano tkivo inhibicijom enzima acetilkolinesteraze. Generalno, viša koncentracija DEET-a pruža dugotrajniju zaštitu, ali je u koncentracijama iznad 50% ona skoro jednako djelotvorna, tako da je dovoljna koncentracija od 5 do 35% za zaštitu u gotovo svim uvjetima, sa 10% npr. u trajanju 1,5 sata; 30% u trajanju pet do šest sati.

2. ICARIDIN (picaridin, piperidin, KBR 3023)
Po IUPAC klasifikaciji: 1-piperidinecarboxylic acid ili 2-(2-hydroxyethyl)-1-methylpropylester je bezbojna tekućina ugodna mirisa koja štiti od komaraca, krpelja, muha i buha. Na tržištu se počela koristiti prvo u Europi i Australiji da bi svoju primjenu pronašla i na američkom tržištu 2005. godine. Postotak u proizvodima je 5-20%. Podataka o toksičnosti ima jako malo i upućuju na nizak potencijal. Djelovanje se bazira na utjecaju na olfaktorni sustav insekata koji tada ne mogu prepoznati svoju metu.

Trajanje učinka je ovisno o koncentraciji, 2,5 sata za 7%-tne preparate te do 8 sati za 20%-tnu koncentraciju.

Biopesticidni repelenti insekata
Drugu skupinu predstavljaju biopesticidni repelenti koji pripadaju skupini pesticida izvedenih od komponenata prirodnog podrijetla: biljaka, životinja, bakterija i nekih minerala.

1. Eterično ulje limunskog eukaliptusa
Nalazi se prirodno u lišću limunskog eukaliptusa (Corymbia citriodora). Prvotno je registriran 1948.godine kao insekticid, a danas ulazi u sastav sprejeva i losiona repelanata. Kao i većina eteričnih ulja u visokim koncentracijama može izazvati iritacije kože, a u proizvodima se nalazi u 30-40%-tnom postotku koji omogućuje zaštitu kao i niska koncentracija DEET-a (15%).

2. p-Mentane-3,8-diol (PMD)
Po IUPAC klasifikaciji naziva se još 2-(1-Hydroxy-1-methylethyl)-5-methylcyclohexanol. Preradom eteričnog ulja limunskog eukaliptus, citronelal, glavna komponenta, prevodi se u smjesu cis i trans p-Mentane-3,8-diola koji se i prirodno stvaraju u drvetu, ali ne dovoljno za komercijalne svrhe. Dobiveni repelent se u SAD-u prodaje kao „ulje limunskog eukaliptusa“. Odbija komarce, muhe i krpelje, a dugotrajnost učinka ovisi o koncentraciji i razmjeran je učinku niske koncentracije DEET; koncentracija od 20% pruža jednaku zaštitu kao i 20% DEET kroz 6 sati. U proizvodima je aktivna koncentracija 8-10%. Ako se koristi po preporuci proizvođača općenito je siguran za primjenu, napose kod djece i osjetljivijih skupina.

3. IR3535
IR3535 po IUPAC klasifikaciji: ethyl 3-[acetyl(butyl)amino]propanoate strukturalno je sličan aminokiselini alaninu i na tržištu Europe je prisutan već 30 godina. Koristi se kao repelent protiv komaraca, krpelja i muha, u postotku 7,5-20%. Općenito je siguran za upotrebu i nema znatnih štetnih učinaka primjenjen topikalno, inhalacijom, čak i ako se proguta. Pruža zaštitu u vremenskom periodu od 2.7 do 4 sata.

4. Eterično ulje citornele
To eterično ulje dobiva se iz Cymbopogon nardus i Cymbopogon winterianus, koje pripadaju porodici limunskih trava (Cymbopogon). Postoje ulja Cejlon i tipa Java. Njegov specifičan miris maskira CO2 i laktatnu kiselinu koja privlači komarce ljudskom tijelu. U upotrebi je više od 60 godina i popularan je prirodni repelent. Istraživanja su pokazala da je učinkovito protiv komaraca prijenosnika dengue vrućice, ali za razliku od sintetskih repelenata učinak je kratkotrajniji pa se aplikacija proizvoda mora ponavljati u kraćim vremenskim intervalima, svakih 30-60 minuta. Nije namjenjeno zaštiti od krpelja. Zadana koncentracija je 5%, a kod nekih pojedinaca može izazvati kožne iritacije.

Različite zemlje imaju različit stav prema tom repelentu. Budući da u 60 godina nisu zabilježeni znatniji toksikološki učinci u SAD-u, EPA determinira proizvode sigurnim za upotrebu ukoliko se potrošači pridržavaju uputstava za uporabu; FDA priznaje eterično ulje citronele generalno neškodljivim. U Europi postoje ograničenja s obzirom na Ceylon tip eteričnog ulja i njegov sastojak metil-eugenol. U Velikoj Britaniji pak od 2006. eterično ulje citronele nije dopušteno u repelentnim proizvodima, već samo kao parfem.

