Starenje organizma pokreće proces oksidacije kojim upravljaju slobodni radikali, visoko reaktivni kisikovi spojevi (ROS). Oksidacijski procesi dio su ljudskog metabilizma i osnova pretvorbe energije (glikoliza).

Međutim, pod utjecajem brojnih vanjski čimbenika kao što su: pušenje, izloženost UV zrakama te zagađenom zraku dolazi do značajnog porasta slobodnih radikala u ljudskom tijelu. Reaktivne molekule napadaju najbližu stabilnu molekulu, kradu joj elektrone i time uzrokuju oštećenja.

Navedene reakcije osobito su izražene u koži tijekom ljetnih mjeseci. Uz njih je vezan pojam fotostarenje, a odnosi se na ubrzano starenje kože. Za razliku od kronološkog starenja koje je predodređeno fiziološkom predispozicijom pojedinca, fotostarenje prvenstveno ovisi o djelovanja vanjskih čimbenika [1].

Istraženi su različiti modeli za objašnjenje molekularne osnove starenja kože, uključujući teoriju starenja stanica, sposobnosti popravljanja stanične DNK, točkaste mutacije, oksidativni stres, kromosomske abnormalnosti, jednogene mutacije, kronične upale i tako dalje. Dio znanstvenika zagovara tvrdnju da većinu vidljivih znakova starenja uzrokuju upravo vanjski faktori, a samo 3% čimbenika starenja ima unutrašnju pozadinu [2].
Fotostarenje prvenstveno ovisi o stupnju ultraljubičastog zračenja (UVR) i količini melanina u koži (fototip kože). UVR dovodi do raspada kolagena i obustave njegove sinteze. Drugim riječima, kolagen se usporeno stvara i ubrzano razgrađuje. Istraživanja navode da dermalni raspad kolagena prati nesavršen popravak. Time dolazi do nepravilnosti u strukturnoj cjelovitosti kože, stvaranja solarnog ožiljaka, te u konačnici klinički vidljive atrofije kože i bora. Ostali vidljivi znakovi fotostarenja su: smanjenje elastičnosti kože, pojava dubokih bora, hiperpigmentacija, rak kože i staračke pjege [1].
Antioksidansi svojim djelovanjem mogu značajno umanjiti štetno djelovanje slobodnih radikala nastalih pod utjecajem UV zračenja i time reducirati pojavu znakova fotostarenja kože. Beta-karoten snažan je antioksidans koji može predati elektrone iz vanjske ljuske pri čemu i dalje ostaje stabilan. Time neutralizira djelovanje štetnih slobodnih radikala i prekida lančanu reakciju krađe elektrona.

Preventivna zaštita kože
Ovisi i o količini melanina u koži. Što je više melanina, to je dublja preplanulost. Proizvodnju melanina (melanogenezu) pokreće izlaganje UV zračenju koje uzrokuje da koža vidno potamni. Melanin se nakuplja u gornjem sloju kože, prekriva stanice epidermisa i tako štiti kožu od zračenja. Beta-karoten potiče razvoj prijeko potrebnog pigmenta melanin čak i prije izlaganja UV zračenju. Karoteni ujedno apsorbiraju svjetlosno zračenje u vidljivom i ultraljubičastom dijelu spektra i time dodatno doprinose prirodnoj zaštiti kože od sunčeva zračenja.
Za održavanje zdrave kože često se ističe i antioksidans vitamin A. Koristi se u tretmanima akni i psorijaze, međutim kod nekih osoba može uzrokovati iritacije, crvenilo i perutanje kože. Konzumacijom u prehrani, potencijalnu opasnost predstavlja i predoziranje (vitaminoza). Vitamin A nalazi se u dva primarna oblika: aktivan vitamin A i provitamin A. Aktivan vitamin A zove se retinol i životinjskog je podrijetla. Provitamin A je biljni pigment beta karoten koji tijelo može pretvoriti u aktivan oblik retinol. Beta-karoten, kao izvor vitamina A ne predstavlja opasnost od iritacija i vitaminoze budući da se ova supstanca u tijelu pretvara u vitamin A kada i koliko je potreban organizmu. Višak beta karotena skladišti se upravo u koži formirajući zaštitni sloj epiderme i prvu liniju obrane od sunčeva zračenja [5].
Konverzija beta karotena u vitamin A događa se najvećim dijelom u jetri. Kako bi se povećala apsorpcija u organizam, beta-karoten se često uzima kao dodatak prehrani. Međutim, provedena istraživanja potvrdila su postojanje konverzije beta-karotena u koži [5]. Koža kao najveći organ ljudskog tijela, površine 1.5-2 m², te oko 15% ukupne tjelesne težine odrasle osobe predstavlja značajnu površinu apsorpcije i konverzije.
Lipofilnost je svojstvo nekih molekula da se lako otapaju u ulju ili masti. Za lipofilne molekule je najvažniji prodor kroz vanjski rožnati sloj (dio epidermisa); što je tvar lipofilnija to će se brže i u većem omjeru upiti kroz kožu. Ulje bogato masnoćama odličan je nosioc lipofilnog beta-karotena [6]. Važno je napomenuti da su vitamini esencijalni nutrijenti koje čovjek ne može samostalno proizvesti već se u organizam moraju unositi iz okoline.

Tablete kalijevog jodida izdaju se samo na recept, a neki drugi proizvod koji sadrži jod u nekom drugom obliku nema nikakvog učinka na zaštitu od radioaktivnog joda, već može štetno djelovati na organizam.

Jod je kemijski element kojeg u prirodi uglavnom nalazimo u obliku soli, jodida i jodata i najviše ih je otopljeno u morskoj vodi. U ljudskom organizmu jod je mikroelement, potreban za normalan rad štitnjače i sudjeluje u metabolizmu hormona štitnjače: tiroksina (T4 ili tetrajodtironina) i trijodtironina (T3).
Hipotireoza je bolest u kojoj je smanjena proizvodnja i izlučivanje hormona štitnjače i zbog njihova nedostatka nema ni dostatnog učinka, a hipertireoza je bolest koju obilježava prekomjerna proizvodnja hormona štitnjače koji pak prekomjerno utječu na naš organizam. U osnovi, hipotireoza se liječi unošenjem sintetskog levotiroksina, a doza se prilagođava za svakog bolesnika ponaosob. Hipertireoza se liječi lijekovima koji blokiraju hormone štitnjače, a zovu se tireostatici ili beta blokatori, a u težim oblicima kirurškim zahvatom i radioaktivnim jodom. Postoji još cijeli niz bolesti povezanih sa štitnjačom, uključujući i razne tumore.
Zašto su važne dovoljne količine joda
Kako hormoni štitnjače utječu na sve organske sustave i neophodni su za normalan rast, razvoj i funkciju ljudskog tijela, važno je da ljudski organizam dobiva dostatne količine joda. Namirnice koje su dobar izvor joda su morska riba, alge, školjke, jaja, soja, češnjak, blitva, tikvica i špinat. Namirnice koje ometaju unos i funkciju joda su kelj, brokula i cvjetača.

Nedostatan unos joda hranom prisutan je u cijelom svijetu te se prema preporuci Svjetske zdravstvene organizacije jodira kuhinjska sol. U Hrvatskoj se jodiranje soli provodi još od 1953. godine dodatkom kalijevog jodida i kalijevog jodata te jedan kilogram soli treba sadržavati od 15 – 23 mg joda.
Oprezno s uzimanjem suplemenata
Zbog važne metaboličke funkcije, jod je neopravdano vrlo popularan u alternativnim metodama liječenja. Preporučuje se za poboljšavanje funkcije mozga, prevenciju nastanka ateroskleroze, srčanog i moždanog udara, nastanka dijabetesa, čak i Parkinsonove i Alzheimerove bolesti, za uklanjanje teških metala iz organizma i time zaštite od nastanka autoimunih bolesti. No, ne postoje znanstveni dokazi o povoljnom učinku uzimanja suplemenata joda.

Do nedostatka joda u organizmu dolazi ako je unos manji od 20 µg/dan, a doze veće od 1,1 mg/dan su otrovne. Ujedno, bolesti štitnjače su vrlo česte i prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije od njih boluje preko 250 milijuna ljudi u svijetu te je stoga potreban veliki oprez pri unosu različitih suplemenata joda.
Nuklearne havarije i primjena joda
Pri nekontroliranoj nuklearnoj reakciji, kakva se događa nakon nuklearne nesreće ili aktivacije oružja, oslobađaju se velike količine radioaktivnih čestica, između ostalog i radioaktivnog joda (131I). Posljedice izlaganja ljudi ovom radioaktivnom izotopu primijećene su nakon Černobilske katastrofe, jer je dijagnosticiran znatan broj slučajeva raka štitnjače kod djece do 15. godine života. Kako bi se u budućnosti spriječili takvi ishodi, Svjetska zdravstvena organizacija je izdala preporuke o primjeni stabilne molekule joda, kakav je kalijev jodid, kao moguće zaštite od radioaktivnog izotopa joda. Stabilna molekula joda „zasiti“ štitnjaču te se ne može vezati radioaktivni jod. No, da bi ovakva profilaksa imala smisla te da unos joda ne izazove štetne učinke, odnosno da su njihovi rizici manji od rizika nastanka karcinoma štitnjače, treba slijediti pravila.
Kako se provodi profilaksa jodom
Profilaksa jodom provodi se s tabletama kalijeva jodida u dozi ovisnoj o dobi osobe, a tablete treba uzeti neposredno prije izlaganja ili sat do dva po izlaganju radioaktivnom jodu. Uzimanje tableta joda znatno prije izlaganja, kao i nekoliko sati po izlaganju nema učinka. Uzima se u pravilu samo jedna doza, jer zaštitni učinak traje 24 sata, a u tom vremenu radioaktivni oblak prođe. No, kada treba uzeti tablete joda, odredit će stručnjaci mjereći vrijeme prolaska radioaktivnog oblaka. Za starije od 40 godina profilaksa se ne provodi, jer je za njih rizik nastanka karcinoma štitnjače zbog izloženosti radijaciji minimalan.
Dakle, bude li potrebno, nadležne službe u državi obavijestit će o potrebi uzimanja tableta, odredit će tko treba uzeti i koju dozu te, što je najvažnije, kada je treba uzeti. Tablete kalijevog jodida izdaju se na recept, pa se ni ne mogu kupiti u slobodnoj prodaji, a neki drugi proizvod koji sadrži jod u nekom drugom obliku nema nikakvog učinka na zaštitu od radioaktivnog joda, već može naštetiti organizmu. Najzad, profilaksa kalijevim jodidom štiti samo od radioaktivnog joda, a ne štiti od drugih radioaktivnih čestica, niti od drugih učinaka nuklearne reakcije.

