Na brojnim pakiranjima kozmetičkih proizvoda nailazite na izraz – SPF, ali niste sigurni što on točno znači? Popularan akronim SPF dolazi iz engleskog jezika i predstavlja – sun protection factor ili u prijevodu zaštitni faktor.

Zaštitni faktor je oznaka kojom se obilježava koliko možemo produžiti svoj boravak na suncu bez izlaganja kože oštećenjima. Što je zaštitni faktor viši, njegovo je zaštitno djelovanje od UV zraka veće.

Na primjer, ako nanesete proizvod sa zaštitnim faktorom 20, to znači da se možete izlagati suncu 20 puta duže nego što biste to mogli bez ikakve zaštite.
Kako odabrati odgovarajući SPF faktor?

Važno je dobro poznavati obilježja svoje kože te njezinu reakciju na sunce. Zaštitna sredstva razlikujemo po fotostabilnosti i zaštitnom faktoru.

Koji je najbolji zaštitni faktor ili koji je faktor za moju kožu– česta su pitanja?

Koža svakog od nas ima drugačija svojstva i pripada određenom fototipu. Prema osjetljivosti kože na djelovanje sunčevih zraka razlikujemo 6 fototipova kože.

Fototip kože i obilježja

Fototip 1 – Izrazito svijetla koža i jako osjetljiva na sunce. Koža sklona pjegicama, crvena ili plava kosa te zelene ili plave oči. Ovaj tip kože ne može potamniti i uvijek izgori na suncu.

Zbog smanjene pigmentacije razina otpornosti na opekline izrazito je niska pa koža počinje reagirati jakim crvenilom već nakon desetak minuta nakon izlaganja suncu. Za zaštitu od sunca potrebna je primjena proizvoda s vrlo visokim zaštitnim faktorom – SPF 50. Ovom fototipu kože preporuča se posjet dermatologu i detaljan pregled madeža minimalno jednom godišnje.

Fototip 2 – Odnosi se na svijetlu put sklonu nastanku pjega sa plavom ili svijetlo smeđom kosom te zelenim ili plavim očima. Koža vrlo teško potamni i često izgori pri izlaganju suncu. Za zaštitu je potrebno koristiti kremu za sunčanje s visokim zaštitnim faktorom – SPF 50.

Fototip 3 – Označava tamniju maslinastu put s tamnom kosom te smeđim ili sivim očima. Koža brzo tamni na suncu, ali je potrebno koristiti proizvode sa srednjim zaštitnim faktorom – SPF 30.

Fototip 4 – Odnosi se na tamnu put, tamnu kosu te tamnosmeđe ili crne oči. Koža jako tamni na suncu i izrazito rijetko pocrveni. Potrebno je koristiti proizvode za zaštitu sa srednjim i niskim zaštitnim faktorom – SPF 15-30.

Fototip 5 i 6 – Označava osobe tamnije rase i mediteranskog tipa kože. Potrebna je zaštita s niskim zaštitnim faktorom – SPF 10-15.

Zaštitni učinak proizvoda za sunčanje ovisi o UV filterima. Oni reflektiraju ili odbijaju najveći dio UV zraka i tako produljuju vrijeme prirodne zaštite kože.

U preparatima koji nas štite od sunca razlikujemo dvije vrste filtera – fizičke tj. mineralne i kemijske.

Mineralni filteri baziraju se na fizičkom blokiranju i odbijanju štetnih UV zraka te raspršivanju sunčeve svjetlosti. Njihove formule sadrže titanijev dioksid i cinkov oksid koji su zaslužni za reflekciju zraka i snažniju zaštitu kože.

Zbog svoje gušće teksture, proizvodi s mineralnim SPF-om teže se upijaju u kožu, ali njihova zaštita je dugotrajnija. Ova vrsta proizvoda za sunčanje najbolje odgovara osobama svijetle i osjetljive puti.

Kemijski filteri se, za razliku od mineralnih upijaju u kožu gdje se apsorbiraju i pretvaraju u toplinsku energiju koju otpuštaju iz kože. Iza kemijskog zaštitnog faktora nalazi se više od 30 različitih sastojaka oko kojih se često vode polemike jesu li štetni ili ne.

Dermatološki stručnjaci tvrde da kemijski filteri nemaju štetno djelovanje. No u slučaju dječje kože sklone alergijama, trudnicama i dojiljama preporuča se mineralna zaštitu zbog manjeg udjela kemijskih sastojaka u samom proizvodu.

Repelenti su sredstva koja pripadaju pesticidima, a jedna od tih skupina su repelenti insekata. Odbijajući insekte oni smanjuju mogućnost njihova ugriza ili uboda a time i vjerojatnost prijenosa bolesti koje prenose npr.komarci, krepelji, muhe…

Komarci mogu biti prijenosnici malarije, žute groznice, dengue vrućice, virusa zapadnog Nila, bolesti koje nisu karakteristične za naše podneblje, a komarci-nevidi mogu uzrokovati lišmaniozu, karakterističnu za tropska i suptropska područja; kod nas u srednjoj i južnoj Dalmaciji. Bolesti koje mogu prenositi krpelji su Lajmska borelioza, krpeljni meningoencefalitis, rikecioze, erlihioza, babezioza, tularemija, krimsko-kongoanska hemoragijska vrućica, pa i na području Hrvatske.

Izbor pravog repelenta ponekad je otežan zbog mnoštva faktora, npr. putovanje u stranu zemlju, trudnoća i dojenje, dječja dob, osjetljivost kože… Repelenti su sredstva koja nanosimo na kožu, odjeću, koristimo ih u okruženju u kojem boravimo, unutrašnjem i vanjskom. Zato se osvrćemo na sastavnice proizvoda za topikalnu primjenu.