Različite zemlje imaju različitu zakonsku regulativu, a to se odnosi i na repelente i na različite statuse u pojedinim zemljama. Npr. u SAD-u, CDC (Centers for Disease Control and Prevention) od 2008. godine preporuča DEET, icaridin, ulje limunskog eukaliptusa te IR3535 za aplikaciju na kožu. Kao repelenti su dozvoljeni i proizvodi na bazi eteričnog ulja citronele.U zemljama Europske unije implementacijom Regulacije 98/8/EC, značajno je smanjen broj i vrsta repelenata insekata dostupnih europskim potrošačima.

Samo mali broj njih ulazi u sastav repelentnih proizvoda, a to su DEET, icaridin (prijašnjih komercijalnih naziva Saltidin, Byrepel), IR3535 i PMD. Većina prirodnih repelenata kao eterično ulje citronele, ulje neema i ekstrakti bilja nisu dopušteni kao repelenti insekata u EU, ali se mogu koristiti za druge svrhe bez deklaracije i biocida.

Sigurna upotreba repelenata
Da bi se postigao maksimalan učinak odabranog repelenta i smanjila vjerojatnost toksičnosti, potrebno je:
Pridržavati se uputstava na deklaraciji;
Držati prizvode izvan dosega djece i ne dopuštati da ih djeca nanose sama;
Nanositi ih samo na izloženi dio tijela i odjeću, nikako ispod odjeće;
Ne nanositi ih u blizini očiju i usta;
Sprej ne nanositi direktno na lice nego na ruke, pa nanijeti na lice
Ne sprejati u zatvorenim prostorima kako ne bi došlo do udisanja repelenta i kontaminacije hrane;
Nikada ne nanositi na oštećenu kožu: rane, posjekotine, ogrebotine, iritacije;
Nakon povratka iz prirode oprati kožu tekućom vodom i sapunom.
Repelenti i djeca, trudnice i dojilje te sredstva za sunčanje
Moramo izdvojiti djecu kao posebnu skupinu korisnika, jer neadekvatna primjena repelenata može imati ozbiljne posljedice, naročito ako ih dijete proguta. Stoga je na većini deklaracija naznačeno da proizvod treba držati izvan dosega djece, a kako većina izaziva i iritaciju očiju - ne preporuča se mazati djetetove ruke ili dopustiti da ono samo nanosi preparat. Također je zbog liposolubilnosti većine preparata potrebno upotrebljavati malu količinu repelenta i oprati ga tekućom vodom i sapunom nakon povratka iz prirode.

Što se sastavnica tiče, prema Američkom udruženju pedijatara, proizvodi koji sadrže DEET u koncentraciji 10-30% sigurni su za upotrebu kod djece starije od 2 mjeseca. Isto ograničenje s obzirom na dob vrijedi i za icaridin, dok je ulje eukaliptusa zabranjeno za primjenu kod djece mlađe od tri godine. Kod nas je većina repelenata dozvoljena za djecu nakon druge godine starosti.

Kod trudnica i dojilja se preporučuje minimalna upotreba repelenata zbog nedovoljne istraženosti i mogućeg štetnog učinka na fetus i dijete, mada studije rađene na DEET-u ne pokazuju razlog za zabrinutost.

A što se proizvoda za zaštitu od sunca i repelenata tiče ne preporuča se koristiti jedan proizvod koji je njihova kombinacija. Naime, za razliku od sredstava za sunčanje repelent nije potrebno nanositi više puta. Često nanošenje pridonijelo bi potencijalno toksičnom učinku repelenta. Općenito, prvo se nanosi sredstvo za sunčanje, potom repelent.

Prirodna sredstva kao repelenti
Neke biljke i eterična ulja su prirodni repelenti, jer sadrže određene spojeve koji nanešeni na kožu odbijaju insekte. U zemljama EU zabranjena je prodaja većine prirodnih repelenata, kao npr. eterično ulje citronele i ulja neema ako se deklariraju kao repelenti, ali se mogu prodavati kada su deklarirani za druge namjene.

U zadnje vrijeme na tržištu postaju dostupni prirodni proizvodi repelentnog učinka koji kao aktivne sastavnice imaju mješavine različitih eteričnih ulja: lavande, geranija, limunske trave, mentola, eukalptusa, ružmarina, melise, timijana, komorača, pačulija, cedra, čajevca, cimeta, klinčića, a može se koristiti i ulje neema. Dolaze u obliku ulja, losiona i hidrolata.

A što nakon uboda?