Nedostatak vitamina C + može uzrokovati simptome kao što su otekline i krvarenja zubnog mesa , oteklina ili bol u zglobovima , sporo zacijeljivanje rana i lomova , modrica, krvarenja , krhkost kožnih kapilara, anemije i loše probave .

CELLFOOD Vitamin C + sadrži prirodne sastojke.

Vitamin C CELLFOOD pruža visoku koncentraciju vitamina C kroz najnapredniji distribucijski sustav dostupan danas.

Pomaže u sljedećim slučajevima :

-U svim slučajevima nedostatka vitamina C.
-Ako je veća količina vitamina C potrebna , kao u sportu ili kod oporavka.
-Ako je osoba pod fizičkim ili psihičkim stresom.
-U slučaju akutnog trovanja.

Tko god je bio tinejdžer vjerojatno je u određenom trenutku imao akne. No kod nekih ljudi one se zadrže i dulje razdoblje života. Na akne, dakako, nisu imuni ni muškarci, a što jači spol o njima treba znati donose provjereni savjeti dermatologa.

Stručnjaci poznatog zdravstvenog web portala WebMD.com donijeli su niz savjeta kako se nositi s aknama ako ste muškarac i ako vas one muče kroz dulji period.

Koji su uzroci nastanka akni?
Kod većine ljudi promjene u hormonskom sustavu snažan su okidač za nastanak akni. Naši hormoni, naime, proizvode masnoće koje mogu začepiti pore kože te time omogućiti bakterijama da se ondje razmnožavaju. Upravo zbog toga dolazi do izbijanja akni.

Muškarci čiji su očevi imali problema s aknama najvjerojatnije će ih imati i sami. A neki medikamenti kao što su litij (koristi se kod tretmana bipolarnog poremećaja) te kortikosteroidi kao prednizon mogu također uzrokovati nastanak akni.
Na kojim mjestima najčešće izbijaju akne kod muškaraca?
Muškarci često dobivaju akne po licu te na leđima. A znojenje može znatno pogoršati stvar.

Akne na leđima obično izbijaju u toplijim ljetnim mjesecima ili nakon tjelovježbe. Njih je teže staviti pod kontrolu od akni koje izbijaju na licu. No dobro je to što su manje vidljive drugim ljudima od onih na licu.

Nekim muškarcima redovito izbijaju prištići nakon brijanja (podsjećaju na akne), no od njih su veći problem urasle dlačice ili posjekotine od nepažljivog brijanja.

Što možete učiniti?
Brinite o vlastitoj higijeni, održavajte kožu čistom. Na tržištu je danas dostupan velik broj sredstava za čišćenje. U načelu izbjegavajte sredstva s abrazivnim zrncima jer bi ona mogla iziritirati vašu kožu. Umivajte lice ili se perite dvaput dnevno.

Vaše lice
Koristite čist ručnik koji nježno posušuje kožu nakon svakog umivanja ili brijanja.

Kada se brijete upotrebljavajte samo čistu britvicu. Od krema za suzbijanje akni potražite one koje sadrže benzoil peroksid, retinol ili salicilnu kiselinu. Vaš vam liječnik može prepisati antibiotičku kremu koju možete umiješati u vašu kremu za brijanje te time spriječiti dodatno izbijanje akni.

Ako primijetite da vam britvice gotovo po pravilu uzrokuju prištiće, probajte sreću s električnim brijačem, ali pazite da se ne brijete preblizu koži.
Vaša leđa
Kada se tuširate upotrebljavajte četku za pranje s drškom s kojom ćete lakše dosegnuti teže dostupna područja na vašim leđima. A za tretman akni na njima također je dobro koristiti neko dermatološko sredstvo s benzoil peroksidom ili salicilnom kiselinom. Za njih vam neće trebati liječnički recept, no pažljivo ih primjenjujte jer imaju tendenciju isušivanja kože.

A kada je u pitanju odjeća, bijela pamučna majica osigurat će vam najnježniji dodir za vašu problematičnu kožu na leđima.

Što učiniti kada vas muče uporne akne?
Ako ste se podvrgnuli kućnom tretmanu akni u razdoblju od 4 do 8 tjedana i nikako ih ne uspijevate ukloniti, vrijeme je da posjetite dermatologa.

Kod dermatološkog pregleda, liječnik će vam pregledati kožu i preporučiti vam plan tretmana akni. Možda će vam prepisati antibiotike, preparate s povećanom dozom benzoil peroksida ili salicilne kiseline, a možda ćete dobiti i preporuku za korištenje retinoida.
Ako su vam se akne baš jako raširile i vrlo su upaljene, dermatolog će vam možda prepisati isotretinoin, tj. 13-cis retinoičnu kiselinu. Žene koje planiraju trudnoću trebaju izbjegavati ovaj lijek jer može dovesti do defekta pri porođaju. No muškarci ga mogu slobodno koristiti bez bojazni da će utjecati na trudnoću njihovih partnerica.

Uz sve nabrojano, postoje i high tech rješenja. Jedno od njih je tretman laserom. A uz laser možete koristiti i izlaganje kože plavom i crvenom svjetlu koje se može kombinirati s vakuumskom terapijom. Ovi tretmani su nešto skuplji pa dobro razmislite prije donošenja odluke.

Osteoporoza je bolest kod koje se mijenja sastav i građa kostiju. Kosti postaju krhkije i sklonije prijelomima. Češća je kod žene i to nakon ulaska u menopauzu (najčešće nakon 50-te godine života).

Ova bolest se ispoljava kada je već uzeta maha. Širom svijeta jedna od tri žene i jedan od pet muškaraca starijih od 50 godina doživjela će pad zbog prijeloma kosti izazvanog osteoporozom.
Kost izgrađuje koštano tkivo koje se sastoji od koštanih stanica (osteociti), osnovne tvari i koleganih vlakana (koji zajedno čine osteoid), vezivne tvari i različite soli (najvažnije soli su kalcijev fosfat, kalcijev karbonat i magnezijev fosfat). Prema izgledu dijeli se na spužvastii (spongiozni) i čvrsti (kortikalni) dio. Spužvasti dio sastoji se od mreže koštanih gredica (tzv. Trabekula), gradi oko 20% kostura i veće dio strukture kralješaka. Kortikalni dio je vanjski omotač kostiju, daje joj čvrstoću i čini 80% koštane mase.
Kost je živ sustav koji se tijekom cijelog života trajno izgrađuje (djelovanjem koštanih stanica osteoblasta iz kojih se razvija osteociti stanice koje ocjene kost) i razgrađuje (djelovanjem koštanih stanica osteoklasta). Ovaj proces je pod utjecajem parathormona - PTH (hormona paratireoidne žlijezde), kalcitonina (hormona koji proizvodi žlijezda štitnjača), estrogena, vitamina D (neophodnog za poticanje mineralizacije kostiju ugradnjom kalcija i fosfata u kost) citokina i drugih lokalnih čimbenika kao što su prostaglandini.
Glavna koštana masa u tijelu stvara se do 20-te godine života, zbog čega je iznimno važno unositi odgovarajuće količine kalcija i ostalih minerala u organizaciju, ali i izlagati kost naprezanju (npr. Nošenje tereta) što je potrebno za njezin rast. U mladosti postupci izgradnje prevladavaju nad procesima razgradnje kostiju, dok u starijoj dobi, proces osteogeneze ide prema gubitku koštane mase.
Osteoporoza se razvija kao primarna u 95% slučajeva i dijeli se na:
idiopatsku (nepoznatog uzroka) - rijetka je i javlja se kod djece i mladih osoba s urednim funkcijama spolnih žlijezda,
postmenopauzalnu (osteoporoza tip I) - javlja se između 51. i 75. godine života. Uslijed pada razine estrogena kod žena (i testosterona kod muškaraca) podiže se razina citokina koji potiču aktivnost osteoklasta i resorpciju kostiju.
involucijsku ili senilnu (osteoporoza tipa II) - posljedica normalnog procesa starenja i smanjenja broja i aktivnosti osteoblasta. Javlja se iznad 60-te godine života i dva puta je učestalija u ženi.
Sekundarna osteoporoza javlja se u 5% slučajeva i uzrokovana je raznim stanjima i bolestima: endokrinopatija (npr. Suvišak glukokortikoida, PTH, hormoni štitnjače, manjak testosterona, pojačano lučenje prolaktine, dijabetes), poremećaji jetre, povećana količina A vitamina, dugotrajno nekretanje (imobilizacija ), kronična opstruktivna plućna bolest (KOPB), kronično zatajenje bubrega, lijekovi (npr. barbiturati, fenitoin, heparin, kortikosteroidi), nedovoljan unos hranjivih tvari u krvotok uslijed poremećaja probave, apsorpcije ili transport, zloćudne bolesti, produženo bestežinsko stanje (bolest) ronioci koji rade na dubinama, astronauti).
Rizični čimbenici vezani za razvoj osteoporoze su:
dugotrajana tjelesna neaktivnost (sjedalački način života, dugotrajna imobilizacija uslijed prijeloma kosti)
mršavljenje
nedovoljan unos kalcija, fosfora i vitamin D, visokoproteinsko dijete
pušenje i prekomjerna konzumacija kave ili alkohola
dugotrajno neizlaganje sunčevim zrakama potrebnim za sintezu D vitamina u koži.
Prvi znakovi bolesti su značajan gubitak u tjelesnoj visini i pogrbljeno držanje , bol u leđima , sklonost prijelomima (u području kuka, ručnog zgloba i kralješnice).
Najbolji način prevencije ove bolesti je bavljenje tjelesnom aktivnošću i odgovarajući unos kalcija kojima obiluju mliječni prehrambeni proizvodi, te druge prehrambene namirnice u čijem sastavu se nalaze tvari i elementi potrebni za normalnu izgradnju kostiju.
Kako u Hrvatskoj ne postoji registar koji bi pratio kretanje ovih bolesti, a podaci prikupljeni iz godišnjih izvješća primarne zdravstvene zaštite, osteoporoze i osteomalacije bilježe se kao zajedničke bolesti, ne može se sa sigurnošću utvrditi kakvo je pravo stanje.

Odgovor je ne. Kemijski naziv za vitamin C je askorbinska kiselina. Za djelovanje vitamina u tijelu sasvim je svejedno je li askorbinska kiselina proizvedena u laboratoriju ili je biljnoga podrijetla jer su prirodni i sintetički vitamini jednaki po kemijskoj strukturi i funkcijama.