Prema američkoj klasifikaciji postoje dvije skupine repelenata, oni konvencionalni (sintetski) i biopesticidi.

Konvencionalni repelenti insekata
1. DEET
Po IUPAC (International Union of Pure and Applied Chemistry) klasifikaciji: N,N-Diethyl-3-methylbenzamide je standard među repelentima. Odbija komarce, muhe, buhe i krpelje, i to krpelje koji su prenosnici lajmske borelioze te komarce prenosnike malarije i virusa zapadnog Nila. To je bezbojna tekućina, slabog mirisa koja se vodom ne ispire lako. Ulazi u sastav tekućina, losiona, sprejeva, stikova i impregniranih narukvica. Za primjenu na ljudskoj koži nalazi se u postotku od 4-100%.

Nakon što ga je američka vojska otkrila 1948. za zaštitu svojih vojnika u insektima zasićenim područjima, postao je registriran i korišten za šire pučanstvo 1957.godine.

Reevaluacija EPA (Enviromental Protection Agency) u vidu sigurnosti primjene dovršena je 1998. godine, a njome je potvrđeno da ne predstavlja opasnost za šire pučanstvo ukoliko se korisnik pridržava uputa proizvođača, poduzme mjere za sigurno korištenje i ne koristi proizvod dugoročno. Toksičnost je zabilježena prilikom neadekvatne i dugotrajne primjene, a zabilježene su kožne iritacije i encefalopatija te konvulzije i tremor. Repelentni mehanizam djelovanja zasniva se na izazivanju toksičnosti olfaktornog sustava insekata koji tada vjerojatno ne mogu prepoznati CO2 i laktatnu kiselinu, ali i utjecaju na živčano tkivo inhibicijom enzima acetilkolinesteraze. Generalno, viša koncentracija DEET-a pruža dugotrajniju zaštitu, ali je u koncentracijama iznad 50% ona skoro jednako djelotvorna, tako da je dovoljna koncentracija od 5 do 35% za zaštitu u gotovo svim uvjetima, sa 10% npr. u trajanju 1,5 sata; 30% u trajanju pet do šest sati.

2. ICARIDIN (picaridin, piperidin, KBR 3023)
Po IUPAC klasifikaciji: 1-piperidinecarboxylic acid ili 2-(2-hydroxyethyl)-1-methylpropylester je bezbojna tekućina ugodna mirisa koja štiti od komaraca, krpelja, muha i buha. Na tržištu se počela koristiti prvo u Europi i Australiji da bi svoju primjenu pronašla i na američkom tržištu 2005. godine. Postotak u proizvodima je 5-20%. Podataka o toksičnosti ima jako malo i upućuju na nizak potencijal. Djelovanje se bazira na utjecaju na olfaktorni sustav insekata koji tada ne mogu prepoznati svoju metu.

Trajanje učinka je ovisno o koncentraciji, 2,5 sata za 7%-tne preparate te do 8 sati za 20%-tnu koncentraciju.

Biopesticidni repelenti insekata
Drugu skupinu predstavljaju biopesticidni repelenti koji pripadaju skupini pesticida izvedenih od komponenata prirodnog podrijetla: biljaka, životinja, bakterija i nekih minerala.

1. Eterično ulje limunskog eukaliptusa
Nalazi se prirodno u lišću limunskog eukaliptusa (Corymbia citriodora). Prvotno je registriran 1948.godine kao insekticid, a danas ulazi u sastav sprejeva i losiona repelanata. Kao i većina eteričnih ulja u visokim koncentracijama može izazvati iritacije kože, a u proizvodima se nalazi u 30-40%-tnom postotku koji omogućuje zaštitu kao i niska koncentracija DEET-a (15%).

2. p-Mentane-3,8-diol (PMD)
Po IUPAC klasifikaciji naziva se još 2-(1-Hydroxy-1-methylethyl)-5-methylcyclohexanol. Preradom eteričnog ulja limunskog eukaliptus, citronelal, glavna komponenta, prevodi se u smjesu cis i trans p-Mentane-3,8-diola koji se i prirodno stvaraju u drvetu, ali ne dovoljno za komercijalne svrhe. Dobiveni repelent se u SAD-u prodaje kao „ulje limunskog eukaliptusa“. Odbija komarce, muhe i krpelje, a dugotrajnost učinka ovisi o koncentraciji i razmjeran je učinku niske koncentracije DEET; koncentracija od 20% pruža jednaku zaštitu kao i 20% DEET kroz 6 sati. U proizvodima je aktivna koncentracija 8-10%. Ako se koristi po preporuci proizvođača općenito je siguran za primjenu, napose kod djece i osjetljivijih skupina.

3. IR3535
IR3535 po IUPAC klasifikaciji: ethyl 3-[acetyl(butyl)amino]propanoate strukturalno je sličan aminokiselini alaninu i na tržištu Europe je prisutan već 30 godina. Koristi se kao repelent protiv komaraca, krpelja i muha, u postotku 7,5-20%. Općenito je siguran za upotrebu i nema znatnih štetnih učinaka primjenjen topikalno, inhalacijom, čak i ako se proguta. Pruža zaštitu u vremenskom periodu od 2.7 do 4 sata.