U ovom periodu godine, kada govorimo o ubodima i ugrizima, oni se najčešće odnose na komarce i krpelje. U većini slučajeva niti jedan repelent ne može pružiti 100%-tnu zaštitu jer njegovo djelovanje ovisi o mnogo faktora, npr.koncentraciji djelatne komponente, vremenu reaplikacije, količini nanesenog proizvoda, različitom djelovanju na pojedine vrste insekata (samo komaraca ima preko 3000 vrsta!).

Kada ženka komarca ubode domaćina jer su joj proteini krvi potrebni za njen reproduktivni ciklus, ona ispušta slinu koja sadrži antikoagulanse pa se na mjestu uboda javljaju crvenilo i otok popraćeni svrbežom. Ti simptomi mogu biti trenutni ili odgođeni, a intenzitet reakcije može biti od uobičajenog otoka do pojave urtikarije, i oticanja veće površine ruke ili noge. Reakcija se javlja kao odgovor imunološkog sustava koji polipeptidne antigene sline registrira kao strane. Na sreću, anafilaktička reakcija je vrlo rijetka.

U tretmanu mjesta uboda predlaže se upotreba krema sa antihistaminicima (dimetindenum, chloropyraminum) koji djeluju već nakon 5-10 minuta, a ukoliko je reakcija izraženija upotrebljavaju se kreme s kortikosteroidima i oralno antihistaminik. Također je potrebno hladiti otečeno mjesto, jer će hladnoća osim na smanjenje upalnog procesa djelovati i na osjećaj svrbeži zbog utjecaja na živčane završetke. Preporuča se ne češati izgrebano mjesto, jer tada dolazi do pojačanog lučenja histamina i jačanja reakcije te mogućnosti nastanka infekcije i ožiljaka.

Osim kortikosteroida i antihistaminika u obliku krema, na tržištu postoje i proizvodi koji u svom sastavu imaju aluminij-acetotartarat te biljne iscrpine, npr. kamilice i nevena, koje se koriste kao prirodna alternativa, naročito kod djece. Ima ih i u obliku krema i raspršivača. Iscrpina cvijeta kamilice sadrži eterično ulje (bisabolol, bisabolol oksid A;B i C), flavonoide i seskviterpenske laktone te djeluje na kožu antiflogistično, baktericidno te pospješuje cijeljenje rana. Djelatne tvari iz ekstrakta cvijeta nevena, eterično ulje, triterpenski glikozidi, flavonoidi, gorke tvari i karotinoidi potiču epitelizaciju i granulaciju stanica kože te potpomažu brže obnavljanje kože. Također djeluju i protuupalno, kao i aluminij-acetotartarat.

A od ostalih proizvoda pacijentima možemo ponuditi i proizvode koji sadrže Aloe veru, propolis, koloidno srebro...

Kako prehranom pripremiti kožu za sunce????

Prvi znakovi toplih i sunčanih dana su tu. Ljeto nam stiže, a s njim i opasnosti za našu kožu. Prekomjerno izlaganje sunčevim zrakama šteti koži. Pravilan odabir namirnica može biti značajna podrška u zaštiti kože od oštećenja i pomoći u oporavku već oštećene kože te tako utjecati i na smanjenje rizika od razvoja raka kože.

 Pet osnovnih prehrambenih savjeta  za zaštitu kože od sunca

Raznolika prehrana

Prehrana koja osigurava zdravlje kože zapravo je raznolika prehrana koja obiluje voćem i povrćem. Voće i povrće osim što sadrži velike količine vode i važni su za pravilnu hidrataciju organizma, sadrže i vitamine, minerale, elemente u tragovima te biološki aktivne tvari za koje je pokazano da posjeduju snažan antikancerogeni učinak.

Rajčica – „saveznik“ ljepote

Rajčica je namirnica koja obiluje vitaminima A, C, E, bioflavonoidima te biološki aktivnim tvarima likopenom i tomatinom. Zbog svog učinka na kožu naziva se i „saveznikom“ ljepote. Konzumirajući rajčicu možete smanjiti upale nastale djelovanjem štetnih UV zraka te neutralizirati opasne molekule koje nastaju u slučaju predugog izlaganja suncu. Zanimljivo je da se likopen iz kuhane rajčice puno bolje apsorbira nego iz sirovog voća i povrća.

Vitamin C

 Unosite li dovoljne količine vitamina C također će te pomoći koži i zaštititi njene stanice od oštećenja te smanjiti bore. Da unesete dovoljno vitamina C pomoći će Vam svakodnevna konzumacija slijedećih namirnica: kivi, limun, paprika, naranče i jagode.

Vitamin E

Vitamin E je još jedan vitamin koji je značajan u zaštiti kože od štetnih UV zraka. Naći ćemo ga u orašastim plodovima (bademi, orasi, lješnjaci),  sjemenkama, klicama. U kombinaciji s vitaminom C pojačava se učinak zaštite kože.   