Ako dobijemo i izoliramo vitamin C iz limuna, ne možemo ga razlikovati od umjetno proizvedenog vitamina. Uzmemo li u obzir djelovanje vitamina, sintetički su vitamini ponekad bolji od onih koje konzumiramo s hranom jer su u hrani često prisutni čimbenici koji sprječavaju njihovu učinkovitost.
Funkcije vitamina C:

Vitamin C poznat je kao L-askorbinska kiselina i askorbat. Naše tijelo ne može samo proizvoditi vitamin C, stoga njegov unos moramo stalno osiguravati pravilnim odabirom prehrane. Poboljšanje apsorpcije željeza u probavnom sustavu, zaštita od slobodnih radikala u organizmu, smanjenje oksidativnih oštećenja DNK i smanjenje oksidacije LDL-kolesterola samo su neke od mnogih funkcija vitamina C koje ukazuju na njegovu važnu ulogu u našem tijelu. Europska agencija za sigurnost hrane, EFSA, odobrila je sljedeće zdravstvene tvrdnje za upotrebu namirnica koje su izvor vitamina C:

Vitamin C doprinosi održavanju normalne funkcije imunološkog sustava za vrijeme i nakon intenzivne tjelesne aktivnosti.

Vitamin C doprinosi normalnom stvaranju kolagena za normalnu funkciju krvnih žila.

Vitamin C doprinosi normalnom stvaranju kolagena za normalnu funkciju kostiju.

Vitamin C doprinosi normalnom stvaranju kolagena za normalnu funkciju hrskavice.

Vitamin C doprinosi normalnom stvaranju kolagena za normalnu funkciju desni.

Vitamin C doprinosi normalnom stvaranju kolagena za normalnu funkciju kože.

Vitamin C doprinosi normalnom stvaranju kolagena za normalnu funkciju zubi.

Vitamin C doprinosi normalnom metabolizmu stvaranja energije.

Vitamin C doprinosi normalnom funkcioniranju živčanog sustava.

Vitamin C doprinosi normalnoj psihološkoj funkciji.

Vitamin C doprinosi normalnoj funkciji imunološkog sustava.

Vitamin C doprinosi zaštiti stanica od oksidativnog stresa.

Vitamin C doprinosi smanjenju umora i iscrpljenosti.

Vitamin C doprinosi regeneraciji reducirane forme vitamina E.

Vitamin C povećava apsorpciju željeza.

Apsorpcija vitamina C

Apsorpcija vitamina C odvija se u tankom crijevu.

Male doze vitamina C apsorbiraju se gotovo u cijelosti, a apsorpcija vitamina C u dozama većim od 200 mg može biti i manja od 20 %. Vitamin C apsorbira se u organizam u roku od tri sata nakon konzumacije. Gotovo sav vitamin C izlučuje se urinom, stoga je važna njegova redovita konzumacija.

PREHRANA I JAČANJE IMUNITETA
Stvaranje imuniteta je sposobnost organizma da se obrani od raznih bolesti, infekcija i zaraza. Iako svatko od nas ima određeni imunitet, netko jači, netko slabiji, važno ga je dodatno pojačati, odnosno povremeno aktivirati, pogotovo u određenom godišnjem dobu.

Jačanje imuniteta putem antioksidansa
Uz pomoć određenih zdravih namirnica u kojima se nalazi što više antioksidansa se može ojačati imunitet. Antioksidansi su tvari ili nutrijenti koji se nalaze u hrani, a koji mogu spriječiti ili usporiti oksidativnu štetu na tijelu. Antioksidansi su iznimno važni za naše tijelo jer jačanju naš imunološki sustav i u našem tijelu djeluju kao čistači slobodnih radikala čime sprječavaju ili popravljaju već nanesenu štetu tako što blokiraju put slobodnim radikalima. Oni su dio vitamina, minerala i drugih nutritivno hranjivih tvari, a nalazimo ih u raznim prehrambenim namirnicama.

Vitamine i minerale najbolje je uzimati u prirodnom obliku, konzumirajući što raznovrsniju prehranu, međutim zbog stila i tempa života ponekad to nije moguće pa stoga mnogi posežu za dodatnim suplementima.

U antioksidanse ubrajamo vitamine C i E, selen i cink, koenzim Q10, karotenoide (beta-karoten, likopen, lutein, astaksantin), polifenole…

Vitamin C jak je antioksidans koji sudjeluje u stvaranju kolagena, omogućava bolju apsorpciju željeza, a jako je važan za povećanje otpornosti organizma kod infekcija jer sudjeluje u imunološkoj aktivnosti leukocita. Vitamina C ima i u šipku, višnjama, kupinama, paprici, malinama, naranči i peršinu, a ima ga u ribljim uljima, jetricama, mrkvi i svim drugim narančastim namirnicama, tamnozelenom povrću i jajima.

Vitamin C nije jedini naš saveznik u borbi s infekcijama i u jačanju imuniteta, u sinergiji s vitaminom E djeluje izvrsno i pri smanjivanju umora koji se najčešće javlja na prijelazu godišnjih doba. Najviše vitamina E pronaći ćemo u namirnicama kao što su losos, sve vrste sjemenki, orašastim plodovima i biljnim uljima.

Selen je vrlo važan mineral za jačanje imuniteta . Ljudski organizam ne proizvodi selen pa ga je potrebno unijeti pravilnom prehranom . Do njega je najteže doći u prirodnom obliku. Ima ga u crvenom mesu, plodovima mora, ribi (tuna), jaja, nekim grahoricama i cjelovitim žitaricama. Najviše selena ima u brazilskim oraščićima .

Cink je sastavni dio mnogih enzima u našem tijelu te ih može aktivirati ili inhibirati i potreban je svakoj stanici našeg tijela. Prirodni su izvori govedina, rakovi, puretina, tuna, iznutrice, pivski kvasac, soja, sjemenke bundeve, sir, grašak.

Koenzim Q10 jak je antioksidant glavna uloga mu je proizvodnja energije u svakoj stanici našeg tijela. Ima mnoga ljekovita svojstva za tijelo, pomaže boljoj cirkulaciji, stimulira rad imunološkog sustava te ima velik utjecaj u borbi protiv starenja. Naš organizam sam sintetizira koenzim Q10, ali može ga se naći i u hrani, posebno životinjskog podrijetla. Bogati izvori koenzima Q10 su meso perad (srce, jetra i bubrezi), te riba (haringa, pastrva, skuša i sardine) , sojino i repičino ulje te orašasti plodovi. Od povrća najbogatiji izvori su peršin, brokula, kelj i špinat.

Beta glukan potpomaže djelovanje imunološkog sustava čime pridonosi bržem i učinkovitijem otklanjanju bakterijskih i virusnih infekcija, te bržem oporavku nakon teških i iscrpljujućih bolesti. Riječ je o polisaharidu dugog lanca, prirodnoj supstanci koja se dobiva izolacijom iz stijenke kvasca Saccharomyces cerevisiae. Izuzetan je upravo zbog toga jer na potpuno prirodan i siguran način aktivira pojedine komponente imunološkog sustava, čime uzrokuje niz kaskadnih reakcija u organizmu, a imunološkom sustavu daje dodatnu snagu aktivacijom makrofaga. Njihova je osnovna zadaća borba protiv stranih, nepoželjnih i otpadnih tvari u organizmu. Beta glukan u prirodi ćemo pronaći u žitaricama i gljivama, a najčešće se dobiva iz kvasca, slada, zobi i ječma. Svaka od navedenih namirnica- gljive ili žitarice, sadrže različitu količinu beta glukana , on je nepročišćen i nalazi se u namirnici uz mnogo drugih spojeva.

Naša crijeva nisu samo probavni organ, nego i najvažniji obrambeni organ koji jača naš imuniteta. Dobre bakterija ili probiotici u crijevima štite naš organizam od štetnih vrsta bakterija i virusa, te nam je upravo i zbog toga jako važna uravnotežena crijevna mikroflora za preventivno djelovanje na zdravlje našeg organizma. Najpoznatiji su izvori probiotičkih bakterija odnosno probiotika fermentirani mliječni proizvodi kao jogurt i kefir – probiotičke bakterije različite vrste roda Bifidobacterium (bifidobakterije) i Lactobacillus (laktobacili) , fermentirani proizvodi od soje i često zanemarivani kiseli kupus.

Zdrav imunološki sustav važan je za zaštitu organizma i prevenciju bolesti.

Pojam imunost označava sposobnost organizma da se obrani od zaraznih bolesti uzrokovanih mikrobima i njihovim toksinima. Osoba s dobrim imunitetom ima sposobnost uspješno se obraniti od određenih bolesti.

Ovom prilikom upoznat ćemo vas s „anatomijom“ imunosnog sustava te pojednostavljeno prikazati njegovo djelovanje.

Leukociti (bijele krvne stanice)
Glavne stanice imunosnog sustava su bijele krvne stanice (leukociti). Vrste bijelih krvnih stanica su makrofazi, neutrofili i limfociti.

Topljive tvari.
Topljive tvari su molekule koje se ne nalaze unutar stanica, već su otopljene u tekućini, kao što je plazma. Najvažnije topljive tvari su protutijela, bjelančevine komplementa i citokini. Neke topljive tvari služe kao glasnici, kako bi privukli i aktivirali ostale stanice.

Limfatički sustav.
Limfatički sustav je niz limfnih čvorova povezanih limfnim žilama. Limfni čvorovi sadrže mrežu tkiva unutar koje su gusto zbijeni limfociti. Ta mreža limfocita zadržava, napada i uništava štetne organizme koji uzrokuju infekcije. Limfni čvorovi su često nagomilani u područjima u kojima se limfne žile granaju, kao što je to na vratu, u pazušnim jamama ispod ruku i u preponama.

Limfa, tekućina bogata bijelim krvnim stanicama teče kroz limfne žile. Limfa pomaže pri vraćanju vode, bjelančevina i drugih tvari iz tjelesnih tekućina u krvotok. Sve tvari sakupljene limfom prolaze kroz barem jedan limfni čvor i njegovu propusnu mrežu limfocita.

Ostali tjelesni organi i tkiva timus, jetra, slezena, apendiks (crvuljak tj. slijepo crijevo), koštana srž (moždina) i sitne nakupine limfnog tkiva poput tonzila u grlu i Peyerovih ploča u stijenci tankog crijeva također su dio limfatičkog sustava. I oni pomažu tijelu u borbi protiv infekcije. U prvim se godinama života imunosni sustav tek razvija. Tada je aktivan timus. On proizvodi velike količine bijelih krvnih stanica. Tijekom puberteta, pod utjecajem spolnih hormona, funkcija timusa slabi te na kraju prestaje sa svojim djelovanjem.