4. Eterično ulje citornele
To eterično ulje dobiva se iz Cymbopogon nardus i Cymbopogon winterianus, koje pripadaju porodici limunskih trava (Cymbopogon). Postoje ulja Cejlon i tipa Java. Njegov specifičan miris maskira CO2 i laktatnu kiselinu koja privlači komarce ljudskom tijelu. U upotrebi je više od 60 godina i popularan je prirodni repelent. Istraživanja su pokazala da je učinkovito protiv komaraca prijenosnika dengue vrućice, ali za razliku od sintetskih repelenata učinak je kratkotrajniji pa se aplikacija proizvoda mora ponavljati u kraćim vremenskim intervalima, svakih 30-60 minuta. Nije namjenjeno zaštiti od krpelja. Zadana koncentracija je 5%, a kod nekih pojedinaca može izazvati kožne iritacije.

Različite zemlje imaju različit stav prema tom repelentu. Budući da u 60 godina nisu zabilježeni znatniji toksikološki učinci u SAD-u, EPA determinira proizvode sigurnim za upotrebu ukoliko se potrošači pridržavaju uputstava za uporabu; FDA priznaje eterično ulje citronele generalno neškodljivim. U Europi postoje ograničenja s obzirom na Ceylon tip eteričnog ulja i njegov sastojak metil-eugenol. U Velikoj Britaniji pak od 2006. eterično ulje citronele nije dopušteno u repelentnim proizvodima, već samo kao parfem.

Različite zemlje imaju različitu zakonsku regulativu, a to se odnosi i na repelente i na različite statuse u pojedinim zemljama. Npr. u SAD-u, CDC (Centers for Disease Control and Prevention) od 2008. godine preporuča DEET, icaridin, ulje limunskog eukaliptusa te IR3535 za aplikaciju na kožu. Kao repelenti su dozvoljeni i proizvodi na bazi eteričnog ulja citronele.U zemljama Europske unije implementacijom Regulacije 98/8/EC, značajno je smanjen broj i vrsta repelenata insekata dostupnih europskim potrošačima.

Samo mali broj njih ulazi u sastav repelentnih proizvoda, a to su DEET, icaridin (prijašnjih komercijalnih naziva Saltidin, Byrepel), IR3535 i PMD. Većina prirodnih repelenata kao eterično ulje citronele, ulje neema i ekstrakti bilja nisu dopušteni kao repelenti insekata u EU, ali se mogu koristiti za druge svrhe bez deklaracije i biocida.

Sigurna upotreba repelenata
Da bi se postigao maksimalan učinak odabranog repelenta i smanjila vjerojatnost toksičnosti, potrebno je:
Pridržavati se uputstava na deklaraciji;
Držati prizvode izvan dosega djece i ne dopuštati da ih djeca nanose sama;
Nanositi ih samo na izloženi dio tijela i odjeću, nikako ispod odjeće;
Ne nanositi ih u blizini očiju i usta;
Sprej ne nanositi direktno na lice nego na ruke, pa nanijeti na lice
Ne sprejati u zatvorenim prostorima kako ne bi došlo do udisanja repelenta i kontaminacije hrane;
Nikada ne nanositi na oštećenu kožu: rane, posjekotine, ogrebotine, iritacije;
Nakon povratka iz prirode oprati kožu tekućom vodom i sapunom.
Repelenti i djeca, trudnice i dojilje te sredstva za sunčanje
Moramo izdvojiti djecu kao posebnu skupinu korisnika, jer neadekvatna primjena repelenata može imati ozbiljne posljedice, naročito ako ih dijete proguta. Stoga je na većini deklaracija naznačeno da proizvod treba držati izvan dosega djece, a kako većina izaziva i iritaciju očiju - ne preporuča se mazati djetetove ruke ili dopustiti da ono samo nanosi preparat. Također je zbog liposolubilnosti većine preparata potrebno upotrebljavati malu količinu repelenta i oprati ga tekućom vodom i sapunom nakon povratka iz prirode.

Što se sastavnica tiče, prema Američkom udruženju pedijatara, proizvodi koji sadrže DEET u koncentraciji 10-30% sigurni su za upotrebu kod djece starije od 2 mjeseca. Isto ograničenje s obzirom na dob vrijedi i za icaridin, dok je ulje eukaliptusa zabranjeno za primjenu kod djece mlađe od tri godine. Kod nas je većina repelenata dozvoljena za djecu nakon druge godine starosti.

Kod trudnica i dojilja se preporučuje minimalna upotreba repelenata zbog nedovoljne istraženosti i mogućeg štetnog učinka na fetus i dijete, mada studije rađene na DEET-u ne pokazuju razlog za zabrinutost.

A što se proizvoda za zaštitu od sunca i repelenata tiče ne preporuča se koristiti jedan proizvod koji je njihova kombinacija. Naime, za razliku od sredstava za sunčanje repelent nije potrebno nanositi više puta. Često nanošenje pridonijelo bi potencijalno toksičnom učinku repelenta. Općenito, prvo se nanosi sredstvo za sunčanje, potom repelent.

Prirodna sredstva kao repelenti
Neke biljke i eterična ulja su prirodni repelenti, jer sadrže određene spojeve koji nanešeni na kožu odbijaju insekte. U zemljama EU zabranjena je prodaja većine prirodnih repelenata, kao npr. eterično ulje citronele i ulja neema ako se deklariraju kao repelenti, ali se mogu prodavati kada su deklarirani za druge namjene.

U zadnje vrijeme na tržištu postaju dostupni prirodni proizvodi repelentnog učinka koji kao aktivne sastavnice imaju mješavine različitih eteričnih ulja: lavande, geranija, limunske trave, mentola, eukalptusa, ružmarina, melise, timijana, komorača, pačulija, cedra, čajevca, cimeta, klinčića, a može se koristiti i ulje neema. Dolaze u obliku ulja, losiona i hidrolata.