Beta-karoten

 Kako bi pripremili kožu za sunce 2-3 mjeseca prije ljeta mnogi uzimaju suplement beta-karotena. Važno je napomenuti da bi ga trebalo uzimati u prirodnom obliku jer je tad najdjelotvorniji. Mi Vam preporučamo namirnice koje ga sadrže u velikoj količini, primjerice mrkva, marelica, mango, batat, dinja, lubenica, tamnozeleno lisnato povrće.  Koža će sporije starjeti, brže tamniti, a smanjena je i mogućnost nastanka alergije na sunce.

Iako ove namirnice pružaju zaštitu od štetnog djelovanja sunca i potpomažu oporavku kože, to ne znači da možete pojesti malo voća i povrća i zatim se bezbrižno izležavati na suncu po cijele dane. Vodite računa o prehrani, neka ona obiluje sezonskim voćem i povrćem, pijte dovoljno tekućine i uz pridržavanje ostalih mjera zaštite uživajte na suncu na siguran način.

Pretjerano izlaganje suncu šteti vašoj koži!!!!!

Mogu li se eterična ulja koristiti u trudnoći?

Kratak odgovor bi glasio: smiju, ali je potreban oprez kod njihovog korištenja. Postoje dokazi da eterična ulja mogu znatno olakšati neke tegobe koje prate trudnoću, poput mučnine, tjeskobe, nesanice, bolova u mišićima i leđima; mogu se koristiti i za njegu kože u prevenciji strija i biti odlična podrška tijekom poroda. Pri korištenju eteričnih ulja iznimno je bitno koristiti samo dozvoljena eterična ulja, kemotipizirana (jasno botanički i kemijski definirana), terapeutske kvalitete, određeno vrijeme, na određeni način i u manjoj dozi nego biste ih koristili da niste trudni. Što to znači?
Poznato je da se eterična ulja mogu koristiti na nekoliko načina:
1. Inhalacijom – direktnom ili indirektnom
2. Primjenom na kožu
3. Oralno

Oralna primjena – najrizičniji način korištenja eteričnih ulja u trudnoći
Oralna primjena najrizičniji je način korištenja eteričnih ulja za trudnicu, zato ga treba izbjegavati. Inače, u posljednje vrijeme neki brendovi preporučuju konzumiranje eteričnih ulja kapanjem u vodu ili neki drugi napitak – to nije dobro ni za koga, a osobito ne za trudnice jer se eterična ulja ne otapaju u vodi te ako se primjenjuju na taj način mogu oštetiti sluznicu probavnog sustava.

Indirektna inhalacija – najsigurniji način primjene eteričnih ulja
Najmanji rizik za trudnicu predstavlja indirektna inhalacija eteričnih ulja putem ultrazvučnog difuzora (koji sadrži spremnik za vodu i eterična ulja) ili nebulizatora. Na taj način može se koristiti stvarno puno eteričnih ulja (čak i ona koja se ne preporučuju nanositi na kožu). Bitno je samo da difuzor nije stalno upaljen, odnosno da trudnica nije stalno izložena djelovanju eteričnih ulja. Ta preporuka vrijedi i inače, osobito ako se za raspršivanje eteričnih ulja koristi nebulizator, koji raspršuje čista eterična ulja ili njihove mješavine.
Žene tijekom trudnoće imaju pojačani osjet mirisa i okusa, pogotovo u prvom tromjesečju, pa je to ujedno na neki način dobar obrambeni mehanizam koji sprječava majku da konzumira ili inhalira potencijalno štetnu tvar. Dakle, treba raditi pauze. Difuzor se može koristiti 2-3 puta dnevno najviše sat vremena, uz pauze od nekoliko sati. Nebulizator je dovoljno koristiti jednom u 24 sata.