Kako djeluje obrana?
Bijele krvne stanice predstavljaju obranu tijela od zaraznih organizama i stranih tvari. Da bi na zadovoljavajući način obranili tijelo, dovoljan broj bijelih krvnih stanica mora poticati (stimulirati) prave odgovore (reakcije), doći tamo gdje su potrebni i tada ubiti te probaviti štetne organizme i tvari.

Citokini djeluju kao glasnici imunosnog sustava. Izlučuju ih stanice imunosnog sustava kao odgovor na podražaj. Citokini pojačavaju (ili potpomažu) neke dijelove imunosnog sustava i sprječavaju (ili stišavaju) druge. Pronađeni su mnogi citokini, a njihov popis sve je dulji.

Neki citokini mogu se unijeti injekcijom, pri liječenju određenih bolesti. Na primjer, interferon alfa je učinkovit u liječenju određenih vrsta raka, poput leukemije vlasastih stanica. Drugi citokin, interferon beta, može pomoći u liječenju multiple skleroze. Treći citokin, interleukin2, može potpomoći liječenje malignog melanoma i raka bubrega, premda njegovo korištenje ima i nepovoljne učinke. Još jedan od citokina, čimbenik koji stimulira stvaranje kolonija granulocita, a koji potiče stvaranje neutrofila, može se davati bolesnicima koji boluju od raka, čiji je broj neutrofila smanjen zbog kemoterapije.Mikroorganizmi na površini svojih stanica imaju bjelančevine koje se nazivaju antigeni. U dodiru sa svojim srodnim antigenom limfociti se aktiviraju, proliferiraju i uništavaju mikroorganizme koji su napali tijelo. Kada obrane organizam, većina limfocita umire. Ostaju memorijski limfociti koji će puno brže proliferirati ako isti antigen napadne ponovo.

Nastanak memorijskih stanica moguće je potaknuti cijepljenjem, i upravo je to razlog zašto se cijepimo. Imunosni sustav neprestano brani naše tijelo i čisti ga od mikroorganizama.

Izvanredna formula gela za regeneraciju i revitalizaciju svih tipova kože, te također, nježne površine suznice spolovila djece, mladeži ili odraslih.
Uz osnovnu zaštićenu Cellfood® formulu, Cellfood Oxygen Gel sadrži ekstrakte aloa vere i kamilice.

Osnovna zadaća Oxygen Gela je usklađivanje i učinkovitost djelovanja osnovnih procesa u stanicama kože i sluznice, te brine za uravnoteženu količinu energije u obliku molekula ATP, vode, hranjivih tvari prirodnog porijekla – od minerala, elektrolita i aminokiselina do enzima.
Pri pravilnoj uporabi na koži ili sluznici već u prvim satima po oštećenju
• smanjuje ili u potpunosti odstranjuje neprijatan osjećaj pečenja i svrbeža,
• omogućuje brzo cijeljenje,
• osjetljiva i nježna koža ili sluznica brzo se obnavlja bez vidljivih posljedica i poteškoća.
CELLFOOD Oxygen Gel primjenjiv je kod:
• manjih i većih poderotina, rana kože ili sluznice
• suhe sluznice spolovila
• reakcije na ubode, ugrize insekata ili opekotine žarnjaka na koži ili sluznici
• mikrobnih zagađenja kože ili sluznice
• cijeljenja šavova, rana kože ili sluznice spolovila po porodu ili kirurškim zahvatima
• cijeljenja opekotina od sunčanja na suncu ili solariju
• pojave akni, zamašćenja ili crvenila kože
Primjena : CELLFOOD Oxygen Gel zahvatimo u veličini zrna graha. Količina dostaje za nanošenje na lice i vrat. Dostaje za 60 dana uporabe.

Rješenje često nije željeni broj na vagi ili samo proizvod za mršavljenje. Ono što je ključno je promjena načina života, a upravo to ti Herbafast želi dati.

Herbafast je više od mršavljenja, on je podrška na putu prema zdravom životu. Herbafast pomaže u stvaranju dobrih navika. Smanjuje ti želju za grickalicama, pojačava sitost koju osjećaš i olakšava zdraviji život u skladu s tvojim tempom.

Uz njega ćete i izgubiti na težini, ali s Herbafastom ćete također naučiti živjeti zdravo i izgledati baš lijepo.

U nastavku ćemo Vam predstaviti proizvode koji će Vam pomoći kod mršavljenja i promjene prehrambenih navika.

HERBAFAST DETOX!!!!!

Kao preduvjet zdravog mršavljenja, pročistite svoj organizam Herbafast detoxom i oslobodite se viška tekućine, nagomilanih toksina i napokon eliminirajte dosadni celulit.

Započnite svoj put prema idealnoj liniji Herbafast detox-om, nastavite tretman Herbafast kapsulama i Herbafast Fiber-om-om.

HERBAFAST FIBER!!!

Koliko se često dogodi da poslije večere ili ručka, uvijek imate potrebu za još nečim slatkim? Jedan tanjur vam nije često dovoljan?
Ne očajavajte, Herbafast Fiber sadrži najveću količinu biljnih vlakana. Kada se popije Herbafast Fiber, vlakna upijaju vodu i zauzimaju prostor u želucu, sprječavajući unos viška hrane. Želudac šalje signal mozgu da je pun, a tu informaciju mozak doživljava kao sitost. Na taj način, više niste gladni.Na putu kroz tijelo, Herbafast Fiber pomaže da se masnoće ne vežu i sprječava stvaranje masnih naslaga. Vlakna u crijevima djeluju poput spužve. Upiju vodu i zarobe ugljikohidrate i masti. Brzim prolaskom kroz crijeva sprječavaju iskorištavanje kalorija i taloženje na bokovima.Vlakna iz Herbafast Fibera upijaju štetne materije i toksine te ih izbacuje iz organizma. Kompleks vitamina i minerala u kombinaciji s vlaknima jača imunitet i pomaže zdravlju dok se mršavi. Uz osvježavajući okus jagode i limuna te praktično pakiranje, samo jedna vrećica dnevno.

HERBAFAST LADY!!!

Herbafast lady kapsule sadrže posebno patentiranu kombinaciju probiotskog kvasca i snažnog antioksidansa (Saccharomyces boulardii + superoksid dismutaza (SOD)). Kroz niz istraživanja i praksu potvrđeno je kako ova patentirana formula napada pretilost na staničnoj razini. Inovativna kombinacija suzbija glad i želju za slatkišima i brzom hranom, pritom smanjujući tjelesnu težinu. Superoksid dismutaza (SOD) predstavlja prvu liniju obrane tijela od najštetnijih slobodnih radikala koje utječu na pojavu pretilosti. SOD ima moć neutralizirati milijune molekula slobodnih radikala, što ga čini značajno snažnijim i od koenzima Q10, vitamina E i vitamina A. SOD se stoga s pravom naziva “enzim života“. Posebna prednost superoksid dismutaze iz Herbafast lady kapsula je, što je tehnološkim postupkom dobivena iz prirodnog izvora maksimalne koncentracije.
Moćna kombinacija dva prirodna sagorjevača masti iz Herbafast lady kapsula (ekstrakt kapsaicina i piperina) potiče snažan termogeni učinak. Zahvaljujući ovom učinku, masno tkivo se brže troši oslobađajući toplinu.

Na taj način nagomilane masne naslage se eliminiraju posebno na kritičnim područjima, kao što su trbuh, struk i bokovi. Prirodni sagorjevači masti potiču oslobađanje energije, stvarajući dostruki učinak: mršavimo, a istovremeno imamo više energije.Suhi ekstrakt lista koprive iz Herbafast lady kapsula pojačava izbacivanje viška vode koja se nalazi zarobljena u masnim naslagama i celulitu. Na ovaj način se omogućava i ubrzava lipoliza, proces razgradnje masnih naslaga i ubrzava eliminacija toksina iz organizma. Detoksikacijom se gubi potkožno masno tkivo, eliminira celulit i postiže bolji i mlađi izgled kože. Dodatno, ekstrakt koprive stimulira rad jetre čime je čišćenje organizma još intenzivnije.Tijekom procesa mršavljenja jako je važno zadržati tonus i izgleda zategnuto i sjajno. Cink je neophodan za izgradnju proteina kolagena u finim strukturama kože koji joj daju elastičnost i čvrstinu. Zahvaljujući cinku sprječava se opuštanje kože i stvaranje strija– važa koža postaje i ostaje elastična i zdrava.

Na brojnim pakiranjima kozmetičkih proizvoda nailazite na izraz – SPF, ali niste sigurni što on točno znači? Popularan akronim SPF dolazi iz engleskog jezika i predstavlja – sun protection factor ili u prijevodu zaštitni faktor.

Zaštitni faktor je oznaka kojom se obilježava koliko možemo produžiti svoj boravak na suncu bez izlaganja kože oštećenjima. Što je zaštitni faktor viši, njegovo je zaštitno djelovanje od UV zraka veće.

Na primjer, ako nanesete proizvod sa zaštitnim faktorom 20, to znači da se možete izlagati suncu 20 puta duže nego što biste to mogli bez ikakve zaštite.
Kako odabrati odgovarajući SPF faktor?

Važno je dobro poznavati obilježja svoje kože te njezinu reakciju na sunce. Zaštitna sredstva razlikujemo po fotostabilnosti i zaštitnom faktoru.

Koji je najbolji zaštitni faktor ili koji je faktor za moju kožu– česta su pitanja?

Koža svakog od nas ima drugačija svojstva i pripada određenom fototipu. Prema osjetljivosti kože na djelovanje sunčevih zraka razlikujemo 6 fototipova kože.

Fototip kože i obilježja

Fototip 1 – Izrazito svijetla koža i jako osjetljiva na sunce. Koža sklona pjegicama, crvena ili plava kosa te zelene ili plave oči. Ovaj tip kože ne može potamniti i uvijek izgori na suncu.

Zbog smanjene pigmentacije razina otpornosti na opekline izrazito je niska pa koža počinje reagirati jakim crvenilom već nakon desetak minuta nakon izlaganja suncu. Za zaštitu od sunca potrebna je primjena proizvoda s vrlo visokim zaštitnim faktorom – SPF 50. Ovom fototipu kože preporuča se posjet dermatologu i detaljan pregled madeža minimalno jednom godišnje.