A što nakon uboda?

U ovom periodu godine, kada govorimo o ubodima i ugrizima, oni se najčešće odnose na komarce i krpelje. U većini slučajeva niti jedan repelent ne može pružiti 100%-tnu zaštitu jer njegovo djelovanje ovisi o mnogo faktora, npr.koncentraciji djelatne komponente, vremenu reaplikacije, količini nanesenog proizvoda, različitom djelovanju na pojedine vrste insekata (samo komaraca ima preko 3000 vrsta!).

Kada ženka komarca ubode domaćina jer su joj proteini krvi potrebni za njen reproduktivni ciklus, ona ispušta slinu koja sadrži antikoagulanse pa se na mjestu uboda javljaju crvenilo i otok popraćeni svrbežom. Ti simptomi mogu biti trenutni ili odgođeni, a intenzitet reakcije može biti od uobičajenog otoka do pojave urtikarije, i oticanja veće površine ruke ili noge. Reakcija se javlja kao odgovor imunološkog sustava koji polipeptidne antigene sline registrira kao strane. Na sreću, anafilaktička reakcija je vrlo rijetka.

U tretmanu mjesta uboda predlaže se upotreba krema sa antihistaminicima (dimetindenum, chloropyraminum) koji djeluju već nakon 5-10 minuta, a ukoliko je reakcija izraženija upotrebljavaju se kreme s kortikosteroidima i oralno antihistaminik. Također je potrebno hladiti otečeno mjesto, jer će hladnoća osim na smanjenje upalnog procesa djelovati i na osjećaj svrbeži zbog utjecaja na živčane završetke. Preporuča se ne češati izgrebano mjesto, jer tada dolazi do pojačanog lučenja histamina i jačanja reakcije te mogućnosti nastanka infekcije i ožiljaka.

Osim kortikosteroida i antihistaminika u obliku krema, na tržištu postoje i proizvodi koji u svom sastavu imaju aluminij-acetotartarat te biljne iscrpine, npr. kamilice i nevena, koje se koriste kao prirodna alternativa, naročito kod djece. Ima ih i u obliku krema i raspršivača. Iscrpina cvijeta kamilice sadrži eterično ulje (bisabolol, bisabolol oksid A;B i C), flavonoide i seskviterpenske laktone te djeluje na kožu antiflogistično, baktericidno te pospješuje cijeljenje rana. Djelatne tvari iz ekstrakta cvijeta nevena, eterično ulje, triterpenski glikozidi, flavonoidi, gorke tvari i karotinoidi potiču epitelizaciju i granulaciju stanica kože te potpomažu brže obnavljanje kože. Također djeluju i protuupalno, kao i aluminij-acetotartarat.

A od ostalih proizvoda pacijentima možemo ponuditi i proizvode koji sadrže Aloe veru, propolis, koloidno srebro...

Prvi znakovi toplih i sunčanih dana su tu. Ljeto nam stiže, a s njim i opasnosti za našu kožu. Prekomjerno izlaganje sunčevim zrakama šteti koži. Pravilan odabir namirnica može biti značajna podrška u zaštiti kože od oštećenja i pomoći u oporavku već oštećene kože te tako utjecati i na smanjenje rizika od razvoja raka kože.

 Pet osnovnih prehrambenih savjeta  za zaštitu kože od sunca

Raznolika prehrana

Prehrana koja osigurava zdravlje kože zapravo je raznolika prehrana koja obiluje voćem i povrćem. Voće i povrće osim što sadrži velike količine vode i važni su za pravilnu hidrataciju organizma, sadrže i vitamine, minerale, elemente u tragovima te biološki aktivne tvari za koje je pokazano da posjeduju snažan antikancerogeni učinak.

Rajčica – „saveznik“ ljepote

Rajčica je namirnica koja obiluje vitaminima A, C, E, bioflavonoidima te biološki aktivnim tvarima likopenom i tomatinom. Zbog svog učinka na kožu naziva se i „saveznikom“ ljepote. Konzumirajući rajčicu možete smanjiti upale nastale djelovanjem štetnih UV zraka te neutralizirati opasne molekule koje nastaju u slučaju predugog izlaganja suncu. Zanimljivo je da se likopen iz kuhane rajčice puno bolje apsorbira nego iz sirovog voća i povrća.

Vitamin C

 Unosite li dovoljne količine vitamina C također će te pomoći koži i zaštititi njene stanice od oštećenja te smanjiti bore. Da unesete dovoljno vitamina C pomoći će Vam svakodnevna konzumacija slijedećih namirnica: kivi, limun, paprika, naranče i jagode.

Vitamin E

Vitamin E je još jedan vitamin koji je značajan u zaštiti kože od štetnih UV zraka. Naći ćemo ga u orašastim plodovima (bademi, orasi, lješnjaci),  sjemenkama, klicama. U kombinaciji s vitaminom C pojačava se učinak zaštite kože.   

Beta-karoten

 Kako bi pripremili kožu za sunce 2-3 mjeseca prije ljeta mnogi uzimaju suplement beta-karotena. Važno je napomenuti da bi ga trebalo uzimati u prirodnom obliku jer je tad najdjelotvorniji. Mi Vam preporučamo namirnice koje ga sadrže u velikoj količini, primjerice mrkva, marelica, mango, batat, dinja, lubenica, tamnozeleno lisnato povrće.  Koža će sporije starjeti, brže tamniti, a smanjena je i mogućnost nastanka alergije na sunce.