Primjena eteričnih ulja na kožu
Nešto veći rizik za trudnicu postoji kod primjene eteričnih ulja na kožu. Zbog malih molekula eterična ulja preko kože prolaze u krvotok i ostale tjelesne tekućine. U normalnim uvjetima to nam je važno, no koža u trudnoći jače je propusna i osjetljivija, pa mnoga eterična ulja mogu dospjeti i do posteljice. Prema Tisserandu i Balacsu, prelazak placente ne mora nužno značiti da postoji rizik od toksičnog djelovanja za fetus – to će ovisiti o toksičnosti i koncentraciji pojedinih komponenata eteričnog ulja u plazmi.
Neki autori smatraju da uopće nije dobro koristiti eterična ulja tijekom trudnoće, osobito u prva tri mjeseca trudnoće, dok drugi smatraju da primjena eteričnih ulja na kožu u koncentracijama do 2 % ne predstavlja neki veliki zdravstveni rizik.
Battaglia navodi: „razborita upotreba eteričnih ulja, zajedno s odgovarajućim oblicima masaže od strane vještog terapeuta, može olakšati trudnoću i pružiti osjećaj njege koji će utješiti majku u trenutcima kada se vjerojatno osjeća prilično krhko”.
Autori kao što su Ron Guba, Kurt Schnaubelt i Chrissie Wildwood navode da „nije zabilježen slučaj pobačaja ili urođene mane koja je rezultat aromaterapijske masaže korištenjem terapijskih aplikacija bilo kojeg eteričnog ulja.”
Zbog nejasnih, a ponekad i kontradiktornih informacija, kod samostalne izrade pripravaka za njegu kože potrebno je koristiti samo odabrana (dozvoljena) eterična ulja, u određenoj koncentraciji i terapeutske kvalitete. U prvom tromjesečju bolje je staviti fokus na bazna ulja, maslace i hidrolate koji imaju njegujuću funkciju. Eterična ulja, ako se već žele koristiti, poželjno je koristiti u manjoj koncentraciji u pripravcima za masažu i njegu kože ili u difuzoru.
Preporučene doze eteričnih ulja za njegu lica kreću se od 0,3 do 0,5% (ili u kapima 5-10 kapi na 100 g/ml pripravka), odnosno tijela: od 0,5 do 1% (10 – 20 kapi na 100 g/ml pripravka). 1 postotno razrjeđenje dobije se miješanjem 1 kapi eteričnog ulja na 5 ml baznog.
Prije upotrebe eteričnih ulja uvijek najprije treba provjeriti njihove karakteristike te moguće kontraindikacije i nuspojave i koristiti samo 100% prirodna, čista, nepatvorena, kemotipizirana eterična ulja terapeutske kvalitete, od provjerenih dobavljača.
Koriste li se gotovi, registrirani kozmetički proizvodi oni već sadrže dozvoljene koncentracije eteričnih ulja, a ukoliko se ne smiju koristiti u trudnoći na pakiranju to mora biti i navedeno.

Eterična ulja koja u trudnoći treba izbjegavati
Samo je za dva eterična ulja dokazano da imaju abortivno djelovanje (ako se uzimaju na usta) i toksično djelovanje na pluća, bubrege i jetru, no sva sreća nisu dostupna u maloprodaji – eterično ulje sjemenki peršina i mirisne metvice (Mentha pulegium). Ron Guba ističe da se u slučaju oralne primjene keton, pulegon, kojeg sadrži mirisna metvica u tijelu metabolizira u iznimno toksičan furan epoksid – mentofuron, dok sjemenke peršina sadrže toksični dimetil eter, apiol.
Za vrijeme trudnoće nikako se ne preporučuje koristiti eterična ulja koja potiču menstruaciju (poput anisa, komorača, muškatne kadulje, ljekovite kadulje) posebno u prvom tromjesečju kada je i opasnost od pobačaja veća nego u ostalim mjesecima. Također, obavezno treba izbjegavati ona koja bi mogla izazvati promjene na DNA molekuli – tu spadaju recimo nama dostupna eterična ulja bosiljka i estragona kemotip metil kavikol. Treba izbjegavati i eterična ulja koja se ni inače ne preporučuju za svakodnevnu upotrebu, a kad ih se već koristi to mora biti uz oprez i kraći vremenski period, poput origana, tuje, breze slatke, kamforovca, izopa, vratića, pravog pelina, divljeg pelina, timijana (osobito timijana kemotip timol i tujanol), cimetovca, kumina, klinčićevca, zimzelena i drugih.

Sigurna eterična ulja
Primjenom na kožu, propisno razrijeđena, u trudnoći se mogu koristiti eterična ulja citrusa (limun, naranča, mandarina, grejp, bergamot, limeta, neroli, petitgrain), lavanda prava, kamilica njemačka i rimska, geranij, ylang ylang, đumbir, crni papar, slatki mažuran, sandal i tamjanovac, benzoin i druga (ovo nije konačan popis).
Također, kad je potrebno (npr. u slučaju prehlade) može se koristiti balzam ili ulje za prsa koji sadrži eterična ulja čajevca, ravensare, ho drveta, saro, eukaliptus radiata. Navedena ulja mogu se koristiti i u difuzoru.

Kako prepoznati alergiju?

Alergija je skupni pojam kojim označavamo preosjetljivost na pojedine tvari (alergene) koje su kod zdravih ljudi potpuno bezopasne. U dodiru s alergenima dolazi do upale sluznice uzrokovane IgE-posredovanom imunosnom reakcijom te pojave simptoma poput kihanja, svrbeža nosa i očiju, suzenja očiju, kao i curenja ili začepljenosti nosa. Najčešći alergijski poremećaji su alergijski rinitis-rinosinuitis, rinokonjunktivitis i alergija na pelud. Osim toga, alergijski rinitis predstavlja i najčešći neinfekcijski rinitis.