Fototip 2 – Odnosi se na svijetlu put sklonu nastanku pjega sa plavom ili svijetlo smeđom kosom te zelenim ili plavim očima. Koža vrlo teško potamni i često izgori pri izlaganju suncu. Za zaštitu je potrebno koristiti kremu za sunčanje s visokim zaštitnim faktorom – SPF 50.

Fototip 3 – Označava tamniju maslinastu put s tamnom kosom te smeđim ili sivim očima. Koža brzo tamni na suncu, ali je potrebno koristiti proizvode sa srednjim zaštitnim faktorom – SPF 30.

Fototip 4 – Odnosi se na tamnu put, tamnu kosu te tamnosmeđe ili crne oči. Koža jako tamni na suncu i izrazito rijetko pocrveni. Potrebno je koristiti proizvode za zaštitu sa srednjim i niskim zaštitnim faktorom – SPF 15-30.

Fototip 5 i 6 – Označava osobe tamnije rase i mediteranskog tipa kože. Potrebna je zaštita s niskim zaštitnim faktorom – SPF 10-15.

Zaštitni učinak proizvoda za sunčanje ovisi o UV filterima. Oni reflektiraju ili odbijaju najveći dio UV zraka i tako produljuju vrijeme prirodne zaštite kože.

U preparatima koji nas štite od sunca razlikujemo dvije vrste filtera – fizičke tj. mineralne i kemijske.

Mineralni filteri baziraju se na fizičkom blokiranju i odbijanju štetnih UV zraka te raspršivanju sunčeve svjetlosti. Njihove formule sadrže titanijev dioksid i cinkov oksid koji su zaslužni za reflekciju zraka i snažniju zaštitu kože.

Zbog svoje gušće teksture, proizvodi s mineralnim SPF-om teže se upijaju u kožu, ali njihova zaštita je dugotrajnija. Ova vrsta proizvoda za sunčanje najbolje odgovara osobama svijetle i osjetljive puti.

Kemijski filteri se, za razliku od mineralnih upijaju u kožu gdje se apsorbiraju i pretvaraju u toplinsku energiju koju otpuštaju iz kože. Iza kemijskog zaštitnog faktora nalazi se više od 30 različitih sastojaka oko kojih se često vode polemike jesu li štetni ili ne.

Dermatološki stručnjaci tvrde da kemijski filteri nemaju štetno djelovanje. No u slučaju dječje kože sklone alergijama, trudnicama i dojiljama preporuča se mineralna zaštitu zbog manjeg udjela kemijskih sastojaka u samom proizvodu.

Repelenti su sredstva koja pripadaju pesticidima, a jedna od tih skupina su repelenti insekata. Odbijajući insekte oni smanjuju mogućnost njihova ugriza ili uboda a time i vjerojatnost prijenosa bolesti koje prenose npr.komarci, krepelji, muhe…

Komarci mogu biti prijenosnici malarije, žute groznice, dengue vrućice, virusa zapadnog Nila, bolesti koje nisu karakteristične za naše podneblje, a komarci-nevidi mogu uzrokovati lišmaniozu, karakterističnu za tropska i suptropska područja; kod nas u srednjoj i južnoj Dalmaciji. Bolesti koje mogu prenositi krpelji su Lajmska borelioza, krpeljni meningoencefalitis, rikecioze, erlihioza, babezioza, tularemija, krimsko-kongoanska hemoragijska vrućica, pa i na području Hrvatske.

Izbor pravog repelenta ponekad je otežan zbog mnoštva faktora, npr. putovanje u stranu zemlju, trudnoća i dojenje, dječja dob, osjetljivost kože… Repelenti su sredstva koja nanosimo na kožu, odjeću, koristimo ih u okruženju u kojem boravimo, unutrašnjem i vanjskom. Zato se osvrćemo na sastavnice proizvoda za topikalnu primjenu.

Prema američkoj klasifikaciji postoje dvije skupine repelenata, oni konvencionalni (sintetski) i biopesticidi.

Konvencionalni repelenti insekata
1. DEET
Po IUPAC (International Union of Pure and Applied Chemistry) klasifikaciji: N,N-Diethyl-3-methylbenzamide je standard među repelentima. Odbija komarce, muhe, buhe i krpelje, i to krpelje koji su prenosnici lajmske borelioze te komarce prenosnike malarije i virusa zapadnog Nila. To je bezbojna tekućina, slabog mirisa koja se vodom ne ispire lako. Ulazi u sastav tekućina, losiona, sprejeva, stikova i impregniranih narukvica. Za primjenu na ljudskoj koži nalazi se u postotku od 4-100%.

Nakon što ga je američka vojska otkrila 1948. za zaštitu svojih vojnika u insektima zasićenim područjima, postao je registriran i korišten za šire pučanstvo 1957.godine.

Reevaluacija EPA (Enviromental Protection Agency) u vidu sigurnosti primjene dovršena je 1998. godine, a njome je potvrđeno da ne predstavlja opasnost za šire pučanstvo ukoliko se korisnik pridržava uputa proizvođača, poduzme mjere za sigurno korištenje i ne koristi proizvod dugoročno. Toksičnost je zabilježena prilikom neadekvatne i dugotrajne primjene, a zabilježene su kožne iritacije i encefalopatija te konvulzije i tremor. Repelentni mehanizam djelovanja zasniva se na izazivanju toksičnosti olfaktornog sustava insekata koji tada vjerojatno ne mogu prepoznati CO2 i laktatnu kiselinu, ali i utjecaju na živčano tkivo inhibicijom enzima acetilkolinesteraze. Generalno, viša koncentracija DEET-a pruža dugotrajniju zaštitu, ali je u koncentracijama iznad 50% ona skoro jednako djelotvorna, tako da je dovoljna koncentracija od 5 do 35% za zaštitu u gotovo svim uvjetima, sa 10% npr. u trajanju 1,5 sata; 30% u trajanju pet do šest sati.

2. ICARIDIN (picaridin, piperidin, KBR 3023)
Po IUPAC klasifikaciji: 1-piperidinecarboxylic acid ili 2-(2-hydroxyethyl)-1-methylpropylester je bezbojna tekućina ugodna mirisa koja štiti od komaraca, krpelja, muha i buha. Na tržištu se počela koristiti prvo u Europi i Australiji da bi svoju primjenu pronašla i na američkom tržištu 2005. godine. Postotak u proizvodima je 5-20%. Podataka o toksičnosti ima jako malo i upućuju na nizak potencijal. Djelovanje se bazira na utjecaju na olfaktorni sustav insekata koji tada ne mogu prepoznati svoju metu.

Trajanje učinka je ovisno o koncentraciji, 2,5 sata za 7%-tne preparate te do 8 sati za 20%-tnu koncentraciju.

Biopesticidni repelenti insekata
Drugu skupinu predstavljaju biopesticidni repelenti koji pripadaju skupini pesticida izvedenih od komponenata prirodnog podrijetla: biljaka, životinja, bakterija i nekih minerala.

1. Eterično ulje limunskog eukaliptusa
Nalazi se prirodno u lišću limunskog eukaliptusa (Corymbia citriodora). Prvotno je registriran 1948.godine kao insekticid, a danas ulazi u sastav sprejeva i losiona repelanata. Kao i većina eteričnih ulja u visokim koncentracijama može izazvati iritacije kože, a u proizvodima se nalazi u 30-40%-tnom postotku koji omogućuje zaštitu kao i niska koncentracija DEET-a (15%).

2. p-Mentane-3,8-diol (PMD)
Po IUPAC klasifikaciji naziva se još 2-(1-Hydroxy-1-methylethyl)-5-methylcyclohexanol. Preradom eteričnog ulja limunskog eukaliptus, citronelal, glavna komponenta, prevodi se u smjesu cis i trans p-Mentane-3,8-diola koji se i prirodno stvaraju u drvetu, ali ne dovoljno za komercijalne svrhe. Dobiveni repelent se u SAD-u prodaje kao „ulje limunskog eukaliptusa“. Odbija komarce, muhe i krpelje, a dugotrajnost učinka ovisi o koncentraciji i razmjeran je učinku niske koncentracije DEET; koncentracija od 20% pruža jednaku zaštitu kao i 20% DEET kroz 6 sati. U proizvodima je aktivna koncentracija 8-10%. Ako se koristi po preporuci proizvođača općenito je siguran za primjenu, napose kod djece i osjetljivijih skupina.

3. IR3535
IR3535 po IUPAC klasifikaciji: ethyl 3-[acetyl(butyl)amino]propanoate strukturalno je sličan aminokiselini alaninu i na tržištu Europe je prisutan već 30 godina. Koristi se kao repelent protiv komaraca, krpelja i muha, u postotku 7,5-20%. Općenito je siguran za upotrebu i nema znatnih štetnih učinaka primjenjen topikalno, inhalacijom, čak i ako se proguta. Pruža zaštitu u vremenskom periodu od 2.7 do 4 sata.

4. Eterično ulje citornele
To eterično ulje dobiva se iz Cymbopogon nardus i Cymbopogon winterianus, koje pripadaju porodici limunskih trava (Cymbopogon). Postoje ulja Cejlon i tipa Java. Njegov specifičan miris maskira CO2 i laktatnu kiselinu koja privlači komarce ljudskom tijelu. U upotrebi je više od 60 godina i popularan je prirodni repelent. Istraživanja su pokazala da je učinkovito protiv komaraca prijenosnika dengue vrućice, ali za razliku od sintetskih repelenata učinak je kratkotrajniji pa se aplikacija proizvoda mora ponavljati u kraćim vremenskim intervalima, svakih 30-60 minuta. Nije namjenjeno zaštiti od krpelja. Zadana koncentracija je 5%, a kod nekih pojedinaca može izazvati kožne iritacije.

Različite zemlje imaju različit stav prema tom repelentu. Budući da u 60 godina nisu zabilježeni znatniji toksikološki učinci u SAD-u, EPA determinira proizvode sigurnim za upotrebu ukoliko se potrošači pridržavaju uputstava za uporabu; FDA priznaje eterično ulje citronele generalno neškodljivim. U Europi postoje ograničenja s obzirom na Ceylon tip eteričnog ulja i njegov sastojak metil-eugenol. U Velikoj Britaniji pak od 2006. eterično ulje citronele nije dopušteno u repelentnim proizvodima, već samo kao parfem.