Iako ove namirnice pružaju zaštitu od štetnog djelovanja sunca i potpomažu oporavku kože, to ne znači da možete pojesti malo voća i povrća i zatim se bezbrižno izležavati na suncu po cijele dane. Vodite računa o prehrani, neka ona obiluje sezonskim voćem i povrćem, pijte dovoljno tekućine i uz pridržavanje ostalih mjera zaštite uživajte na suncu na siguran način.

Pretjerano izlaganje suncu šteti vašoj koži!!!!!

Kratak odgovor bi glasio: smiju, ali je potreban oprez kod njihovog korištenja. Postoje dokazi da eterična ulja mogu znatno olakšati neke tegobe koje prate trudnoću, poput mučnine, tjeskobe, nesanice, bolova u mišićima i leđima; mogu se koristiti i za njegu kože u prevenciji strija i biti odlična podrška tijekom poroda. Pri korištenju eteričnih ulja iznimno je bitno koristiti samo dozvoljena eterična ulja, kemotipizirana (jasno botanički i kemijski definirana), terapeutske kvalitete, određeno vrijeme, na određeni način i u manjoj dozi nego biste ih koristili da niste trudni. Što to znači?
Poznato je da se eterična ulja mogu koristiti na nekoliko načina:
1. Inhalacijom – direktnom ili indirektnom
2. Primjenom na kožu
3. Oralno

Oralna primjena – najrizičniji način korištenja eteričnih ulja u trudnoći
Oralna primjena najrizičniji je način korištenja eteričnih ulja za trudnicu, zato ga treba izbjegavati. Inače, u posljednje vrijeme neki brendovi preporučuju konzumiranje eteričnih ulja kapanjem u vodu ili neki drugi napitak – to nije dobro ni za koga, a osobito ne za trudnice jer se eterična ulja ne otapaju u vodi te ako se primjenjuju na taj način mogu oštetiti sluznicu probavnog sustava.

Indirektna inhalacija – najsigurniji način primjene eteričnih ulja
Najmanji rizik za trudnicu predstavlja indirektna inhalacija eteričnih ulja putem ultrazvučnog difuzora (koji sadrži spremnik za vodu i eterična ulja) ili nebulizatora. Na taj način može se koristiti stvarno puno eteričnih ulja (čak i ona koja se ne preporučuju nanositi na kožu). Bitno je samo da difuzor nije stalno upaljen, odnosno da trudnica nije stalno izložena djelovanju eteričnih ulja. Ta preporuka vrijedi i inače, osobito ako se za raspršivanje eteričnih ulja koristi nebulizator, koji raspršuje čista eterična ulja ili njihove mješavine.
Žene tijekom trudnoće imaju pojačani osjet mirisa i okusa, pogotovo u prvom tromjesečju, pa je to ujedno na neki način dobar obrambeni mehanizam koji sprječava majku da konzumira ili inhalira potencijalno štetnu tvar. Dakle, treba raditi pauze. Difuzor se može koristiti 2-3 puta dnevno najviše sat vremena, uz pauze od nekoliko sati. Nebulizator je dovoljno koristiti jednom u 24 sata.

Primjena eteričnih ulja na kožu
Nešto veći rizik za trudnicu postoji kod primjene eteričnih ulja na kožu. Zbog malih molekula eterična ulja preko kože prolaze u krvotok i ostale tjelesne tekućine. U normalnim uvjetima to nam je važno, no koža u trudnoći jače je propusna i osjetljivija, pa mnoga eterična ulja mogu dospjeti i do posteljice. Prema Tisserandu i Balacsu, prelazak placente ne mora nužno značiti da postoji rizik od toksičnog djelovanja za fetus – to će ovisiti o toksičnosti i koncentraciji pojedinih komponenata eteričnog ulja u plazmi.
Neki autori smatraju da uopće nije dobro koristiti eterična ulja tijekom trudnoće, osobito u prva tri mjeseca trudnoće, dok drugi smatraju da primjena eteričnih ulja na kožu u koncentracijama do 2 % ne predstavlja neki veliki zdravstveni rizik.
Battaglia navodi: „razborita upotreba eteričnih ulja, zajedno s odgovarajućim oblicima masaže od strane vještog terapeuta, može olakšati trudnoću i pružiti osjećaj njege koji će utješiti majku u trenutcima kada se vjerojatno osjeća prilično krhko”.
Autori kao što su Ron Guba, Kurt Schnaubelt i Chrissie Wildwood navode da „nije zabilježen slučaj pobačaja ili urođene mane koja je rezultat aromaterapijske masaže korištenjem terapijskih aplikacija bilo kojeg eteričnog ulja.”
Zbog nejasnih, a ponekad i kontradiktornih informacija, kod samostalne izrade pripravaka za njegu kože potrebno je koristiti samo odabrana (dozvoljena) eterična ulja, u određenoj koncentraciji i terapeutske kvalitete. U prvom tromjesečju bolje je staviti fokus na bazna ulja, maslace i hidrolate koji imaju njegujuću funkciju. Eterična ulja, ako se već žele koristiti, poželjno je koristiti u manjoj koncentraciji u pripravcima za masažu i njegu kože ili u difuzoru.
Preporučene doze eteričnih ulja za njegu lica kreću se od 0,3 do 0,5% (ili u kapima 5-10 kapi na 100 g/ml pripravka), odnosno tijela: od 0,5 do 1% (10 – 20 kapi na 100 g/ml pripravka). 1 postotno razrjeđenje dobije se miješanjem 1 kapi eteričnog ulja na 5 ml baznog.
Prije upotrebe eteričnih ulja uvijek najprije treba provjeriti njihove karakteristike te moguće kontraindikacije i nuspojave i koristiti samo 100% prirodna, čista, nepatvorena, kemotipizirana eterična ulja terapeutske kvalitete, od provjerenih dobavljača.
Koriste li se gotovi, registrirani kozmetički proizvodi oni već sadrže dozvoljene koncentracije eteričnih ulja, a ukoliko se ne smiju koristiti u trudnoći na pakiranju to mora biti i navedeno.