Sezonske alergije nastaju periodički, sezonskim otpuštanjem peludi s raznih biljaka. Ukoliko se smetnje pojavljuju samo u određeno godišnje doba, vjerojatno je u pitanju alergija na pelud trava, drveća ili korova čiju pelud po okolini raznosi vjetar. Moguće je istovremeno biti alergičan na više biljaka, pa shodno tome imati smetnje tijekom proljeća zbog peludi stabala, a tijekom jeseni zbog peludi korova (ambrozija).

Ukoliko smetnje traju tijekom čitave godine ili se razbuktavaju nekoliko puta godišnje (godišnje alergije), moguće je da alergiju izazivaju tvari koje nisu vezane za godišnje doba, kao što su, primjerice, kućna prašina (nalazi se u kućnom namještaju, posteljini, tepisima, madracima i zastorima), dlaka kućnih ljubimaca i njihova slina, izlučevine kukaca, spore gljivičnih uzročnika, i slično.Kod nekih ljudi mogu se javiti još teže smetnje, kao što su teško disanje, gušenje i tzv. "sviranje" u prsima. Ovakvo stanje naziva se alergijskom astmom (asthma bronchiale). U podlozi astme nalazi se kronična upalna reakcija sluznice koja uzrokuje poremećaj u funkcioniranju mišića dišnih puteva na način da oni postaju hiperreaktivni. Hiperreaktivnost zapravo znači da će ti mišići, kao odgovor već na malu količinu alergijske tvari, burno reagirati stiskanjem (spazmom) i tako uzrokovati suženje dišnih puteva.

Osim hiperreaktivnosti, upala uzrokuje i pojačano stvaranje sluzi koja se nakuplja u dišnim putevima te tako dodatno onemogućava protok zraka. Svi ovi poremećaji kod bolesnika izazivaju već navedene simptome nedostatka zraka, gušenja, piskanja ili sipnje pri disanju. Pri protoku zraka kroz tako sužene dišne puteve prilikom izdisaja nastaju zvučni fenomeni "sviranja" ili "fućkanja" koji su specifični za napad astme.

Povezanost alergije i astme vrlo je česta pojava. Smatra se da oko 40 posto bolesnika s alergijskim rinitisom ima astmu, a da čak 90 posto bolesnika s astmom ima i alergijski rinitis. Alergijski rinitis često prethodi astmi, pa se smatra izravnim rizikom razvoja astme. Shodno svemu navedenom, za učinkovito liječenje astme neophodno je i istovremeno liječenje alergijskoga rinitsa.Alergija se potvrđuje (ili isključuje) testiranjem. Brz i jednostavan test jest uzimanje citološkog obriska nosne sluznice koji bi kod alergijskog rinitisa u sluznici trebao pokazati eozinofilne granulocite, tj. eozinofile. Drugi način testiranja su krvne pretrage u kojima se traži povišen sadržaj IgE protutijela u krvi. Najčešći način su kožni testovi (testiranje neposredne preosjetljivosti) kojim se uvodi suspektni alergen u kožu različitim tehnikama (scratch, prick, puncture, patch testiranje ) i zatim očitava reakcija koja se ogleda u veličini kožnih promjena.

U liječenju alergije prvenstveno se koriste opće mjere koje uključuju izbjegavanje alergena, prestanak pušenja, prozračivanje boravišnog prostora, stambenu higijenu, kontrolu vlage, planiranje aktivnosti na otvorenome rano ujutro ili uvečer kada su koncentracije alergena najniže, kao i tuširanje nakon aktivnost na otvorenome.

Farmakoterapija predstavlja temelj liječenja alergijskog rinitisa i astme, a ogleda se u kontroliranju upalnog procesa. Najbolji rezultati se postižu primjenom intranazalnih ili inhalacijskih kortikosteroida, antagonista leukotrijenskih receptora ili peroralnih antihistaminika.

Što je prehlada i kako se razlikuje od alergije?
Prehlada je akutna virusna kataralna upala sluznice nosa i prednjeg dijela ždrijela, u tijeku koje se javljaju hunjavica, kihavica, osjećaj začepljenosti nosa i ušiju, suhoća, stezanje i lagana bol u ždrijelu, vrućica, kao i lagana bolnost mišića. Bolest u prosjeku traje 6 do 7 dana, nakon čega dolazi do potpunog ozdravljenja. Liječenje prehlade je simptomatsko, što uključuje mirovanje, tople napitke, antipiretike, a po potrebi i analgetike.