Različite zemlje imaju različitu zakonsku regulativu, a to se odnosi i na repelente i na različite statuse u pojedinim zemljama. Npr. u SAD-u, CDC (Centers for Disease Control and Prevention) od 2008. godine preporuča DEET, icaridin, ulje limunskog eukaliptusa te IR3535 za aplikaciju na kožu. Kao repelenti su dozvoljeni i proizvodi na bazi eteričnog ulja citronele.U zemljama Europske unije implementacijom Regulacije 98/8/EC, značajno je smanjen broj i vrsta repelenata insekata dostupnih europskim potrošačima.

Samo mali broj njih ulazi u sastav repelentnih proizvoda, a to su DEET, icaridin (prijašnjih komercijalnih naziva Saltidin, Byrepel), IR3535 i PMD. Većina prirodnih repelenata kao eterično ulje citronele, ulje neema i ekstrakti bilja nisu dopušteni kao repelenti insekata u EU, ali se mogu koristiti za druge svrhe bez deklaracije i biocida.

Sigurna upotreba repelenata
Da bi se postigao maksimalan učinak odabranog repelenta i smanjila vjerojatnost toksičnosti, potrebno je:
Pridržavati se uputstava na deklaraciji;
Držati prizvode izvan dosega djece i ne dopuštati da ih djeca nanose sama;
Nanositi ih samo na izloženi dio tijela i odjeću, nikako ispod odjeće;
Ne nanositi ih u blizini očiju i usta;
Sprej ne nanositi direktno na lice nego na ruke, pa nanijeti na lice
Ne sprejati u zatvorenim prostorima kako ne bi došlo do udisanja repelenta i kontaminacije hrane;
Nikada ne nanositi na oštećenu kožu: rane, posjekotine, ogrebotine, iritacije;
Nakon povratka iz prirode oprati kožu tekućom vodom i sapunom.
Repelenti i djeca, trudnice i dojilje te sredstva za sunčanje
Moramo izdvojiti djecu kao posebnu skupinu korisnika, jer neadekvatna primjena repelenata može imati ozbiljne posljedice, naročito ako ih dijete proguta. Stoga je na većini deklaracija naznačeno da proizvod treba držati izvan dosega djece, a kako većina izaziva i iritaciju očiju - ne preporuča se mazati djetetove ruke ili dopustiti da ono samo nanosi preparat. Također je zbog liposolubilnosti većine preparata potrebno upotrebljavati malu količinu repelenta i oprati ga tekućom vodom i sapunom nakon povratka iz prirode.

Što se sastavnica tiče, prema Američkom udruženju pedijatara, proizvodi koji sadrže DEET u koncentraciji 10-30% sigurni su za upotrebu kod djece starije od 2 mjeseca. Isto ograničenje s obzirom na dob vrijedi i za icaridin, dok je ulje eukaliptusa zabranjeno za primjenu kod djece mlađe od tri godine. Kod nas je većina repelenata dozvoljena za djecu nakon druge godine starosti.

Kod trudnica i dojilja se preporučuje minimalna upotreba repelenata zbog nedovoljne istraženosti i mogućeg štetnog učinka na fetus i dijete, mada studije rađene na DEET-u ne pokazuju razlog za zabrinutost.

A što se proizvoda za zaštitu od sunca i repelenata tiče ne preporuča se koristiti jedan proizvod koji je njihova kombinacija. Naime, za razliku od sredstava za sunčanje repelent nije potrebno nanositi više puta. Često nanošenje pridonijelo bi potencijalno toksičnom učinku repelenta. Općenito, prvo se nanosi sredstvo za sunčanje, potom repelent.

Prirodna sredstva kao repelenti
Neke biljke i eterična ulja su prirodni repelenti, jer sadrže određene spojeve koji nanešeni na kožu odbijaju insekte. U zemljama EU zabranjena je prodaja većine prirodnih repelenata, kao npr. eterično ulje citronele i ulja neema ako se deklariraju kao repelenti, ali se mogu prodavati kada su deklarirani za druge namjene.

U zadnje vrijeme na tržištu postaju dostupni prirodni proizvodi repelentnog učinka koji kao aktivne sastavnice imaju mješavine različitih eteričnih ulja: lavande, geranija, limunske trave, mentola, eukalptusa, ružmarina, melise, timijana, komorača, pačulija, cedra, čajevca, cimeta, klinčića, a može se koristiti i ulje neema. Dolaze u obliku ulja, losiona i hidrolata.

A što nakon uboda?

U ovom periodu godine, kada govorimo o ubodima i ugrizima, oni se najčešće odnose na komarce i krpelje. U većini slučajeva niti jedan repelent ne može pružiti 100%-tnu zaštitu jer njegovo djelovanje ovisi o mnogo faktora, npr.koncentraciji djelatne komponente, vremenu reaplikacije, količini nanesenog proizvoda, različitom djelovanju na pojedine vrste insekata (samo komaraca ima preko 3000 vrsta!).

Kada ženka komarca ubode domaćina jer su joj proteini krvi potrebni za njen reproduktivni ciklus, ona ispušta slinu koja sadrži antikoagulanse pa se na mjestu uboda javljaju crvenilo i otok popraćeni svrbežom. Ti simptomi mogu biti trenutni ili odgođeni, a intenzitet reakcije može biti od uobičajenog otoka do pojave urtikarije, i oticanja veće površine ruke ili noge. Reakcija se javlja kao odgovor imunološkog sustava koji polipeptidne antigene sline registrira kao strane. Na sreću, anafilaktička reakcija je vrlo rijetka.

U tretmanu mjesta uboda predlaže se upotreba krema sa antihistaminicima (dimetindenum, chloropyraminum) koji djeluju već nakon 5-10 minuta, a ukoliko je reakcija izraženija upotrebljavaju se kreme s kortikosteroidima i oralno antihistaminik. Također je potrebno hladiti otečeno mjesto, jer će hladnoća osim na smanjenje upalnog procesa djelovati i na osjećaj svrbeži zbog utjecaja na živčane završetke. Preporuča se ne češati izgrebano mjesto, jer tada dolazi do pojačanog lučenja histamina i jačanja reakcije te mogućnosti nastanka infekcije i ožiljaka.

Osim kortikosteroida i antihistaminika u obliku krema, na tržištu postoje i proizvodi koji u svom sastavu imaju aluminij-acetotartarat te biljne iscrpine, npr. kamilice i nevena, koje se koriste kao prirodna alternativa, naročito kod djece. Ima ih i u obliku krema i raspršivača. Iscrpina cvijeta kamilice sadrži eterično ulje (bisabolol, bisabolol oksid A;B i C), flavonoide i seskviterpenske laktone te djeluje na kožu antiflogistično, baktericidno te pospješuje cijeljenje rana. Djelatne tvari iz ekstrakta cvijeta nevena, eterično ulje, triterpenski glikozidi, flavonoidi, gorke tvari i karotinoidi potiču epitelizaciju i granulaciju stanica kože te potpomažu brže obnavljanje kože. Također djeluju i protuupalno, kao i aluminij-acetotartarat.

A od ostalih proizvoda pacijentima možemo ponuditi i proizvode koji sadrže Aloe veru, propolis, koloidno srebro...

Prvi znakovi toplih i sunčanih dana su tu. Ljeto nam stiže, a s njim i opasnosti za našu kožu. Prekomjerno izlaganje sunčevim zrakama šteti koži. Pravilan odabir namirnica može biti značajna podrška u zaštiti kože od oštećenja i pomoći u oporavku već oštećene kože te tako utjecati i na smanjenje rizika od razvoja raka kože.

 Pet osnovnih prehrambenih savjeta  za zaštitu kože od sunca

Raznolika prehrana

Prehrana koja osigurava zdravlje kože zapravo je raznolika prehrana koja obiluje voćem i povrćem. Voće i povrće osim što sadrži velike količine vode i važni su za pravilnu hidrataciju organizma, sadrže i vitamine, minerale, elemente u tragovima te biološki aktivne tvari za koje je pokazano da posjeduju snažan antikancerogeni učinak.

Rajčica – „saveznik“ ljepote

Rajčica je namirnica koja obiluje vitaminima A, C, E, bioflavonoidima te biološki aktivnim tvarima likopenom i tomatinom. Zbog svog učinka na kožu naziva se i „saveznikom“ ljepote. Konzumirajući rajčicu možete smanjiti upale nastale djelovanjem štetnih UV zraka te neutralizirati opasne molekule koje nastaju u slučaju predugog izlaganja suncu. Zanimljivo je da se likopen iz kuhane rajčice puno bolje apsorbira nego iz sirovog voća i povrća.

Vitamin C

 Unosite li dovoljne količine vitamina C također će te pomoći koži i zaštititi njene stanice od oštećenja te smanjiti bore. Da unesete dovoljno vitamina C pomoći će Vam svakodnevna konzumacija slijedećih namirnica: kivi, limun, paprika, naranče i jagode.

Vitamin E

Vitamin E je još jedan vitamin koji je značajan u zaštiti kože od štetnih UV zraka. Naći ćemo ga u orašastim plodovima (bademi, orasi, lješnjaci),  sjemenkama, klicama. U kombinaciji s vitaminom C pojačava se učinak zaštite kože.   

Beta-karoten

 Kako bi pripremili kožu za sunce 2-3 mjeseca prije ljeta mnogi uzimaju suplement beta-karotena. Važno je napomenuti da bi ga trebalo uzimati u prirodnom obliku jer je tad najdjelotvorniji. Mi Vam preporučamo namirnice koje ga sadrže u velikoj količini, primjerice mrkva, marelica, mango, batat, dinja, lubenica, tamnozeleno lisnato povrće.  Koža će sporije starjeti, brže tamniti, a smanjena je i mogućnost nastanka alergije na sunce.

Iako ove namirnice pružaju zaštitu od štetnog djelovanja sunca i potpomažu oporavku kože, to ne znači da možete pojesti malo voća i povrća i zatim se bezbrižno izležavati na suncu po cijele dane. Vodite računa o prehrani, neka ona obiluje sezonskim voćem i povrćem, pijte dovoljno tekućine i uz pridržavanje ostalih mjera zaštite uživajte na suncu na siguran način.

Pretjerano izlaganje suncu šteti vašoj koži!!!!!