Eterična ulja koja u trudnoći treba izbjegavati
Samo je za dva eterična ulja dokazano da imaju abortivno djelovanje (ako se uzimaju na usta) i toksično djelovanje na pluća, bubrege i jetru, no sva sreća nisu dostupna u maloprodaji – eterično ulje sjemenki peršina i mirisne metvice (Mentha pulegium). Ron Guba ističe da se u slučaju oralne primjene keton, pulegon, kojeg sadrži mirisna metvica u tijelu metabolizira u iznimno toksičan furan epoksid – mentofuron, dok sjemenke peršina sadrže toksični dimetil eter, apiol.
Za vrijeme trudnoće nikako se ne preporučuje koristiti eterična ulja koja potiču menstruaciju (poput anisa, komorača, muškatne kadulje, ljekovite kadulje) posebno u prvom tromjesečju kada je i opasnost od pobačaja veća nego u ostalim mjesecima. Također, obavezno treba izbjegavati ona koja bi mogla izazvati promjene na DNA molekuli – tu spadaju recimo nama dostupna eterična ulja bosiljka i estragona kemotip metil kavikol. Treba izbjegavati i eterična ulja koja se ni inače ne preporučuju za svakodnevnu upotrebu, a kad ih se već koristi to mora biti uz oprez i kraći vremenski period, poput origana, tuje, breze slatke, kamforovca, izopa, vratića, pravog pelina, divljeg pelina, timijana (osobito timijana kemotip timol i tujanol), cimetovca, kumina, klinčićevca, zimzelena i drugih.

Sigurna eterična ulja
Primjenom na kožu, propisno razrijeđena, u trudnoći se mogu koristiti eterična ulja citrusa (limun, naranča, mandarina, grejp, bergamot, limeta, neroli, petitgrain), lavanda prava, kamilica njemačka i rimska, geranij, ylang ylang, đumbir, crni papar, slatki mažuran, sandal i tamjanovac, benzoin i druga (ovo nije konačan popis).
Također, kad je potrebno (npr. u slučaju prehlade) može se koristiti balzam ili ulje za prsa koji sadrži eterična ulja čajevca, ravensare, ho drveta, saro, eukaliptus radiata. Navedena ulja mogu se koristiti i u difuzoru.

Alergija je skupni pojam kojim označavamo preosjetljivost na pojedine tvari (alergene) koje su kod zdravih ljudi potpuno bezopasne. U dodiru s alergenima dolazi do upale sluznice uzrokovane IgE-posredovanom imunosnom reakcijom te pojave simptoma poput kihanja, svrbeža nosa i očiju, suzenja očiju, kao i curenja ili začepljenosti nosa. Najčešći alergijski poremećaji su alergijski rinitis-rinosinuitis, rinokonjunktivitis i alergija na pelud. Osim toga, alergijski rinitis predstavlja i najčešći neinfekcijski rinitis.

Sezonske alergije nastaju periodički, sezonskim otpuštanjem peludi s raznih biljaka. Ukoliko se smetnje pojavljuju samo u određeno godišnje doba, vjerojatno je u pitanju alergija na pelud trava, drveća ili korova čiju pelud po okolini raznosi vjetar. Moguće je istovremeno biti alergičan na više biljaka, pa shodno tome imati smetnje tijekom proljeća zbog peludi stabala, a tijekom jeseni zbog peludi korova (ambrozija).

Ukoliko smetnje traju tijekom čitave godine ili se razbuktavaju nekoliko puta godišnje (godišnje alergije), moguće je da alergiju izazivaju tvari koje nisu vezane za godišnje doba, kao što su, primjerice, kućna prašina (nalazi se u kućnom namještaju, posteljini, tepisima, madracima i zastorima), dlaka kućnih ljubimaca i njihova slina, izlučevine kukaca, spore gljivičnih uzročnika, i slično.Kod nekih ljudi mogu se javiti još teže smetnje, kao što su teško disanje, gušenje i tzv. "sviranje" u prsima. Ovakvo stanje naziva se alergijskom astmom (asthma bronchiale). U podlozi astme nalazi se kronična upalna reakcija sluznice koja uzrokuje poremećaj u funkcioniranju mišića dišnih puteva na način da oni postaju hiperreaktivni. Hiperreaktivnost zapravo znači da će ti mišići, kao odgovor već na malu količinu alergijske tvari, burno reagirati stiskanjem (spazmom) i tako uzrokovati suženje dišnih puteva.

Osim hiperreaktivnosti, upala uzrokuje i pojačano stvaranje sluzi koja se nakuplja u dišnim putevima te tako dodatno onemogućava protok zraka. Svi ovi poremećaji kod bolesnika izazivaju već navedene simptome nedostatka zraka, gušenja, piskanja ili sipnje pri disanju. Pri protoku zraka kroz tako sužene dišne puteve prilikom izdisaja nastaju zvučni fenomeni "sviranja" ili "fućkanja" koji su specifični za napad astme.