Iako su simptomi sezonske alergije i prehlade slični, postoje pokazatelji koji mogu uputiti na jednu od dijagnoza:

Uz kihanje, začepljenost nosa i bolnost grla, na prehladu upućuju simptomi poput povišene temperature i kašlja.
Smetnje prehlade nestaju spontano nakon kraćeg vremena, za razliku od simptoma alergije koji traju znatno dulje i najčešće se smiruju tek uz primjenu odgovarajućih lijekova.
Ako simptomi traju dulje od dva tjedna, postoji mogućnost da se radi o alergiji.
Ukoliko postoji dijagnoza alergije unutar uže obitelji, veća je mogućnost razvoja alergije.
Ukoliko se simptomi javljaju učestalo svake godine u istom vremenskom periodu (proljeće, ljeto, jesen), gotovo sigurno se radi se o alergiji.
Kod alergije se javlja iritantan svrbež očiju i nosa, dok kod prehlade takav svrbež nije prisutan.
Kod alergija je sluz koja se nalazi u nosu i grlu vodenasta i prozirna, dok je kod prehlada sluz obično gusta i žuto-zelene boje.
Kod alergijskog rinitisa nakon kihanja ne postoji olakšanje, a kod infektivnog rinitisa kihanje obično dovodi do olakšanja.
Pozitivni nalazi alergološkog testiranja ukazuju na alergiju.
Testovi plućne funkcije (spirometrija) kod astme pokazuju opstruktivne smetnje ventilacije, dok je kod prehlade nalaz uredan.
Nestanak tegoba na uvođenje ciljane terapije (kortikosteroidi, antihistaminici, antagonisti leukotrijenskih receptora) ukazuje na alergiju.

Kakvo je djelovanje eteričnog ulja naranče?

Eterično ulje naranče, poznato je pod nazivom eterično ulje naranče, slatke. Dobiva se tiještenjem kore ploda naranče te posjeduje veliki broj dobrobiti kao što su protuupalno i antioksidativno djelovanje, stoga se često koristi u kozmetičkim proizvodima. Isto tako, njegov nježni i topli miris djeluje smirujuće te smanjuje stres i anksioznost.

Dobrobiti i način korištenja:
Njeguje i štiti kožu zahvaljujući sadržaju limonena, za kojeg se smatra da ima antioksidativna svojstva. Potiče obnavljanje kože smanjujući bore, hiperpigmentaciju i ožiljke na koži. Isto tako, pomaže kod upalnih procesa na koži izazvanih pojavom akni. Eterično ulje naranče potiče stvaranje kolagena i podržava prirodnu obnovu kože.

Potiče rast kose – Eterično ulje naranče pomaže kod uklanjanja bakterija i na taj način smanjuje perut i svrbež, smanjuje infekciju vlasišta i potiče rast kose.

Kontrolira pojavu akni na koži – Umiruje upalu, smanjuje bol i oticanje povezano s pojavom akni i sprječava osip na koži.

Primjena u difuzoru – Poznato je da eterično ulje naranče ima vedar i ugodan miris. Njegov opuštajući i uzdižući učinak pomaže smanjiti stres, anksioznost i negativna raspoloženja.

Za bolji san – Eterično ulje naranče potiče san. To olakšava detoksikaciju i ravnotežu hormona tijela i poboljšava kvalitetu spavanja.

Opuštajuća masaža tijela – Eterično ulje naranče koristi se u mješavinama za masaže. Primjenom ovog ulja ublažuju se bolni mišići i poboljšava cirkulacija. Narančino eterično ulje ima detoksikacijski i pročišćavajući učinak u cijelom tijelu. Osim poboljšanja cirkulacije, ono također stimulira limfni sustav i podržava djelovanje mjehura i bubrega, olakšavajući uklanjanje toksina i otpada iz tijela.

Način primjene:
Kao ulje za kupanje

Uživajte u opuštajućoj kupki koja zaglađuje i tonira. Umiješajte nekoliko kapi narančinog ulja u bazno ulje ili 1 žlicu mlijeka i dodajte u toplu kupku.

U difuzoru

Njegovo dezinfekcijsko djelovanje korisno je za osvježenje zraka u prostorima u kojima boravimo, dok njegova smirujuća aroma može pomoći miran san i odraslima i djeci.

Što je hipertenzija?