Kratak odgovor bi glasio: smiju, ali je potreban oprez kod njihovog korištenja. Postoje dokazi da eterična ulja mogu znatno olakšati neke tegobe koje prate trudnoću, poput mučnine, tjeskobe, nesanice, bolova u mišićima i leđima; mogu se koristiti i za njegu kože u prevenciji strija i biti odlična podrška tijekom poroda. Pri korištenju eteričnih ulja iznimno je bitno koristiti samo dozvoljena eterična ulja, kemotipizirana (jasno botanički i kemijski definirana), terapeutske kvalitete, određeno vrijeme, na određeni način i u manjoj dozi nego biste ih koristili da niste trudni. Što to znači?
Poznato je da se eterična ulja mogu koristiti na nekoliko načina:
1. Inhalacijom – direktnom ili indirektnom
2. Primjenom na kožu
3. Oralno

Oralna primjena – najrizičniji način korištenja eteričnih ulja u trudnoći
Oralna primjena najrizičniji je način korištenja eteričnih ulja za trudnicu, zato ga treba izbjegavati. Inače, u posljednje vrijeme neki brendovi preporučuju konzumiranje eteričnih ulja kapanjem u vodu ili neki drugi napitak – to nije dobro ni za koga, a osobito ne za trudnice jer se eterična ulja ne otapaju u vodi te ako se primjenjuju na taj način mogu oštetiti sluznicu probavnog sustava.

Indirektna inhalacija – najsigurniji način primjene eteričnih ulja
Najmanji rizik za trudnicu predstavlja indirektna inhalacija eteričnih ulja putem ultrazvučnog difuzora (koji sadrži spremnik za vodu i eterična ulja) ili nebulizatora. Na taj način može se koristiti stvarno puno eteričnih ulja (čak i ona koja se ne preporučuju nanositi na kožu). Bitno je samo da difuzor nije stalno upaljen, odnosno da trudnica nije stalno izložena djelovanju eteričnih ulja. Ta preporuka vrijedi i inače, osobito ako se za raspršivanje eteričnih ulja koristi nebulizator, koji raspršuje čista eterična ulja ili njihove mješavine.
Žene tijekom trudnoće imaju pojačani osjet mirisa i okusa, pogotovo u prvom tromjesečju, pa je to ujedno na neki način dobar obrambeni mehanizam koji sprječava majku da konzumira ili inhalira potencijalno štetnu tvar. Dakle, treba raditi pauze. Difuzor se može koristiti 2-3 puta dnevno najviše sat vremena, uz pauze od nekoliko sati. Nebulizator je dovoljno koristiti jednom u 24 sata.

Primjena eteričnih ulja na kožu
Nešto veći rizik za trudnicu postoji kod primjene eteričnih ulja na kožu. Zbog malih molekula eterična ulja preko kože prolaze u krvotok i ostale tjelesne tekućine. U normalnim uvjetima to nam je važno, no koža u trudnoći jače je propusna i osjetljivija, pa mnoga eterična ulja mogu dospjeti i do posteljice. Prema Tisserandu i Balacsu, prelazak placente ne mora nužno značiti da postoji rizik od toksičnog djelovanja za fetus – to će ovisiti o toksičnosti i koncentraciji pojedinih komponenata eteričnog ulja u plazmi.
Neki autori smatraju da uopće nije dobro koristiti eterična ulja tijekom trudnoće, osobito u prva tri mjeseca trudnoće, dok drugi smatraju da primjena eteričnih ulja na kožu u koncentracijama do 2 % ne predstavlja neki veliki zdravstveni rizik.
Battaglia navodi: „razborita upotreba eteričnih ulja, zajedno s odgovarajućim oblicima masaže od strane vještog terapeuta, može olakšati trudnoću i pružiti osjećaj njege koji će utješiti majku u trenutcima kada se vjerojatno osjeća prilično krhko”.
Autori kao što su Ron Guba, Kurt Schnaubelt i Chrissie Wildwood navode da „nije zabilježen slučaj pobačaja ili urođene mane koja je rezultat aromaterapijske masaže korištenjem terapijskih aplikacija bilo kojeg eteričnog ulja.”
Zbog nejasnih, a ponekad i kontradiktornih informacija, kod samostalne izrade pripravaka za njegu kože potrebno je koristiti samo odabrana (dozvoljena) eterična ulja, u određenoj koncentraciji i terapeutske kvalitete. U prvom tromjesečju bolje je staviti fokus na bazna ulja, maslace i hidrolate koji imaju njegujuću funkciju. Eterična ulja, ako se već žele koristiti, poželjno je koristiti u manjoj koncentraciji u pripravcima za masažu i njegu kože ili u difuzoru.
Preporučene doze eteričnih ulja za njegu lica kreću se od 0,3 do 0,5% (ili u kapima 5-10 kapi na 100 g/ml pripravka), odnosno tijela: od 0,5 do 1% (10 – 20 kapi na 100 g/ml pripravka). 1 postotno razrjeđenje dobije se miješanjem 1 kapi eteričnog ulja na 5 ml baznog.
Prije upotrebe eteričnih ulja uvijek najprije treba provjeriti njihove karakteristike te moguće kontraindikacije i nuspojave i koristiti samo 100% prirodna, čista, nepatvorena, kemotipizirana eterična ulja terapeutske kvalitete, od provjerenih dobavljača.
Koriste li se gotovi, registrirani kozmetički proizvodi oni već sadrže dozvoljene koncentracije eteričnih ulja, a ukoliko se ne smiju koristiti u trudnoći na pakiranju to mora biti i navedeno.

Eterična ulja koja u trudnoći treba izbjegavati
Samo je za dva eterična ulja dokazano da imaju abortivno djelovanje (ako se uzimaju na usta) i toksično djelovanje na pluća, bubrege i jetru, no sva sreća nisu dostupna u maloprodaji – eterično ulje sjemenki peršina i mirisne metvice (Mentha pulegium). Ron Guba ističe da se u slučaju oralne primjene keton, pulegon, kojeg sadrži mirisna metvica u tijelu metabolizira u iznimno toksičan furan epoksid – mentofuron, dok sjemenke peršina sadrže toksični dimetil eter, apiol.
Za vrijeme trudnoće nikako se ne preporučuje koristiti eterična ulja koja potiču menstruaciju (poput anisa, komorača, muškatne kadulje, ljekovite kadulje) posebno u prvom tromjesečju kada je i opasnost od pobačaja veća nego u ostalim mjesecima. Također, obavezno treba izbjegavati ona koja bi mogla izazvati promjene na DNA molekuli – tu spadaju recimo nama dostupna eterična ulja bosiljka i estragona kemotip metil kavikol. Treba izbjegavati i eterična ulja koja se ni inače ne preporučuju za svakodnevnu upotrebu, a kad ih se već koristi to mora biti uz oprez i kraći vremenski period, poput origana, tuje, breze slatke, kamforovca, izopa, vratića, pravog pelina, divljeg pelina, timijana (osobito timijana kemotip timol i tujanol), cimetovca, kumina, klinčićevca, zimzelena i drugih.

Sigurna eterična ulja
Primjenom na kožu, propisno razrijeđena, u trudnoći se mogu koristiti eterična ulja citrusa (limun, naranča, mandarina, grejp, bergamot, limeta, neroli, petitgrain), lavanda prava, kamilica njemačka i rimska, geranij, ylang ylang, đumbir, crni papar, slatki mažuran, sandal i tamjanovac, benzoin i druga (ovo nije konačan popis).
Također, kad je potrebno (npr. u slučaju prehlade) može se koristiti balzam ili ulje za prsa koji sadrži eterična ulja čajevca, ravensare, ho drveta, saro, eukaliptus radiata. Navedena ulja mogu se koristiti i u difuzoru.

Alergija je skupni pojam kojim označavamo preosjetljivost na pojedine tvari (alergene) koje su kod zdravih ljudi potpuno bezopasne. U dodiru s alergenima dolazi do upale sluznice uzrokovane IgE-posredovanom imunosnom reakcijom te pojave simptoma poput kihanja, svrbeža nosa i očiju, suzenja očiju, kao i curenja ili začepljenosti nosa. Najčešći alergijski poremećaji su alergijski rinitis-rinosinuitis, rinokonjunktivitis i alergija na pelud. Osim toga, alergijski rinitis predstavlja i najčešći neinfekcijski rinitis.

Sezonske alergije nastaju periodički, sezonskim otpuštanjem peludi s raznih biljaka. Ukoliko se smetnje pojavljuju samo u određeno godišnje doba, vjerojatno je u pitanju alergija na pelud trava, drveća ili korova čiju pelud po okolini raznosi vjetar. Moguće je istovremeno biti alergičan na više biljaka, pa shodno tome imati smetnje tijekom proljeća zbog peludi stabala, a tijekom jeseni zbog peludi korova (ambrozija).

Ukoliko smetnje traju tijekom čitave godine ili se razbuktavaju nekoliko puta godišnje (godišnje alergije), moguće je da alergiju izazivaju tvari koje nisu vezane za godišnje doba, kao što su, primjerice, kućna prašina (nalazi se u kućnom namještaju, posteljini, tepisima, madracima i zastorima), dlaka kućnih ljubimaca i njihova slina, izlučevine kukaca, spore gljivičnih uzročnika, i slično.Kod nekih ljudi mogu se javiti još teže smetnje, kao što su teško disanje, gušenje i tzv. "sviranje" u prsima. Ovakvo stanje naziva se alergijskom astmom (asthma bronchiale). U podlozi astme nalazi se kronična upalna reakcija sluznice koja uzrokuje poremećaj u funkcioniranju mišića dišnih puteva na način da oni postaju hiperreaktivni. Hiperreaktivnost zapravo znači da će ti mišići, kao odgovor već na malu količinu alergijske tvari, burno reagirati stiskanjem (spazmom) i tako uzrokovati suženje dišnih puteva.

Osim hiperreaktivnosti, upala uzrokuje i pojačano stvaranje sluzi koja se nakuplja u dišnim putevima te tako dodatno onemogućava protok zraka. Svi ovi poremećaji kod bolesnika izazivaju već navedene simptome nedostatka zraka, gušenja, piskanja ili sipnje pri disanju. Pri protoku zraka kroz tako sužene dišne puteve prilikom izdisaja nastaju zvučni fenomeni "sviranja" ili "fućkanja" koji su specifični za napad astme.

Povezanost alergije i astme vrlo je česta pojava. Smatra se da oko 40 posto bolesnika s alergijskim rinitisom ima astmu, a da čak 90 posto bolesnika s astmom ima i alergijski rinitis. Alergijski rinitis često prethodi astmi, pa se smatra izravnim rizikom razvoja astme. Shodno svemu navedenom, za učinkovito liječenje astme neophodno je i istovremeno liječenje alergijskoga rinitsa.Alergija se potvrđuje (ili isključuje) testiranjem. Brz i jednostavan test jest uzimanje citološkog obriska nosne sluznice koji bi kod alergijskog rinitisa u sluznici trebao pokazati eozinofilne granulocite, tj. eozinofile. Drugi način testiranja su krvne pretrage u kojima se traži povišen sadržaj IgE protutijela u krvi. Najčešći način su kožni testovi (testiranje neposredne preosjetljivosti) kojim se uvodi suspektni alergen u kožu različitim tehnikama (scratch, prick, puncture, patch testiranje ) i zatim očitava reakcija koja se ogleda u veličini kožnih promjena.