Povezanost alergije i astme vrlo je česta pojava. Smatra se da oko 40 posto bolesnika s alergijskim rinitisom ima astmu, a da čak 90 posto bolesnika s astmom ima i alergijski rinitis. Alergijski rinitis često prethodi astmi, pa se smatra izravnim rizikom razvoja astme. Shodno svemu navedenom, za učinkovito liječenje astme neophodno je i istovremeno liječenje alergijskoga rinitsa.Alergija se potvrđuje (ili isključuje) testiranjem. Brz i jednostavan test jest uzimanje citološkog obriska nosne sluznice koji bi kod alergijskog rinitisa u sluznici trebao pokazati eozinofilne granulocite, tj. eozinofile. Drugi način testiranja su krvne pretrage u kojima se traži povišen sadržaj IgE protutijela u krvi. Najčešći način su kožni testovi (testiranje neposredne preosjetljivosti) kojim se uvodi suspektni alergen u kožu različitim tehnikama (scratch, prick, puncture, patch testiranje ) i zatim očitava reakcija koja se ogleda u veličini kožnih promjena.

U liječenju alergije prvenstveno se koriste opće mjere koje uključuju izbjegavanje alergena, prestanak pušenja, prozračivanje boravišnog prostora, stambenu higijenu, kontrolu vlage, planiranje aktivnosti na otvorenome rano ujutro ili uvečer kada su koncentracije alergena najniže, kao i tuširanje nakon aktivnost na otvorenome.

Farmakoterapija predstavlja temelj liječenja alergijskog rinitisa i astme, a ogleda se u kontroliranju upalnog procesa. Najbolji rezultati se postižu primjenom intranazalnih ili inhalacijskih kortikosteroida, antagonista leukotrijenskih receptora ili peroralnih antihistaminika.

Što je prehlada i kako se razlikuje od alergije?
Prehlada je akutna virusna kataralna upala sluznice nosa i prednjeg dijela ždrijela, u tijeku koje se javljaju hunjavica, kihavica, osjećaj začepljenosti nosa i ušiju, suhoća, stezanje i lagana bol u ždrijelu, vrućica, kao i lagana bolnost mišića. Bolest u prosjeku traje 6 do 7 dana, nakon čega dolazi do potpunog ozdravljenja. Liječenje prehlade je simptomatsko, što uključuje mirovanje, tople napitke, antipiretike, a po potrebi i analgetike.

Iako su simptomi sezonske alergije i prehlade slični, postoje pokazatelji koji mogu uputiti na jednu od dijagnoza:

Uz kihanje, začepljenost nosa i bolnost grla, na prehladu upućuju simptomi poput povišene temperature i kašlja.
Smetnje prehlade nestaju spontano nakon kraćeg vremena, za razliku od simptoma alergije koji traju znatno dulje i najčešće se smiruju tek uz primjenu odgovarajućih lijekova.
Ako simptomi traju dulje od dva tjedna, postoji mogućnost da se radi o alergiji.
Ukoliko postoji dijagnoza alergije unutar uže obitelji, veća je mogućnost razvoja alergije.
Ukoliko se simptomi javljaju učestalo svake godine u istom vremenskom periodu (proljeće, ljeto, jesen), gotovo sigurno se radi se o alergiji.
Kod alergije se javlja iritantan svrbež očiju i nosa, dok kod prehlade takav svrbež nije prisutan.
Kod alergija je sluz koja se nalazi u nosu i grlu vodenasta i prozirna, dok je kod prehlada sluz obično gusta i žuto-zelene boje.
Kod alergijskog rinitisa nakon kihanja ne postoji olakšanje, a kod infektivnog rinitisa kihanje obično dovodi do olakšanja.
Pozitivni nalazi alergološkog testiranja ukazuju na alergiju.
Testovi plućne funkcije (spirometrija) kod astme pokazuju opstruktivne smetnje ventilacije, dok je kod prehlade nalaz uredan.
Nestanak tegoba na uvođenje ciljane terapije (kortikosteroidi, antihistaminici, antagonisti leukotrijenskih receptora) ukazuje na alergiju.

Eterično ulje naranče, poznato je pod nazivom eterično ulje naranče, slatke. Dobiva se tiještenjem kore ploda naranče te posjeduje veliki broj dobrobiti kao što su protuupalno i antioksidativno djelovanje, stoga se često koristi u kozmetičkim proizvodima. Isto tako, njegov nježni i topli miris djeluje smirujuće te smanjuje stres i anksioznost.

Dobrobiti i način korištenja:
Njeguje i štiti kožu zahvaljujući sadržaju limonena, za kojeg se smatra da ima antioksidativna svojstva. Potiče obnavljanje kože smanjujući bore, hiperpigmentaciju i ožiljke na koži. Isto tako, pomaže kod upalnih procesa na koži izazvanih pojavom akni. Eterično ulje naranče potiče stvaranje kolagena i podržava prirodnu obnovu kože.

Potiče rast kose – Eterično ulje naranče pomaže kod uklanjanja bakterija i na taj način smanjuje perut i svrbež, smanjuje infekciju vlasišta i potiče rast kose.

Kontrolira pojavu akni na koži – Umiruje upalu, smanjuje bol i oticanje povezano s pojavom akni i sprječava osip na koži.

Primjena u difuzoru – Poznato je da eterično ulje naranče ima vedar i ugodan miris. Njegov opuštajući i uzdižući učinak pomaže smanjiti stres, anksioznost i negativna raspoloženja.

Za bolji san – Eterično ulje naranče potiče san. To olakšava detoksikaciju i ravnotežu hormona tijela i poboljšava kvalitetu spavanja.