Hipertenzija (HTN), povišeni krvni tlak, ili arterijska hipertenzija (ponegdje se naziva i hipertonija), jest kronična bolest pri kojoj je krvni tlak u arterijama povišen. Uslijed ovog povišenja, a kako bi se održao normalni protok krvi kroz krvne žile, potreban je snažniji rad srca. Prilikom mjerenja vrijednosti krvnog tlaka, mjeri se sistolički i dijastolički tlak, a koji se razlikuju po tome da li se srčani mišić stišće (kontrahira), što se naziva sistola, ili opušta između dvije kontrakcije, što se naziva dijastola. Normalne vrijednosti sistoličkog (gornjeg, tzv. srčanog) krvnog tlaka u mirovanju nalaze se u rasponu od 100–140 mmHg dok se vrijednosti dijastoličkog (donjeg) krvnog tlaka kreću u rasponu od 60–90 mmHg. Hipertenzijom se smatra stanje kod kojega su vrijednosti krvnog tlaka trajno na razini od/iznad 140/90 mmHg.

KAKO SE LIJEČI HIPERTENZIJA?

Prva mjera u liječenju povišenoga krvnog tlaka su higijensko-dijetalne mjere i promjena načina života uopće.

  1. Smanjenje soli u hrani(i nevidljivo soljenje kao na primjer u kruhu, mesu i juhama, donosi mnogo soli u tijelo). Smanjen unos soli smanjuje i količinu tekućine koju tijelo zadržava i tako smanjuje krvni tlak.
  2. Smanjenje tjelesne težine- Smanjenjem tjelesne težine smanjuje se opterećenje srca i krvnih žila. Normalna tjelesna težina je i udobnija za svakodnevne aktivnosti. Redovito kontrolirajte tjelesnu težinu.
  3. Kretanjesmanjuje opterećenje srca i krvnih žila. Na taj način pada tlak, a kretanje otvara stisnute krvne žile i omogućuje lakše kretanje krvi. Tjelesna aktivnost najbolji je prirodni podražaj za rad srca i širenje krvnih žila. No, kretanje mora biti dozirano, po savjetu i uz kontrolu stručnjaka, kako se ne bi polučio suprotan, nepovoljni učinak na krvni tlak. Svakodnevno vježbanje i kretanje prihvatite kao doprinos Vašem zdravlju.
  4. Promjena načina životasmanjenjem stresa (stalne jurnjave na poslu, u automobilu pa i u slobodnom vremenu) smanjuje se uzrujavanje, time se luči manje hormona koji ubrzava rad srca i povisuje tlak (adrenalin). Tako se štede srce i krvne žile za dulji kvalitetan život.

PUŠENJE dodatno uništava krvne žile pa one uz povišeni tlak tako ubrzano stradavaju. Vježbajte redovito, hranite se pravilno, održavajte normalnu tjelesnu težinu, prestanite pušiti, opustite se, izbjegavajte stres, kontrolirajte i liječite krvni tlak, liječite šećernu bolest, kontrolirajte i liječite povišeni kolesterol.

Lijekovi

Povišeni tlak danas se liječi uspješno budući da postoje deseci dobrih i provjerenih lijekova. Oni djeluju na razne načine, tako da se skoro uvijek može pronaći pravi lijek i doza ili kombinacija lijekova za svakog bolesnika. Pri tome se u početku postupno uvodi lijek i regulira doza dok se ne postigne dobra regulacija krvnoga tlaka tijekom cijelog dana i noći. Zbog toga je važno nekoliko mjerenja tlaka na dan (u početku), a neobično su važna i samomjerenja (samokontrole) tlaka koje provodi sam bolesnik.

Poželjno je i zapisivanje vremena i vrijednosti tlaka kako bi liječnik dobio bolji uvid kretanja tlaka tijekom dana (ali i radnog tjedna). Važno je znati da većina bolesnika koji dobro kontroliraju tlak često uzimaju kombinaciju dvaju ili više lijekova. NIJE DOVOLJNO PITI LIJEK, VEĆ ON MORA I DJELOVATI.

U liječenju povišenoga krvnog tlaka primjenom lijekova važno je pridržavanje nekih dokazanih principa. Najvažnije je u početku liječenja biti strpljiv i uporan u pronalaženju pravog lijeka (ili kombinacije) kao i prave doze. Nije uvijek lako iz prvog pokušaja ustanoviti koji lijek kojem pacijentu najbolje odgovara i djeluje. Mora se svakako znati da je liječenje tlaka u načelu doživotno i da samo učinkovita terapija ima smisla. Niti jedna komplikacija povišenoga krvnog tlaka neće biti spriječena niti će doći do oporavka kardiovaskularnog sustava ako se ne postigne zadovoljavajuća razina tlaka.

Imate li pitanje za nas?

Naši partneri

Asset 4@4x

Kontakt

Ljekarna Barlović dio je ljekarničke ustanove ZU Ljekarne Mentapharm




    This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

    Radno Vrijeme
    • pon-pet 07-20
      sub 07.30-15

    Kontakt
    • Šestinski dol 5
      10000, Zagreb, Croatia

    • Mob: +385 99 3777 171
      Tel: +385 01 3777 155
      Fax: +385 01 3778 760

    • ljekarna.barlovic@gmail.com