U liječenju alergije prvenstveno se koriste opće mjere koje uključuju izbjegavanje alergena, prestanak pušenja, prozračivanje boravišnog prostora, stambenu higijenu, kontrolu vlage, planiranje aktivnosti na otvorenome rano ujutro ili uvečer kada su koncentracije alergena najniže, kao i tuširanje nakon aktivnost na otvorenome.

Farmakoterapija predstavlja temelj liječenja alergijskog rinitisa i astme, a ogleda se u kontroliranju upalnog procesa. Najbolji rezultati se postižu primjenom intranazalnih ili inhalacijskih kortikosteroida, antagonista leukotrijenskih receptora ili peroralnih antihistaminika.

Što je prehlada i kako se razlikuje od alergije?
Prehlada je akutna virusna kataralna upala sluznice nosa i prednjeg dijela ždrijela, u tijeku koje se javljaju hunjavica, kihavica, osjećaj začepljenosti nosa i ušiju, suhoća, stezanje i lagana bol u ždrijelu, vrućica, kao i lagana bolnost mišića. Bolest u prosjeku traje 6 do 7 dana, nakon čega dolazi do potpunog ozdravljenja. Liječenje prehlade je simptomatsko, što uključuje mirovanje, tople napitke, antipiretike, a po potrebi i analgetike.

Iako su simptomi sezonske alergije i prehlade slični, postoje pokazatelji koji mogu uputiti na jednu od dijagnoza:

Uz kihanje, začepljenost nosa i bolnost grla, na prehladu upućuju simptomi poput povišene temperature i kašlja.
Smetnje prehlade nestaju spontano nakon kraćeg vremena, za razliku od simptoma alergije koji traju znatno dulje i najčešće se smiruju tek uz primjenu odgovarajućih lijekova.
Ako simptomi traju dulje od dva tjedna, postoji mogućnost da se radi o alergiji.
Ukoliko postoji dijagnoza alergije unutar uže obitelji, veća je mogućnost razvoja alergije.
Ukoliko se simptomi javljaju učestalo svake godine u istom vremenskom periodu (proljeće, ljeto, jesen), gotovo sigurno se radi se o alergiji.
Kod alergije se javlja iritantan svrbež očiju i nosa, dok kod prehlade takav svrbež nije prisutan.
Kod alergija je sluz koja se nalazi u nosu i grlu vodenasta i prozirna, dok je kod prehlada sluz obično gusta i žuto-zelene boje.
Kod alergijskog rinitisa nakon kihanja ne postoji olakšanje, a kod infektivnog rinitisa kihanje obično dovodi do olakšanja.
Pozitivni nalazi alergološkog testiranja ukazuju na alergiju.
Testovi plućne funkcije (spirometrija) kod astme pokazuju opstruktivne smetnje ventilacije, dok je kod prehlade nalaz uredan.
Nestanak tegoba na uvođenje ciljane terapije (kortikosteroidi, antihistaminici, antagonisti leukotrijenskih receptora) ukazuje na alergiju.

Eterično ulje naranče, poznato je pod nazivom eterično ulje naranče, slatke. Dobiva se tiještenjem kore ploda naranče te posjeduje veliki broj dobrobiti kao što su protuupalno i antioksidativno djelovanje, stoga se često koristi u kozmetičkim proizvodima. Isto tako, njegov nježni i topli miris djeluje smirujuće te smanjuje stres i anksioznost.

Dobrobiti i način korištenja:
Njeguje i štiti kožu zahvaljujući sadržaju limonena, za kojeg se smatra da ima antioksidativna svojstva. Potiče obnavljanje kože smanjujući bore, hiperpigmentaciju i ožiljke na koži. Isto tako, pomaže kod upalnih procesa na koži izazvanih pojavom akni. Eterično ulje naranče potiče stvaranje kolagena i podržava prirodnu obnovu kože.

Potiče rast kose – Eterično ulje naranče pomaže kod uklanjanja bakterija i na taj način smanjuje perut i svrbež, smanjuje infekciju vlasišta i potiče rast kose.

Kontrolira pojavu akni na koži – Umiruje upalu, smanjuje bol i oticanje povezano s pojavom akni i sprječava osip na koži.

Primjena u difuzoru – Poznato je da eterično ulje naranče ima vedar i ugodan miris. Njegov opuštajući i uzdižući učinak pomaže smanjiti stres, anksioznost i negativna raspoloženja.

Za bolji san – Eterično ulje naranče potiče san. To olakšava detoksikaciju i ravnotežu hormona tijela i poboljšava kvalitetu spavanja.

Opuštajuća masaža tijela – Eterično ulje naranče koristi se u mješavinama za masaže. Primjenom ovog ulja ublažuju se bolni mišići i poboljšava cirkulacija. Narančino eterično ulje ima detoksikacijski i pročišćavajući učinak u cijelom tijelu. Osim poboljšanja cirkulacije, ono također stimulira limfni sustav i podržava djelovanje mjehura i bubrega, olakšavajući uklanjanje toksina i otpada iz tijela.

Način primjene:
Kao ulje za kupanje

Uživajte u opuštajućoj kupki koja zaglađuje i tonira. Umiješajte nekoliko kapi narančinog ulja u bazno ulje ili 1 žlicu mlijeka i dodajte u toplu kupku.

U difuzoru

Njegovo dezinfekcijsko djelovanje korisno je za osvježenje zraka u prostorima u kojima boravimo, dok njegova smirujuća aroma može pomoći miran san i odraslima i djeci.

Hipertenzija (HTN), povišeni krvni tlak, ili arterijska hipertenzija (ponegdje se naziva i hipertonija), jest kronična bolest pri kojoj je krvni tlak u arterijama povišen. Uslijed ovog povišenja, a kako bi se održao normalni protok krvi kroz krvne žile, potreban je snažniji rad srca. Prilikom mjerenja vrijednosti krvnog tlaka, mjeri se sistolički i dijastolički tlak, a koji se razlikuju po tome da li se srčani mišić stišće (kontrahira), što se naziva sistola, ili opušta između dvije kontrakcije, što se naziva dijastola. Normalne vrijednosti sistoličkog (gornjeg, tzv. srčanog) krvnog tlaka u mirovanju nalaze se u rasponu od 100–140 mmHg dok se vrijednosti dijastoličkog (donjeg) krvnog tlaka kreću u rasponu od 60–90 mmHg. Hipertenzijom se smatra stanje kod kojega su vrijednosti krvnog tlaka trajno na razini od/iznad 140/90 mmHg.

KAKO SE LIJEČI HIPERTENZIJA?

Prva mjera u liječenju povišenoga krvnog tlaka su higijensko-dijetalne mjere i promjena načina života uopće.

1. Smanjenje soli u hrani(i nevidljivo soljenje kao na primjer u kruhu, mesu i juhama, donosi mnogo soli u tijelo). Smanjen unos soli smanjuje i količinu tekućine koju tijelo zadržava i tako smanjuje krvni tlak.
2. Smanjenje tjelesne težine- Smanjenjem tjelesne težine smanjuje se opterećenje srca i krvnih žila. Normalna tjelesna težina je i udobnija za svakodnevne aktivnosti. Redovito kontrolirajte tjelesnu težinu.
3. Kretanjesmanjuje opterećenje srca i krvnih žila. Na taj način pada tlak, a kretanje otvara stisnute krvne žile i omogućuje lakše kretanje krvi. Tjelesna aktivnost najbolji je prirodni podražaj za rad srca i širenje krvnih žila. No, kretanje mora biti dozirano, po savjetu i uz kontrolu stručnjaka, kako se ne bi polučio suprotan, nepovoljni učinak na krvni tlak. Svakodnevno vježbanje i kretanje prihvatite kao doprinos Vašem zdravlju.
4. Promjena načina životasmanjenjem stresa (stalne jurnjave na poslu, u automobilu pa i u slobodnom vremenu) smanjuje se uzrujavanje, time se luči manje hormona koji ubrzava rad srca i povisuje tlak (adrenalin). Tako se štede srce i krvne žile za dulji kvalitetan život.

PUŠENJE dodatno uništava krvne žile pa one uz povišeni tlak tako ubrzano stradavaju. Vježbajte redovito, hranite se pravilno, održavajte normalnu tjelesnu težinu, prestanite pušiti, opustite se, izbjegavajte stres, kontrolirajte i liječite krvni tlak, liječite šećernu bolest, kontrolirajte i liječite povišeni kolesterol.

Lijekovi

Povišeni tlak danas se liječi uspješno budući da postoje deseci dobrih i provjerenih lijekova. Oni djeluju na razne načine, tako da se skoro uvijek može pronaći pravi lijek i doza ili kombinacija lijekova za svakog bolesnika. Pri tome se u početku postupno uvodi lijek i regulira doza dok se ne postigne dobra regulacija krvnoga tlaka tijekom cijelog dana i noći. Zbog toga je važno nekoliko mjerenja tlaka na dan (u početku), a neobično su važna i samomjerenja (samokontrole) tlaka koje provodi sam bolesnik.

Poželjno je i zapisivanje vremena i vrijednosti tlaka kako bi liječnik dobio bolji uvid kretanja tlaka tijekom dana (ali i radnog tjedna). Važno je znati da većina bolesnika koji dobro kontroliraju tlak često uzimaju kombinaciju dvaju ili više lijekova. NIJE DOVOLJNO PITI LIJEK, VEĆ ON MORA I DJELOVATI.

U liječenju povišenoga krvnog tlaka primjenom lijekova važno je pridržavanje nekih dokazanih principa. Najvažnije je u početku liječenja biti strpljiv i uporan u pronalaženju pravog lijeka (ili kombinacije) kao i prave doze. Nije uvijek lako iz prvog pokušaja ustanoviti koji lijek kojem pacijentu najbolje odgovara i djeluje. Mora se svakako znati da je liječenje tlaka u načelu doživotno i da samo učinkovita terapija ima smisla. Niti jedna komplikacija povišenoga krvnog tlaka neće biti spriječena niti će doći do oporavka kardiovaskularnog sustava ako se ne postigne zadovoljavajuća razina tlaka.