Opuštajuća masaža tijela – Eterično ulje naranče koristi se u mješavinama za masaže. Primjenom ovog ulja ublažuju se bolni mišići i poboljšava cirkulacija. Narančino eterično ulje ima detoksikacijski i pročišćavajući učinak u cijelom tijelu. Osim poboljšanja cirkulacije, ono također stimulira limfni sustav i podržava djelovanje mjehura i bubrega, olakšavajući uklanjanje toksina i otpada iz tijela.

Način primjene:
Kao ulje za kupanje

Uživajte u opuštajućoj kupki koja zaglađuje i tonira. Umiješajte nekoliko kapi narančinog ulja u bazno ulje ili 1 žlicu mlijeka i dodajte u toplu kupku.

U difuzoru

Njegovo dezinfekcijsko djelovanje korisno je za osvježenje zraka u prostorima u kojima boravimo, dok njegova smirujuća aroma može pomoći miran san i odraslima i djeci.

Hipertenzija (HTN), povišeni krvni tlak, ili arterijska hipertenzija (ponegdje se naziva i hipertonija), jest kronična bolest pri kojoj je krvni tlak u arterijama povišen. Uslijed ovog povišenja, a kako bi se održao normalni protok krvi kroz krvne žile, potreban je snažniji rad srca. Prilikom mjerenja vrijednosti krvnog tlaka, mjeri se sistolički i dijastolički tlak, a koji se razlikuju po tome da li se srčani mišić stišće (kontrahira), što se naziva sistola, ili opušta između dvije kontrakcije, što se naziva dijastola. Normalne vrijednosti sistoličkog (gornjeg, tzv. srčanog) krvnog tlaka u mirovanju nalaze se u rasponu od 100–140 mmHg dok se vrijednosti dijastoličkog (donjeg) krvnog tlaka kreću u rasponu od 60–90 mmHg. Hipertenzijom se smatra stanje kod kojega su vrijednosti krvnog tlaka trajno na razini od/iznad 140/90 mmHg.

KAKO SE LIJEČI HIPERTENZIJA?

Prva mjera u liječenju povišenoga krvnog tlaka su higijensko-dijetalne mjere i promjena načina života uopće.

1. Smanjenje soli u hrani(i nevidljivo soljenje kao na primjer u kruhu, mesu i juhama, donosi mnogo soli u tijelo). Smanjen unos soli smanjuje i količinu tekućine koju tijelo zadržava i tako smanjuje krvni tlak.
2. Smanjenje tjelesne težine- Smanjenjem tjelesne težine smanjuje se opterećenje srca i krvnih žila. Normalna tjelesna težina je i udobnija za svakodnevne aktivnosti. Redovito kontrolirajte tjelesnu težinu.
3. Kretanjesmanjuje opterećenje srca i krvnih žila. Na taj način pada tlak, a kretanje otvara stisnute krvne žile i omogućuje lakše kretanje krvi. Tjelesna aktivnost najbolji je prirodni podražaj za rad srca i širenje krvnih žila. No, kretanje mora biti dozirano, po savjetu i uz kontrolu stručnjaka, kako se ne bi polučio suprotan, nepovoljni učinak na krvni tlak. Svakodnevno vježbanje i kretanje prihvatite kao doprinos Vašem zdravlju.
4. Promjena načina životasmanjenjem stresa (stalne jurnjave na poslu, u automobilu pa i u slobodnom vremenu) smanjuje se uzrujavanje, time se luči manje hormona koji ubrzava rad srca i povisuje tlak (adrenalin). Tako se štede srce i krvne žile za dulji kvalitetan život.

PUŠENJE dodatno uništava krvne žile pa one uz povišeni tlak tako ubrzano stradavaju. Vježbajte redovito, hranite se pravilno, održavajte normalnu tjelesnu težinu, prestanite pušiti, opustite se, izbjegavajte stres, kontrolirajte i liječite krvni tlak, liječite šećernu bolest, kontrolirajte i liječite povišeni kolesterol.

Lijekovi

Povišeni tlak danas se liječi uspješno budući da postoje deseci dobrih i provjerenih lijekova. Oni djeluju na razne načine, tako da se skoro uvijek može pronaći pravi lijek i doza ili kombinacija lijekova za svakog bolesnika. Pri tome se u početku postupno uvodi lijek i regulira doza dok se ne postigne dobra regulacija krvnoga tlaka tijekom cijelog dana i noći. Zbog toga je važno nekoliko mjerenja tlaka na dan (u početku), a neobično su važna i samomjerenja (samokontrole) tlaka koje provodi sam bolesnik.

Poželjno je i zapisivanje vremena i vrijednosti tlaka kako bi liječnik dobio bolji uvid kretanja tlaka tijekom dana (ali i radnog tjedna). Važno je znati da većina bolesnika koji dobro kontroliraju tlak često uzimaju kombinaciju dvaju ili više lijekova. NIJE DOVOLJNO PITI LIJEK, VEĆ ON MORA I DJELOVATI.

U liječenju povišenoga krvnog tlaka primjenom lijekova važno je pridržavanje nekih dokazanih principa. Najvažnije je u početku liječenja biti strpljiv i uporan u pronalaženju pravog lijeka (ili kombinacije) kao i prave doze. Nije uvijek lako iz prvog pokušaja ustanoviti koji lijek kojem pacijentu najbolje odgovara i djeluje. Mora se svakako znati da je liječenje tlaka u načelu doživotno i da samo učinkovita terapija ima smisla. Niti jedna komplikacija povišenoga krvnog tlaka neće biti spriječena niti će doći do oporavka kardiovaskularnog sustava ako se ne postigne zadovoljavajuća razina tlaka.